Baby Lasagna za HELLO!: Gibonni je kriv za moje suze

Pobjeda na Dori je za mnoge domaće glazbene zvijezde najveći san u karijeri. Pobjeda na Dori nije samo “obična” pobjeda već potvrda da se radom i trudom može osvojiti Hrvatska. Izvođač koji pobijedi na Dori osigurao si je mjesece bivanja u srži javnosti, pjesma koja će Hrvatsku predstavljati na Eurosongu pušta se na svim radio stanicama.

Iako se posljednjih godina mnogobrojni fanovi Dore pitaju gdje su najveće domaće zvijezde i tko su ti mladi ljudi koji se svake godine  prijavljuju na Doru sa željom da predstavljaju Hrvatsku na izboru za pjesmu Eurovizije, složit ćemo se da je dobro da upravo ti mladi ljudi budu glavne zvijezde sa svježim idejama.

Jedna takva glazbena “situacija” ove godine dolazi iz Istre pod umjetničkim imenom Baby Lasagna. Glazbenik s 29 godina te zaraznom pjesmom Rim Tig Tadi Dim dolazi razdrmati hrvatsku glazbenu scenu.

Dašak promjene koji se tako dugo čekao prvo je bio rezerva Hrvatskoj radioteleviziji. Mnogima koji prate Doru nije bilo jasno kako je to moguće. Zašto?

Odustajanjem pjevačice umjetničkog imena Zsa Zsa, Marko je dobio mogućnost zasjati na glazbenom nebu i svoju je priliku, barem za sada, iskoristio do maksimuma. U najvećem do sada, ekskluzivnom razgovoru za HELLO! Baby Lasagna otkriva doslovno sve!

Introvert iza kojeg se skriva ekstrovert. Tako glasi opis na službenom Spotify kanalu Baby Lasagne. Možete li nam reći kako je došlo do ideje za ovakvim projektom, koji smatramo odmakom od Vašeg dosadašnjeg rada?

Točno tako! Baby Lasagna je podružnica osobnosti mene, Marka. Baby Lasagna je sve što ja ponekad želim biti. Oduvijek sam osjećao da imam nešto za reći no rijetko sam, ako ikada, pronalazio kanale koji su mi to omogućavali. Taj svoj osjećaj za izricanjem prepoznao sam samo u nekolicini izvođača i time prepoznao moguću neiskorištenu nišu na našem, ali i širem tržištu. Bilo bi netočno reći da je Baby Lasagna bila svjesna ideja ili plan, mislim da je Baby Lasagna odgovor na pitanje koje je čučalo u meni. Prošle godine u 4. mjesecu to pitanje i ta potreba za stvaranjem nečega drugačijeg dosegnula je vrhunac kada sam svaki dan počeo kukati kako bih volio nešto “svoje”. Napokon, skupio sam hrabrosti te napisao još neizdani single Bigi Bum Bum, i nakon toga sam shvatio da tu ima nešto zabavno. Sve te godine stvaralaštva (skoro 20 godina) zasjale su u tom trenutku i već nakon nekoliko mjeseci imao sam gotov album s kojim sam bio jako zadovoljan. Smatrao sam da imam dobar projekt i moji bližnji su jednako razmišljali. Njihove reakcije smijeha i headbanganja na neke moje pjesme postale su poput ovisnosti pa sam htio iznova dobiti taj “high”. Nakon nekog vremena “ponestalo mi je bližnjih” pa sam odlučio otvoriti YouTube kanal u nadi da će stranci prepoznati ono što su moji prijatelji prepoznali u Baby Lasagni. Na moju žalost, početak Baby Lasagne nije bio onakav kakvom sam se nadao. U prvih mjesec dana nisam dobio ni 1000 pogleda na YouTubeu haha, ali nisam odustajao ni tugovao – barem ne dugo. Znao sam da ovo radim isključivo iz gušta, tako da mi male brojke nisu oduzimale san. Brojke su stajale nepomično, ali ja sam, za razliku od njih, nastavio. Ipak, počeci su bili tihi, skromni i skoro tužni, sve dok se nije dogodilo sve ovo danas, and the rest is history.

