Muškarci u tajnosti gube energiju: Kako burnout uništava karijeru i zdravlje, a da nitko ne primijeti
Burnout kod muškaraca predstavlja fenomen koji je istovremeno suvremen i star koliko i koncept radnog stresa, a definira se kao sindrom koji proizlazi iz kroničnog stresa na radnom mjestu, a koji se ne uspijeva učinkovito kontrolirati i regulirati, što u konačnici rezultira iscrpljenošću, emocionalnim distanciranjem i osjećajem smanjene profesionalne učinkovitosti, kako ga precizno opisuje Svjetska zdravstvena organizacija kroz ICD‑11 klasifikaciju. Taj sindrom, iako formalno vezan uz radni kontekst, odražava se na sve aspekte života muškarca, uključujući fizičko zdravlje, mentalnu dobrobit i socijalne odnose, a način na koji se manifestira često je duboko oblikovan društvenim očekivanjima i rodnim normama koje nameću muškarcima imperativ da budu snažni, neovisni i otporni na emocionalne izazove.
Iako mnoge studije ukazuju na to da prevalencija burn‑outa može varirati među spolovima i profesijama, meta-analize jasno pokazuju da muškarci, u nekim sektorima poput industrije, menadžmenta ili psihijatrijske službe, mogu biti jednako ili čak više pogođeni nego žene, dok u drugim profesijama žene dominiraju statistikom, što pokazuje kako kontekstualni čimbenici i društvene norme snažno oblikuju ishod. Važno je pritom napomenuti da rodne norme često utječu na prezentaciju simptoma, pri čemu muškarci češće potiskuju emocionalne reakcije, skloniji su somatizaciji, rizičnim oblicima ponašanja poput povećane konzumacije alkohola ili hiperproduktivnog rada. Istovremeno oni su ti koji kasnije traže profesionalnu pomoć, što često rezultira odgađanjem dijagnoze i produljenjem trajanja simptoma.
Klinička slika burn‑outa kod muškaraca vrlo je složena i uključuje široki spektar simptoma koji zahvaćaju fizičko, mentalno i socijalno funkcioniranje. Emocionalno, muškarci često doživljavaju intenzivnu iscrpljenost, iritabilnost, cinizam prema poslu i emocionalno otupljivanje, dok kognitivno mogu osjetiti poteškoće s koncentracijom, mentalnu maglu, zaboravljivost i smanjenje sposobnosti prosuđivanja. Fizički simptomi mogu biti jednako iscrpljujući, manifestirajući se kroz kronični umor, glavobolje, poremećaje sna, probavne smetnje, pa čak i seksualnu disfunkciju, dok ponašanja poput povećane konzumacije alkohola, rizičnog ponašanja ili izostanaka s posla dodatno kompliciraju dijagnostičku sliku. Muškarci se, zbog svojih obrazaca traženja pomoći, često pojavljuju kod liječnika primarne zdravstvene zaštite upravo zbog tih fizičkih simptoma, dok je psihološki uzrok burn‑outa ponekad potpuno skriven, što naglašava potrebu za pažljivim i rodno-svjesnim screeningom.
Neurobiološki mehanizmi koji prate burnout kod muškaraca uključuju promjene u hipotalamo‑hipofizno‑nadbubrežnoj osi, čiji rezultati u kliničkim studijama pokazuju ponekad smanjeni jutarnji kortizol ili poremećeni dnevni ritam lučenja, što rezultira disfunkcijom sustava za regulaciju stresa, utječe na energiju, san i imunološki odgovor te povećava rizik od kardiometaboličkih problema. Uz to, kronična aktivacija simpatičkog autonomnog živčanog sustava dovodi do povišenog pulsa i krvnog tlaka, dok upalni markeri poput IL‑6 i CRP pokazuju povećanu razinu, što objašnjava osjećaj umora i depresivne tendencije kod dijela populacije. Kronični poremećaji sna, koji često prate burnout, smanjuju oporavak HPA osi i dodatno potiču inflamatorni odgovor, dok postoji i hipoteza da dugotrajni stres i disbalans HPA osi mogu utjecati na gonadalnu os muškarca, potencijalno dovodeći do smanjene razine testosterona i povezane seksualne disfunkcije, što naglašava važnost endokrinološke procjene u određenim slučajevima.
