Nije neobično da i mala djeca dolaze u doticaj s ekranima – bilo putem videopoziva s rodbinom ili gledanjem crtanih filmova. No, istovremeno postoje brojna upozorenja o mogućim štetnim učincima prekomjerne izloženosti ekranima u ranom djetinjstvu. Trebaju li se roditelji brinuti?
Stručnjaci Američke akademije za pedijatriju preporučuju da djeca mlađa od 18 mjeseci izbjegavaju ekrane. U prvim godinama života mozak se intenzivno razvija, a bebe najbolje uče kroz igru, kretanje i interakciju s okolinom, objašnjava pedijatar Sean McKenna za HuffPost. Pedijatrica Fadiyla Dopwell ističe da djeca ne uče jednako dobro iz dvodimenzionalnih slika kao iz stvarnih iskustava. Umjesto pasivnog gledanja ekrana, bebe bi trebale koristiti sva osjetila kako bi istraživale svijet. Istraživanja pokazuju da prekomjerna upotreba ekrana u ranom djetinjstvu može negativno utjecati na pažnju, planiranje i emocionalnu regulaciju kasnije u životu.
Što ako dijete povremeno gleda ekran?
Iako bi idealno bilo potpuno izbjeći ekrane u najranijoj dobi, stručnjaci razumiju da to nije uvijek lako ostvariti. Ako roditelj treba kratki predah ili obaviti kućanske poslove, povremena izloženost ekranu ne mora biti zabrinjavajuća.
Dr. Sean McKenna savjetuje da se ekrani koriste u kratkim intervalima – primjerice, 15 minuta gledanja videa, nakon čega slijedi 15 minuta igre bez ekrana. Preporučena maksimalna dnevna granica je 30 minuta.
Također, važno je birati sadržaj koji je interaktivan i potiče dijete na sudjelovanje, poput emisija koje postavljaju pitanja ili potiču ples. Preporučuje se izbjegavanje brzih, bučnih i agresivnih scena koje mogu previše stimulirati dijete.
Kako smanjiti vrijeme pred ekranom ako je dijete već naviklo?
Ako je dijete mlađe od 18 mjeseci već naviknuto na ekrane, moguće je postupno smanjiti njihovu upotrebu. “Mozak beba je još uvijek vrlo prilagodljiv“, objašnjava dr. Dopwell za HuffPost. Roditelji mogu postupno skraćivati vrijeme gledanja – primjerice, smanjiti ga s 30 na 25 minuta, a zatim postupno na 20 minuta. Umjesto ekrana, preporučuje se uključivanje djeteta u aktivnosti poput igre, crtanja, slaganja kockica ili čitanja slikovnica.
Iako su ekrani neizbježan dio suvremenog života, stručnjaci preporučuju njihovo umjereno korištenje, uz što više interakcije i igre koja potiče prirodan razvoj djeteta.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.