S obzirom na to da nema osobe u Hrvatskoj koja u zadnjih tjedan dana nije čula za Baby Lasagnu i Vašu pjesmu Rim Tig Tadi Dim te pozadinsku priču o tome kako ste zapravo završili na Dori, mi ćemo Vas pitati kako se osjećate u novostečenoj slavi?

Čitati Vaše pitanje je i dalje nestvarno. Mnogi prijatelji su me u raznim kontekstima nazvali poznatim, no i dalje mi to zvuči smiješno te kao prijateljsko podbadanje. Ne usuđujem se još razmišljati o tome znaju li ljudi Lasagnu ili ne, ali promjena je jasna. Meni jedna od najdražih promjena je ta da je moja obitelj ponosna i često me zovu kada vide nešto novo, a to isto vrijedi i za prijatelje i poznanike. Druga stvar je ta da sam upoznao mnoge osobe koje su već dugo u industriji, pa su mi baš i oni dali savjete i riječi podrške. Suludo je već što s njima komuniciram, a kamoli to da govore koliko im je RIM TIM TAGI DIM odlična pjesma. Glazbenici sanjaju o ovome što ja sada proživljavam pa se baš zato osjećam počašćeno i blagoslovljeno. Prije bih znao imati pokoji dosadan i spori dan, no sada se ne sjećam kako je to. Sav ovaj “bum” za sobom je donio i puno obaveza koje sam rado prihvatio. Bezbrojni interesi koji su sada svakodnevni ostavljaju mi osjećaj dužnosti prema osobama koje šalju upite. Donedavno sam i ja slao mnoge mailove, prijedloge za suradnju – praktički sam molio izvođače da im pišem pjesme. Zato znam kako je lijep osjećaj kada dobiješ odgovor, pa makar je prijedlog odbijen – sretan si kada dobiješ “ipak hvala”. Sve u svemu, ovo je nadišlo moja maštanja – a poznat sam po tome da sanjarim. Sanjario sam o tome da doživim uspjeh, ali ovakvu eksploziju nisam očekivao. Dat ću sve od sebe da zadržim novostečene fanove i dodam još puno slojeva ovoj lazanji.

 Loading ...

U samoj pjesmi Rim Tim Tagi Dim, a i u nekoliko intervjua koje ste dali posljednjih dana spominjete anksioznost? Je li to nešto što vas koči u ovom poslu i na koji način se rješavate toga prije odlaska na pozornicu?

Anksioznost je gotovo svakodnevna pojava u mom životu, a vjerujem i u životu mnogih drugih. U mojem slučaju tjeskoba često koči moje kreativne odluke na način da stvara apsurdne scenarije. Možda bi Baby Lasagna bio još luđi da nije anksioznosti. Ipak, čvrsto vjerujem da mogu i djelomično biti zahvalan na tom križu tjeskobe zato što bez nje, teško da bi bilo Lasagne. Koliko god anksioznost koči, toliko i inspirira i daje. Pjesme na albumu Demons & Mosquitos većinom su o tjeskobi, depresiji i sličnim duševnim izazovima. Evo npr. ekskluzivno tekst istoimene pjesme glasi: “Demons and Mosquitos keep me up at night piercing my skin and my rotten heart”. Tjeskoba i slični anksiozni poremećaji pratili su mnoge velikane književnosti, slikarstva, glazbe i mnogih drugih umjetnosti. Upravo zato, koliko god prezirao činjenicu da patim od tjeskobe, istovremeno osjećam ponos zbog toga. Neprekidno pokušavam pronaći način kako da surađujem s vlastitom tjeskobom. Ponekad uspijem, a ponekad ona u potpunosti izdominira. Osim kreativnoga aspekta života glazbenika, tjeskoba se također petlja i u performing. Poznat sam po tome da je kod mene, neovisno o količini koncerata koje sam odradio, trema, koja prelazi granice normale, gotovo uvijek prisutna. Često se sjetim nastupa u Njemačkoj, u Dresdenu – dobio sam takav panic attack da sam se gotovo ispovraćao haha. Ipak, sva ta trema nikada nije upropastila moj nastup, a vjerujem da niti neće jer imam dobro oružje za borbu – stage Marko ili Baby Lasagna. Nisam siguran kako se to dogodi i kakva psihološka gimnastika se odvija u mojoj glavi, ali ja uđem u neki lik i Marko ostane iza pozornice sve do kraja nastupa.

