“Radim da bih živio, ne živim da bih radio”, nepoznati citat jednog od pripadnika generacije Z najbolje opisuje životnu filozofiju najmlađih članova društva. Oni su posvećeni kreiranju svog najboljeg životnog stila – posebno kad je u pitanju ravnoteža između privatnog i poslovnog života – i u tom segmentu starije generacije mogu uzeti bilježnicu i zapisati par mudrosti mladih. Mi jesmo…
S vremenom se jaz između generacija drastično povećao, a jedna generacija koja ostavlja značajan trag u društvu je generacija Z. Rođeni nakon 1995./1996. godine, ti su mladi prva generacija koja nije upoznala svijet bez interneta; njihov je identitet dodatno oblikovan klimatskim promjenama, recesijom i pandemijom COVID-a. Odrastajući 2020-ih, promatrali su svoje roditelje, djedove i bake kako žive pod parolom “život je borba”. Svjedočili su tome kako nakon posla dolaze kući premoreni u kasnim večernjim satima, kako se nose s financijskim problemima, kako rješavaju probleme na tradicionalniji i staromodniji način, bez prostora za polemikom. Učili su na primjeru starijih i odlučili posložiti svoj život drukčije. Unatoč kritikama koje često dobivaju zbog nebuloznih TikTok izazova, stalnog pokretanja novih trendova na društvenim mrežama i kontroverznih aktivističkih prosvjeda, postoje neke njihove osobine koje bi bilo dobro prigrliti, a posebno kad je riječ o odnosu prema poslu i brizi o sebi.
Lekcija #1: Ravnoteža između privatnog i poslovnog
Hashtag “posao za lijene djevojke” (#lazygirljobs) ima više od 12 milijuna pregleda videozapisa na TikToku. Na prvi pogled, ovaj termin može imati negativan prizvuk. Međutim, generacija Z time opisuje svoju želju za poslom zahvaljujući kojem ima finu plaću, pristojne benefite i radno vrijeme bez prekovremenih sati. Takav pristup radu i zahtjevi od strane poslodavca nisu ništa novo. Nekoć su radnici tretirali posao na isti način, a tek se u posljednjih par desetljeća granica između posla i doma “zamaglila”. Zato se ovaj trend, generacijama koje svoju vlastitu vrijednost vežu uz napredovanje u karijeri, može činiti kao nedostatak ambicije ili truda. No time generacija Z jednostavno želi odvojiti posao od vlastitog identiteta i ispunjenje tražiti izvan radnog vremena. Tvrde da bi takva karijera mogla prevenirati bolesti uzrokovane stresom, kao i sindrom sagorijevanja, s kojim se suočavaju mnogi milenijci. Uz masovna otpuštanja dobrih i lojalnih zaposlenika, o čemu svjedočimo u posljednja dva desetljeća, zar ne bi bilo dobro naučiti kako je dobro voljeti svoj posao, ali da se ne bi cijeli vaš život trebao vrtjeti oko njega?
Budite kao generacija Z: Redefinirajte ono što za vas znači ispunjen i uspješan život, ali ne na temelju novca (posla) kao valute, već vaše osobne dobrobiti. Njegujte hobije, obiteljski i društveni život – vaš posao niste vi. Svaki dan napravite nešto za sebe, ma kako se sitnim činilo. Konačno, odustanite od savršenstva – želja da sve stignete stvara velik stres.
Lekcija #2: Postavljanje granica
Generacija Z traži plaćeni dopust zbog brige o svom mentalnom zdravlju, hibridni rad ili rad na daljinu te veću inkluzivnost. Ako to ne dobiju, dat će otkaz, kako je pokazalo prošlogodišnje istraživanje platforme TalentLMS. U međuvremenu, dok ne bude po njihovom, iskoristit će svoj najveći dar svijetu – “tiho odustajanje”. To znači da postaju manje angažirani i prestaju raditi sve ono što je više od nužnog; ne ostaju prekovremeno da bi nešto završili (uvijek postoji sutradan) i odbijaju učiniti nešto za što nisu plaćeni. Sinonim za ovo mogao bi biti – postavljanje granica. I zato takav pristup poslu nije nužno lijenost ili nemarnost već prioritiziranje vlastitog života. Generacija Z nije opsjednuta svojim poslom, naučili su postaviti zdrave granice, zauzeti se za sebe i reći “ne” poslodavcu za razliku od milenijaca koji su poznati kao people pleaseri, često nauštrb sebe.
Budite kao generacija Z: Objektivno procijenite svoje granice i napravite listu stvari kojima beskompromisno kažete “ne”, a zatim ih profesionalno iskomunicirajte s nadređenima. Zatražite pomoć ili delegirajte poslove; ignorirajte poslovnu e-poštu poslanu izvan radnog vremena. Nemojte svojevoljno preuzimati dodatan posao osim ako za to niste plaćeni.
