Cipele su tradicionalno dizajnirane da štite naša stopala od vanjskih utjecaja i ozljeda. Međutim, današnji izbor obuće sve više je usmjeren prema modi i marketinškim trendovima, a manje prema zaštiti i zdravlju stopala. Studije su pokazale da većina uobičajenih cipela zapravo ometa normalno hodanje i može deformirati stopala. Posljedice toga mogu biti povećan rizik od ozljeda prilikom sportskih aktivnosti, problema s koljenima, zglobovima i čak razvoj artroze.
Stoga nije iznenađujuće što sve više stručnjaka preporučuje hodanje bosih nogu kao zdraviju opciju. Naše stopalo je ima 26 kostiju, 33 zglobova i stotine mišića, tetiva i ligamenata kako bi nas nosilo kroz svijet. Važno je napomenuti da naše stopalo treba postupno navikavati na novi način opterećenja, baš kao što se mišići stopala ne razvijaju preko noći.
Hodanje bosih nogu jača mišiće stopala i pomaže imunološkom sustavu
Ako želite početi trčati bosonogi, trebali biste polako započeti na mekim površinama poput livada, plaža ili šumskog tla. Također je važno raditi redovite vježbe za stopala, poput hvatanja predmeta i širenja nožnih prstiju ili kotrljanja teniske loptice tabanom.
Hodanje bosih nogu omogućuje senzornu povratnu informaciju koja pomaže postaviti stopala tako da se sile udarca smanje na minimum. Kada hodamo bosonogi, automatski više aktiviramo mišiće srednjeg stopala, smanjujući pritisak na zglobove gležnja, koljena i kuka. Također, duljina koraka obično je kraća kod hodanja bosih nogu, što može poboljšati performanse.
Jačanje mišića stopala, poboljšanje ravnoteže i koordinacije te smanjenje problema sa stopalima poput kurjih očiju, žuljeva i gljivičnih infekcija samo su neke od prednosti hodanja bosih nogu. Također, hodanje bosih nogu može poboljšati cirkulaciju i jačati imunološki sustav zbog mikroorganizama koji se nalaze u tlu.
Važno je imati na umu da hodanje bosih nogu nosi određene rizike, posebno na javnim mjestima gdje može biti oštrih predmeta ili štetnih bakterija. Stoga je važno biti oprezan i hodati bosih nogu samo po čistom i sigurnom terenu.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