Za pjesmu s nadolazeće Dore izjavili ste da nije ciljano pisana za Doru te da je zapravo nastala kao “pjesma za popunjavanje” Vašeg nadolazećeg albuma Demons & Mosquitos. Kako objašnjavate fenomen koji stoji iza popularnosti pjesme? Je li možda hrvatskoj glazbenoj sceni nedostajalo takve vrste glazbe ili su se ljudi zasitili istih lica i pjesama?

Točno! Pjesma RIM TIM TAGI DIM nije trebala biti singlica na albumu već samo pjesma za “popuniti prostor”. Kako su dani prolazili i čudne stvari poput YouTube trending #1 se događale, počeo sam misliti da sam podcijenio pjesmu i što ona može postići u pravome trenutku. Uz to, iako se pjesma “hrva” s problematikom naše okoline, na jedan ili drugi način prepoznali su je i Europljani te iskazali potporu – a to mi je još i luđe. Iznimno sam uzbuđen zbog činjenice da je šira publika prepoznala neku posebnost u pjesmi Baby Lasagne i iznimno sam uzbuđen što potencijalno gradim platformu na kojoj ću, nadam se, još više oduševiti, nasmijati i rasplesati nove lazanjice. Nisam siguran je li Hrvatska oskudijevala izvođačima poput mene, ali bilo bi mi drago kada bi pjesma RIM TIM TAGI DIM otvorila puteve za nove izvođače na domaćoj sceni. Uz to, možda šira publika i razvije afinitet prema težoj vrsti glazbe pa i na taj način otvorimo nove puteve za svakojake nove projekte. Kada si pokušavam objasniti fenomen uspjeha pjesme, sjetim se mnogobrojnih YouTube reakcija koje je nazivaju ugodno nepredvidivom i energičnom. Često se i osvrću na samu tematiku pjesme s kojom se mladi ljudi posebno na Balkanu ali i šire lako mogu povezati. Ovakvi i slični komentari meni služe kao neka zvijezda vodilja u pokušavanju racionaliziranja svega što se događa. I slažem se – želio sam napisati nešto što ima klasični aranžman na koji su slušatelji navikli, ali sam opet želio da pjesma bude uzbudljiva i čudna. Sudeći po mnogobrojnim reakcijama nisam puno fulao. Ipak, mislim da je mnogo drugih faktora odigralo ulogu u ovoj savršenoj oluji koja je stvorila ovaj hype. Koliko god da je sve ovo nevjerojatno, čudno i zapanjujuće, ne pokušavam aktivno dešifrirati što se tu dogodilo. Naprotiv, trudim se ostati na zemlji, uživati u potpori i napraviti najbolji mogući šou na ovogodišnjoj Dori – pa što bude, bit će! Ako me žiri i publika odaberu za predstavnika Hrvatske na Euroviziji, prihvatit ću izazov ponosno. Ako predstavnik bude netko drugi – Baby Lasagna piči dalje!

Možemo li dobiti kratak uvid u Vaš nadolazeći album Demons & Mosquitoes?

