Nova studija objavljena u časopisu The Lancet sugerira da bi se jedan od ranih znakova upozorenja na demenciju mogao pojaviti upravo u snu – noćne more koje se javljaju godinama prije nego što se pojave problemi s pamćenjem. Istraživanja pokazuju da česte noćne more mogu biti rani pokazatelj demencije, otkrivajući problem mnogo prije nego što se manifestiraju tipičniji simptomi bolesti.
Studija naglašava da poremećaj sna može prethoditi kognitivnom padu povezanom s demencijom. Dr. Abidemi Otaiku sa Sveučilišta u Birminghamu, koji je vodio istraživanje, izjavio je: “Prvi put smo pokazali da uznemirujući snovi ili noćne more mogu biti povezani s rizikom od demencije i kognitivnog pada među zdravim odraslim osobama u općoj populaciji.” On je dodao da je to važno jer postoji vrlo malo pokazatelja rizika od demencije koji se mogu uočiti već u srednjoj životnoj dobi.
Unatoč potrebi za daljnjim istraživanjima kako bi se potvrdile ove veze, istraživači vjeruju da bi loši snovi mogli biti koristan način za identificiranje pojedinaca s visokim rizikom od razvoja demencije, čime bi se omogućilo uvođenje strategija za usporavanje početka bolesti. Istraživanje je obuhvatilo pregled podataka više od 600 odraslih osoba u dobi od 35 do 64 godine te 2600 starijih osoba starijih od 79 godina iz Sjedinjenih Država, svi bez demencije na početku. Mlađu skupinu pratili su u prosjeku devet godina, dok su stariju pratili u prosjeku pet godina, prenosi Express.
Rezultati studije pokazuju da sredovječni ljudi (u dobi od 35 do 64 godine) koji imaju noćne more barem jednom tjedno imaju četiri puta veću vjerojatnost da će doživjeti kognitivni pad u sljedećem desetljeću. Nadalje, starije osobe imaju dvostruko veći rizik od dijagnoze demencije. Posebno je istaknuta razlika među spolovima: stariji muškarci koji pate od tjednih noćnih mora imaju pet puta veću vjerojatnost razvoja demencije u usporedbi s onima koji ne doživljavaju takve poremećaje, dok je kod žena rizik povećan za samo 41 posto.
Sveučilište u Birminghamu pozvalo je na dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li noćne more kod mlađih ljudi predvidjeti budući rizik od demencije te mogu li drugi aspekti povezani sa snovima poslužiti kao pokazatelji bolesti. Također, Društvo za Alzheimerovu bolest primijetilo je da problemi sa spavanjem mogu značajno utjecati na osobe koje već pate od demencije, što potencijalno zahtijeva dodatnu podršku.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Jedna od omiljenih domaćih televizijskih voditeljica, Anja Alavanja Viljevac, proslavila je 44. rođendan baš onako kako bi mnogi poželjeli provesti svoj dan: za stolom, uz obitelj, prijatelje, smijeh i rođendanski desert sa svjećicama.
Fani Stipković i Fernando Hierro danas, 13. rujna, obilježavaju treću godišnjicu braka. Hrvatska novinarka i voditeljica tim je povodom otvorila privatni obiteljski album i podijelila četiri fotografije koje dosad nismo imali priliku vidjeti, a koje prate njihovu priču od intimnog vjenčanja u Meksiku do obiteljskih trenutaka sa sinom Nicolásom Valentinom.
Hana Hadžiavdagić Tabaković još je jednom pokazala da životinjski uzorak ne mora izgledati napadno ni pretjerano. Za ljetni izlazak odabrala je kratku haljinu leopard uzorka koja prati liniju tijela, a duboki dekolte i drapirani detalj oko struka cijelom modelu daju ženstveniji izgled.
Pave Elez servirao je jedan od boljih muških urbanih lookova koje vrijedi kopirati ove sezone. Umjesto kombinacije koja se oslanja na trendovske komade i previše detalja, domaći influencer odabrao je potpuno usklađen adidas outfit u kojem se sportska estetika susreće s opuštenim street styleom.
Jedna od fotografija koja je obilježila zagrebačko gostovanje Hollywood Vampiresa nastala je daleko od pozornice. Dino Jelusić nakon koncerta fotografirao se s Johnnyjem Deppom, a riječ je zapravo o njihovom ponovnom susretu nakon četiri godine.