Psihološki i socijalni aspekti burn‑outa kod muškaraca jednako su složeni i često međusobno prožeti. Stigma povezivanja emocionalnog iscrpljenja s muškim identitetom dovodi do odgađanja traženja pomoći, dok snažna povezanost identiteta s ulogom hranitelja ili profesionalnog uspjeha pojačava doživljaj prijetnje vlastitoj vrijednosti i dodatno povećava stres. Strategije suočavanja kod muškaraca često su eksternalizirane i uključuju povećanu konzumaciju alkohola ili hiperproduktivnost, dok traženje socijalne ili emocionalne podrške ostaje minimalno, što dodatno komplicira tijek bolesti i učinkovitost intervencija.
Procjena burn‑outa zahtijeva kombinaciju standardiziranih upitnika i rodno-svjesnog kliničkog intervjua. Maslach Burnout Inventory, Oldenburg Burnout Inventory i Copenhagen Burnout Inventory često se koriste u istraživanjima i kliničkoj praksi, mjereći iscrpljenost, depersonalizaciju i profesionalnu učinkovitost, dok kratki screening u primarnoj zaštiti može identificirati rizične pojedince kroz pitanja o trajanju umora, emocionalnoj distanci i promjenama u ponašanju. Prilikom dijagnostike nužno je procijeniti depresiju, anksioznost, zloupotrebu različitih supstancija, poremećaje spavanja i somatske uzroke, uključujući laboratorijske testove za osnovne endokrine funkcije i nutritivne deficite, a u određenim slučajevima i hormonalne markere poput testosterona. Diferencijalna dijagnoza mora obuhvatiti depresiju, generalizirani anksiozni poremećaj, PTSP, kronični umor, endokrine bolesti i kardiovaskularne poremećaje, jer se simptomi burn‑outa često preklapaju s ovim stanjima, a pogrešna dijagnoza može odgoditi učinkovito liječenje.
Liječenje burn‑outa kod muškaraca uključuje individualne i organizacijske intervencije koje se često primjenjuju istovremeno. Kognitivno‑bihevioralne terapije, uključujući radno‑fokusirani CBT, pokazuju najrobusnije dokaze u smanjenju simptoma, skraćenju bolovanja i olakšanju povratka na posao, dok mindfulness i tehnike meditacije mogu dodatno ublažiti emocionalnu iscrpljenost. Fizička aktivnost te pravilan i kvalitetan san snažno pridonose oporavku, a farmakoterapija se koristi isključivo kod komorbidnih stanja poput depresije ili anksioznosti, dok ne postoji lijek koji specifično liječi burnout. Organizacijske promjene, uključujući smanjenje radnog opterećenja, povećanje kontrole nad zadacima, jasnu povratnu informaciju i priznanje te podršku nadređenih, često su ključne za trajni uspjeh, jer individualne terapije bez prilagodbi radnog okruženja rijetko donose dugoročno rješenje.
Praktične preporuke za muškarce pogođene burn‑outom uključuju kombinaciju procjene u primarnoj zaštiti, privremenog smanjenja radnog opterećenja, reguliranja spavanja i konzumacije alkohola, uvođenja svakodnevne fizičke aktivnosti, provođenja terapije u trajanju od nekoliko tjedana, te uključivanja organizacijskih promjena u radno okruženje. Dugoročno, muškarci trebaju raditi na održavanju zdravih granica u poslu, planiranju odmora i razvoju sustava podrške kroz mentorstvo ili kolegijalne grupe, a sve to dokazuju brojne studije koje ukazuju da rana intervencija značajno smanjuje rizik od kroničnih kardiometaboličkih bolesti, zloupotrebe supstancija i psihosocijalnih problema unutar obitelji.
U prevenciji burnouta važno je posebno adresirati rodne norme i kulturne stereotipe, promicati emocionalnu izražajnost, omogućiti anonimne digitalne terapije i uključiti muškarce u programe koji kombiniraju praktične vještine i fizičku aktivnost, jer upravo takvi pristupi pokazuju najveći uspjeh u prihvaćanju i smanjenju simptoma. Rizik od neprepoznavanja burn‑outa kod muškaraca ostaje visok upravo zbog kasnog traženja pomoći i skladištenja emocionalnog stresa, što može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući suicidalne misli, kronične bolesti i narušene socijalne odnose.