Album Demons & Mosquitos dovršen je 2023. god. i debitantski je album Baby Lasagne. Sastoji se (za sada) od 9 pjesama koje su iznimno različitih žanrova. Doslovno se na istome nalazi pjesma poput RIM TIM TAGI DIM, a nakon nje slušat ćete EDM pjesmu koja zvuči kao Coca-Colina reklama za nogometno svjetsko prvenstvo. Postoje mračni momenti s pjesmama poput Demons & Mosquitos, te vedri i veseli poput pjesme “Baby Lasagna”. Ipak, pri slušanju albuma i pjesme jedne za drugom, po mojemu mišljenju sve ima smisla i ne zvuči kaotično kao što se možda čini. Naime, tematika je jedan od mnogih elemenata koji vežu pjesme skupa. Duševni izazovi o kojima smo ranije pričali prevladavajući su na ovome albumu, ali i stav kojim Lasagna opisuje ove izazove, daje osjećaj smisla i cjeline. Bilo mi je iznimno važno osjećati izazov pišući ovaj album. Želio sam spojiti nespojivo i reći nedorečeno. Pokušao sam bezbrižnim pristupom pristupiti ozbiljnijim temama, a istovremeno ih poštovati, i mislim da sam uspio te se nadam da će i slušatelji to prepoznati. Spajanje nespojivog jedna mi je od zabavnijih aktivnosti u spektru stvaralaštva i mislim da publika to prepoznaje u pjesmi RIM TIM TAGI DIM. Jednako se nadam da će slušatelji prepoznati spomenuto u albumu “Demons & Mosquitos”. Volio bih vam još mnogo toga reći o albumu ali ipak nešto moram prepustiti mašti slušatelja. Jedina zanimljivost koja ostaje je ta da je album napisan, snimljen i produciran u mojoj maloj sobi, na mome skromnom kompjuteru. Tako da, ako nekome ne zvuči najbolje, sada znate zašto je tako haha.

Hoće li na njemu biti pjesme Don’t hate yourself i IG Boy ili možemo opet očekivati nešto u potpunosti drugačije s obzirom na to da volite kombinirati različite glazbene stilove? Tko je, prema Vašem mišljenju,  najbolji domaći glazbenik?

Na albumu “Demons & Mosquitos” naći će se sve singlice koje su do sada izašle. Smatram ih krucijalnim trenutcima na albumu i ono što isti čine zabavnim i uzbudljivim. Album krase momenti popa, rocka, metala, edma, funka, bluesa i sl. Tako da sa sigurnošću mogu poručiti: očekujte neočekivano! Trenutačno, to je važno za naglasiti, moj najdraži domaći glazbenik je Tamara Obrovac. Hrvatskoj poznata istarska kantautorica ima isti pristup glazbi, koji ja želim imati. Inače nisam veliki obožavatelj jazz glazbe, ali je poštujem. To poštovanje mi dopušta da uživam u glazbi Tamare Obrovac. Ta žena je toliko zabavna, smiješna, inteligentna i karizmatična i te se karakteristike jasno odražavaju u njezinoj glazbi. “Neću više jazz kantati” je jedna od najhumorističnijih pjesama ikad smišljena na našim prostorima, ali i s druge strane, vrlo je kompleksna i zavidna. Smatram da, svjesno ili nesvjesno, pokušava na slušatelje ostaviti isti dojam kao što Tamara ostavlja na mene. Iako sam očigledno vrlo inspiriran i oduševljen Tamarom, ima još nekolicina izvođača na Hrvatskoj sceni koje obožavam. Jednako kao Tamaru, Gibonni je najčešći krivac za moje suze haha. Njegovi tekstovi su bez premca po mojemu mišljenju, a uz Gibbu, na mojoj playlisti može se također naći Tonči Huljić i Madrebadessa, čije albume često vrtim na repeatu. Sada, kad razmislim, i Tonči ima malo Baby Lasagna vibe, zar ne? haha.

Često spominjete grupu Rammstein kao uzor. Osim njih, tko Vam je izvor inspiracije u pisanju pjesama? Imate li ga uopće?