Lekcija #3: Briga o fizičkom zdravlju
Dok su milenijci navikli uživati u fast foodu, kampanjski se upisati u teretanu u proljeće ili s večernjeg izlaska otići ravno na posao, današnji mladi svom fizičkom zdravlju pristupaju puno pametnije. Studija Berenberg Research portala pokazala je da generacija Z pije 20 posto manje alkohola od milenijaca, a manje je onih i koji puše. Puno više vode računa i o svojoj prehrani u odnosu na prethodne generacije. Mnogi se, brinući se za svoje zdravlje, ali i o zdravlju planeta, odlučuju za veganski stil prehrane. Globalno istraživanje fitness kompanije Les Mills pokazalo je i da generacija Z vježba češće i redovitije od starijih – njih čak 87 posto vježba najmanje tri puta tjedno. Da bi održali kondiciju, ne treba im članstvo u fitness centru ili osobni trener jer mnogi od njih (navikli štedjeti), zahvaljujući nizu besplatnih aplikacija i tutorijala, vježbaju samostalno kod kuće. Dok se većina pripadnika prethodnih generacija počinje brinuti o svome tijelu tek kad nešto “zašteka”, ovi su mladi, i prije nego što su napunili 25, shvatili da je briga za zdravlje maraton, a ne sprint.
Budite više kao gen Z: Počnite vježbati (kod kuće) – redovito, nekoliko puta tjedno, tijekom cijele godine, a ne samo da biste “isklesali” trbušnjake prije odlaska na more. Ne brojite samo kalorije, mudrije planirajte svoje jelovnik i izbjegavate prerađene namirnice, a o alkoholu i cigaretama ne trebamo ni govoriti.
Lekcija #4: Briga o mentalnom zdravlju
Za razliku od prethodnih generacija, koje su navikle potiskivati svoje emocije i u čijem se rječniku uvriježio engleski termin burnout, generacija Z svjesna je važnosti mentalnog zdravlja. Stručnjaci navode da se većina njih trudi i jako puno radi, ali se suočavaju s izgaranjem i problemima mentalnog zdravlja, kao što su depresija i anksioznost. Samo 45 posto pripadnika generacije Z izjavilo je da je njihovo mentalno zdravlje “vrlo dobro” ili “izvrsno”, podaci su istraživanja koje je 2018. godine provela Američka psihološka udruga. Mladi se suočavaju s kroničnim stresom u obliku racionalnih strahova – klimatskih promjena, studentskih dugova, globalne politike, nestabilnog tržišta rada, a internet tu situaciju čini još gorom. Od tragičnih vijesti do praćenja tuđih života na društvenim mrežama, tuga, usamljenost i nisko samopouzdanje samo su neki od problema s kojima se suočavaju. Zbog svega toga, više nego bilo koja generacija do sada, rano su spoznali da se moraju pobrinuti za svoje mentalno zdravlje. No oni se ne srame svojih problema, ne pretvaraju se da je sve u redu ili da će problemi nestati sami od sebe dok ne postane neizdrživo ili ne dobiju dijagnozu burnouta ili anksioznosti. Javno progovaraju o svojim mentalnim problemima i ne libe se potražiti stručnu pomoć.
Budite više kao gen Z: Educirajte se o mentalnom zdravlju, naučite što je dobro, a što loše za vas. Na internetu (ali i u Ljepoti&zdravlju) imate na raspolaganju niz tehnika i metoda posvećenih mindfulnessu i wellbeingu. Ako vas nešto muči, “otvorite” se bliskim prijateljima i obitelji, a ako se suočavate s problemima kojima možda niste dorasli, nemojte se libiti zatražiti stručnu pomoć.
Lekcija #5 : Pokretanje vlastitog posla
Odrastajući uz utjecaj društvenih medija, mladi više ne sanjaju, kao djeca nekoć, da postanu astronauti ili frizeri već influenceri – ili slično. Rano su spoznali da postoje lakši (i zabavniji) načini zarade. I zato su ozbiljni u svojim namjerama da postanu sam svoj šef ili, barem, “slobodnjak”. Prema pisanju online časopisa “Startups”, 67 posto mladih odraslih opisuje rad za nekoga kao svoju “najgoru noćnu moru”, a najmanje 50-65 posto ispitanika u dobi od 16 do 25 godina želi biti poduzetnik ili pokrenuti vlastiti posao, kako pokazuju različita istraživanja. Ne samo da generacija Z žudi za većom slobodom, u obliku samostalnosti, kreativnosti i fleksibilnosti po pitanju radnog vremena, ovo istraživanje pokazuje i koliko su razočarani tradicionalnim poslovima “od 9 do 5”. S obzirom na to da se ne boje riskirati, i da su zarana počeli brusiti svoj poduzetnički duh (mnogi žongliraju s nekoliko poslića istodobno, a neka istraživanja pokazuju da zarađuju više od milenijaca) te spremnošću na učenje novih vještina, ne sumnjamo da ćemo se sve više susretati s njihovim inovativnim poslovnim idejama koje mijenjaju konvencionalno poimanje karijere.
Budite više kao gen Z: Educirajte se na online platformama, prigrlite nove tehnologije, razmišljajte izvan okvira, pokrenite svoj posao ili hobi pretvorite u dodatan izvor zarade. U svemu tome, budite društveno odgovorni i inkluzivni te pokušajte napraviti pozitivnu promjenu u svijetu – to je jedna od glavnih filozofija koja pokreće generaciju Z.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.