Kada govorimo o burnoutu isključivo kod muškaraca, važno je zadržati balans između rodno specifičnih intervencija i izbjegavanja redukcionističkih stereotipa, svjesni činjenice da se razlike često pojavljuju u interakciji s profesijom, socioekonomskim statusom i kulturnim kontekstom, dok je rodno-svjesni pristup ključan za učinkovitu dijagnostiku, liječenje i prevenciju. Sve navedeno ukazuje na to da je burnout kod muškaraca multidimenzionalni fenomen koji zahtijeva sustavan, profesionalan i empatijski pristup, kombinaciju znanstveno utemeljenih terapijskih metoda, promjena u radnom okruženju i rodno-osjetljivog praćenja kako bi se osigurao uspješan oporavak i dugoročna dobrobit pojedinca.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada se razmišljate o tome da „detoks” uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je shvatiti da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo ozbiljno shvaća zna da nije riječ o jednom čitavu paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potreban, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš da trebaš „staviti dijetu na četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da preokreneš taj pristup. Jer muškarac koji želi smršaviti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode—možeš postići rezultat koji traje, bez da doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
U svijetu u kojem se od muškaraca očekuje da budu snažni, uspješni, stalno u pokretu i dostupni, često zanemarujemo osnovni, ali iznimno moćan ritual koji oblikuje naš izgled, energiju i ukupno zdravlje – spavanje. Ono nije tek trenutak odmora, već vrijeme kada se tijelo obnavlja, koža regenerira, hormoni balansiraju, a um pronalazi jasnoću i mir.
Kada muškarac zaželi svježinu i čvrstoću svoje kože, često pomisli na vanjske tretmane, skupe kreme ili kozmetičke rituale, ali rijetko zastane i razmisli koliko važnu ulogu igra ono što unese u tijelo s tanjura. Upravo zato, razumijevanje hranjivih tvari i njihovog utjecaja na mušku kožu postaje ključno – zdrav i privlačan ten ne pojavljuje se slučajno, nego kao rezultat usklađenog unosa proteina, mikronutrijenata, zdravih masti i optimalnog unosa vode.
Jelena Maloča nije tipična menadžerica u svijetu estetike. Dok mnogi brendovi u regiji love trendove i instant rezultate, Jelena je pronašla svoj put kroz sofisticiranu, promišljenu i edukativnu estetiku. Kao regionalna direktorica švicarskog brenda Teoxane za Hrvatsku i Sloveniju, ona spaja visoku znanost, inovativnu tehnologiju i praktično znanje s jasnom misijom: naučiti regiju da ljepota može biti prirodna, nenametljiva i istovremeno luksuzna.
U danu koji prirodno poziva na tišinu, usporavanje i povratak sebi, Matija Cvek objavio je novu pjesmu – onu koja ne traži pažnju glasno, ali je dobiva iskreno. Objavljena na Božić, pjesma Dom su ljudi (radni naziv prema poruci) donosi jednostavnu, ali duboko univerzalnu misao: dom nisu ni gradovi ni adrese, nego ljudi s kojima dijelimo život.
U Ujedinjenom Kraljevstvu utrka za vrh glazbenih ljestvica svake je godine u prosincu žešća nego u bilo kojem drugom razdoblju. Tijekom božićnog tjedna i najveće zvijezde i manje poznata imena ulažu iznimne napore kako bi s pjesmom ili albumom dosegli prvo mjesto – jer se božićni broj jedan smatra osobito prestižnim i simbolički snažnim uspjehom.
Vratimo se nakratko u veljaču. Dodjela Grammyja 2025. godine i Beyoncé koja ispisuje povijest. Ne samo da joj je napokon dodijeljena najvažnija nagrada večeri, album godine, nego je postala i prva crna žena koja je osvojila Grammy za najbolji country album – za Cowboy Carter. Nedavne promjene koje je uvela Recording Academy tu pobjedu čine još monumentalnijom: moguće je da je Beyoncé ujedno i posljednja osoba koja će ikada osvojiti tu nagradu u tom obliku.
Godinama se činilo da je Gmail adresa nešto što dobiješ jednom – i zauvijek ostaje isto. Bez obzira na to jesi li je otvorio kao tinejdžer, pod nadimkom koji danas zvuči neugodno, ili prije nego što si mogao predvidjeti koliko će Google račun postati važan dio svakodnevice.