Da, od svoje 13. godine sam fan Rammsteinove glazbe usprkos tome što često ne znam o čemu pjevaju. Na početku ih zato nisam volio, ali kasnije kad sam već bio zreli trinaestogodišnjak, naučio sam cijeniti masne njemačke rifove. Ipak, Rammstein nije bio moja prva muza, ta titula pripada grupi System Of A Down – američko-armenijskom bendu koji je bio nezaboravni dio moga odrastanja. To je jedini bend čija mi se apsolutno svaka pjesma sviđala – od prve do zadnje! Kupio sam istu gitaru kao gitarist SOADa, ponašao sam se kao on, želio sam biti on haha. Baš zbog toga, što god da sam napisao između 13. i 17.godine,  zvučalo je kao SOAD. Osim System Of A Down, i ovisno o projektu, inspiraciju sam crpio od izvođača kao što su The Weeknd, Billie Eilish, Gorillaz i sl. Zadnja fascinacija mi je klasična glazba, pa vidim već sada da ću se vjerojatno na novom albumu poigravati s elementima klasične glazbe. Da budem u potpunosti iskren, već sam se i počeo poigravati s idejama implementiranja klasične glazbe u stilu Baby Lasagne, no o tome ćemo neki drugi put. Sebe ponekad smatram istraživačem pa inspiraciju nalazim u Bachu, Slipknotu, Taylor Swift i Nini Badrić. Mislim da svaki izvođač ima pjesme vrijedne spomena i nešto iz čega drugi mogu vući inspiraciju. Ovim putem bih i pokušao potaknuti mlade glazbenike kojih ima bezbroj da se okušaju u raznim žanrovima. Meni je osobno ova vježba pomogla u razvoju i čini mi se kao da ljudi to prepoznaju. Zašto rocker ne bi pokušao napisati trap? 🙂

Kako i sami pišete pjesme te ste s grupom Mono Inc i njihovim albumom Ravenblack nedavno završili na prvom mjestu službene njemačke ljestvice, možete li podvući crtu između pisanja pjesama za sebe i pisanja pjesama za druge izvođače?

Prošle godine osvojio sam nagradu za album RAVENBLACK Njemačkog benda Mono INC. Nagrada koju autoru i izvođaču dodjeljuju službeni čartovi, za najprodavaniji album u Njemačkoj iznimna je čast za nekoga poput mene. Prije Dore i ove eksplozije Baby Lasagne, to je bio moj najveći uspjeh te sam jako ponosan na tu nagradu. Kao i sadašnji hype oko Baby Lasagne, prilika da pišem za Njemački bend takvog kalibra također je suluda slučajnost. Moj brat je ušao u navedeni bend nizom nevjerojatnih slučajnosti, a posljedično sam i ja dobio ulogu autora za Mono Inc. Nije mi trebalo dugo da napišem prvu pjesmu, njihova diskografska kuća NoCut Entertainment ponudila mi je ugovor koji mi je pružio šansu da se u potpunosti posvetim pisanju, što sam i učinio. U kratkom periodu pisao sam za razne izvođače i time nesvjesno napredovao kao songwriter. Sjećam se da sam u 2022. napisao više od 130 pjesama. Nisu sve bile dobre, i nisu sve bile dovršene, ali su me mnogočemu naučile. Osjećam se iznimno zahvalno na tome- baš zbog toga sam i uspio napisati RIM TIM TAGI DIM, no ipak nešto mi je nedostajalo. Koliko god da sam uživao u poslu, osjećao sam da ja, Marko, imam nešto drugo za reći. Zato sam se i odlučio pokrenuti nešto svoje, a to nešto je Baby Lasagna. Najveća razlika između pisanja za sebe i pisanja za druge je inspiracija. Kada pišem za druge ne čekam inspiraciju već pišem jer mi je to posao, a kada pišem za Lazanju – to je isključivo nadahnuće. Jedno tražim, a drugo čekam!

Posljednjih nekoliko godina se događalo da su po izlasku pjesama prije nastupa na Dori određenog pjevača, pjevačicu ili grupu fanovi Eurosonga previše hvalili, da bi na kraju u finalu neslavno završila. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Bojite li se  da se nešto slično ne dogodi vama?

