Kad ne bih rekao da sam pobijedio sam sebe, lagao bih. Kad ne bih priznao da sam iznenadio sam sebe i da je moja tvrdoglavost doživjela poraz. Sve što danas mogu reći je – ponosan sam na sebe. A meni je to jako teško izreći na glas. Za ovu pobjedu nije zaslužan nitko drugi nego ja sam. Čovjekova psiha je čudo jedno. Može nas odvesti do neke pobjede, a može nas pokopati žive. Sve ovisi o tome koji smjer odaberemo u svojoj glavi i koliko smo zapravo jaki.
Prije par tjedana rekao sam da ja nisam jaka osoba, priznajem. I dalje to mislim za sebe jer ovo kroz što sam ja prošao je jedan ozbiljan ekstrem. Ovo zahtjeva iznimnu mentalnu i fizičku snagu – ako vam bilo tko kaže nešto drukčije, taj vam otvoreno laže. Nemojte se zavaravati i odmah u početku budite svjesni sebe. U nekim trenucima ovog tretmana, ja sam pomislio da ću morati ići na Velebit čuvati ovce da bih ovo izdržao. Ponajviše zbog posla koji radim i zbog kojeg sam konstantno okružen ljudima, poslovnim ručkovima i večerama. Ne moram vam govoriti koliko je neozbiljno kad ja na poslovnom ručku u Esplanadi umjesto da jedem delicije Ane Grgić Tomić vadim prašak i tablete. Ljudi moji, iz duše vam kažem da su to bili traumatični (i neozbiljni) trenuci ispred klijenata. Ja, glavni urednik, da – ja. Crvenio sam se kao rajčica.
No vrijeme ide, moji živci su išli, a zajedno sa svim mojim traumama i križnim putem, dolje su išle i kile, mast, struk (da ne kažem život [smijeh]). S obzirom na to da su prva dva teksta kroz koja patite moju patnju bila izuzetno čitana i komentirana, te da ste na njih reagirali fantastično do te mjere da ste me zvali na telefon i slali mi poruke, vidim da vam se itekako sviđa kada se o ovome govori iskreno i realno, baš onako kako to zapravo jest, jer nitko nema koristi od toga da sluša bajke. Čak i oni s najviše karaktera priznat će da nije lako.
Ali isto tako, najveća životna istina ove Golgote: čitatelji dragi, vi ćete u 14 dana biti doslovno nova osoba. Ne lažem, to su činjenice. A na tome mogu zahvaliti tretmanu Neinvazivne liposukcije.
Ovo je moj omiljeni remen. Prije dva tjedna mi je bio taman. Aman taman. Sada je između mene i njega više od 5 cm prostora. Više ga ne mogu nositi, jer izgleda(m) smiješno. Traperice skidam tako da ih ne moram ni otkopčati, samo ih skinem kao zmija kožu (smijeh), spustim ih i podignem na jednaki način. Zatvarač i dugmad više ne diram. Doslovno sam došao do situacije kada me ljudi pitaju kad krećem u kupovinu nove odjeće jer ova na meni je vrećasta kao da sam reper iz devedesetih. E, a znate što je najbolji dio? NAJBOLJI DIO JE TO DA SAM POČEO NOSITI MAJICE KOJE ME UVIJEK BILO SRAM NOSITI JER SAM GOVORIO DA SU TO MAJICE ZA MRŠAVE LJUDE I DA NA MENI TO NE STOJI DOBRO. I ovo pišem u jednoj takvoj majici i divim se sam sebi. Najozbiljnije vam kažem. Da vam ne kažem da sam se izbjegavao fotografirati zbog svog izgleda, a sad sam na granici da popustim.
Ljudi ja sam (skoro) ravan. Evo, jesam. Nisam dao 100 % sebe, ali dao sam 90 % sebe u ovo. Na početku sam govorio o tome koliko mi je teško i koliko čovjek mora biti karakter da izdrži. Ali ne samo to, govorio sam o tome kako mi je teško nešto pohvaliti, ali da čovjek treba biti realan. I dalje moj mozak nikad nešto ekstremno neće pohvaliti već će tražiti razumno objašnjenje, ali ja sam danas na nekih 60 % da vam svima počnem skakati po kičmi i da vas sve potjeram da isprobate tretman Neinvazivne liposukcije jer, vjerujte mi, isplati se. Slike govore više od tisuću riječi, zar ne?
Ono što zbilja želim da znate, ponavljat ću to nebrojeno puta ako treba, nakon 14 dana vi zbilja krećete u poseban režim prehrane i na vama je hoćete li nastaviti tim putem ili se vratiti starim navikama. Osobno još nisam donio odluku o tome koji će biti moj smjer. Neću vam lagati, sanjam hamburger – zaboravio sam kojeg je okusa. Nakon prvih 14 dana ono što slijedi je jedan lijepi detox od dva dana te poseban plan prehrane u kojem imate lijepi doručak, lijepi ručak i lijepu večeru. Naravno, ako niste sigurni u sebe i dalje tijekom ovih 14 dana možete posegnuti za posebnim vrećicama, ali, vjerujte mi, neće biti potrebno. Količine hrane koje ćete unositi su dovoljne. Možda ćete pomisliti da su to malene porcije, da vam nedostaje svega, ali nakon nekoliko dana kad uhvatite ritam i kad shvatite da elegantno jedete doručak, ručak i večeru te da vam nisu potrebne 4 kriške kruha uz to, bit ćete sretni sami sa sobom. Dogodit će se taj neki klik u mozgu, a da toga nećete ni biti svjesni. Ovo vam sve govorim iz osobnog iskustva.
Tako da…
Ponavljam još jednom, slike govore tisuću riječi, a ja vas čekam da mi javite vaše rezultate i da zajedno nazdravimo uz jedan dobar, hladan Aperol Spritz.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