Pričao sam s puno ljudi o situaciji u kojoj se nalazim i neizbježno je doći na temu overhypea. Do sada nisam znao da su to bili slučajevi, ali ipak sada vrlo dobro znam! Iako moram priznati da me nije previše strah toga da podbacim. Nije me strah jer se oslanjam na rad, vježbu i pripremu. Vjerujem u sebe i nekolicinu prijatelja s kojima radim, a baš s tom istom vjerom izaći ću na pozornicu Dore znajući da sam dao sve što imam. Svakako razumijem pritisak koji se stvori na osobi oko koje je hype, te razumijem kako se taj netko može uplašiti i obeshrabriti, i ja se s time borim, ali znam da mogu nadjačati taj strah. Svakodnevno do mene dolaze poruke ohrabrenja i podrške, ali one za sobom vuku i nekakvu sjenu očekivanja. Ta ista očekivanja gomilaju se na mome srcu i ponekad izgleda kao da ću pokleknuti, no ubrzo podijelim to breme s malim krugom bližnjih osoba koje me vraćaju u stvarnost i drže na zemlji. Često mi pomaže misliti i na kolege, odnosno prijatelje, koji mi pomažu na ovome putu i zajedno se sa mnom bore kako bi obožavateljima Dore priuštili odličan show. U tim trenutcima znam da se ne borim samo za sebe već i za njih i s njima, i zato se ne bojim – jer znam da nisam sam. O drugim izvođačima, za koje drugi tvrde da su podbacili ne mogu puno reći. Teško je procijeniti jesu li zaista podbacili ili su fanovi očekivali puno više od realnih mogućnosti. Mogu govoriti samo iz perspektive izvođača koji trenutno osjeća breme velikih očekivanja. Mogu reći da nije lako i mogu reći da je izazovno. Ipak odlučujem reći ovo: imam tremu ali me nije strah!

Već kada smo kod nastupa uživo, čujemo da pripremate pravu fuziju hard rocka, techna, komedije i folklora. Zaista zvuči fantastično, no izvođači se na Dori vrlo često u prevelikoj želji da se prikažu u što boljem svjetlu, na kraju izgube. Zanima nas na koji način ćete se potruditi da fuzija ne postane konfuzija?

Istina je, imate pravo – vrlo lagano od prevelikih želja može nastati konfuzija umjesto jedinstvena i unikatna vizija. Mislim da je to učestala pojava ne samo na Dori, i ne samo u glazbi – nekad kad radim ručak želim biti previše pametan, pa završim s bolovima u želucu jer sam miješao što se miješati ne smije. Iako to sve stoji, mnogi bi, kada bi im opisali pjesmu RIM TIM TAGI DIM, rekli da isto nema smisla, zar ne? “Kako ćeš spojiti metal, s repom na industrial beatu? Bridge je techno i refren je rocky/metal ali su gitare baš stišane?” – zvuči bizarno ali radi haha. A točno to i želim da bude na pozornici – bizarno. Istina je ta da je tanka linija između bizarnog i besmislenog, između “fuzije i konfuzije”, ali kao što sam ja znao što radim kada sam pisao RIM TIM TAGI DIM, isto tako znam da pripremam nastup s prijateljima koji su profesionalci u svome polju. Također, u ovakvim situacijama, potrebno je puno komunikacije u svrhu usklađivanja vizije, a to je ono što se upravo događa između nas. Puno raspravljanja, predlaganja itd. Smatram da smo na dobrome putu k ostvarivanju zajedničke vizije i da će se publici svidjeti što kuhamo. Proizvod koji ćemo ponuditi gledateljima Dore dolazi od mladih i perspektivnih ljudi koji su dali sve od sebe da ispune očekivanja. Baš zbog tih činjenica vjerujem da će sve biti dobro. Baš kao što sam vjerovao kada sam pisao pjesmu. Napomenuo sam da neki u nju vjeruju više nego ja, ali to ne znači da ja nisam imao vjere u Rim Tim Tagi Dim. Zato znam i zato se ne brinem da će od fuzije nastati konfuzija. Dapače, vjerujem da će se ljudima svidjeti nastup Baby Lasagne.

Dolazite iz Istre koja je oduvijek odskakala od ostatka Hrvatske kako zbog povijesnog i geografskog utjecala Italije tako i po senzibilitetu ljudi. Kako je odrastanje u Istri utjecalo na Vaš rad i Vas kao umjetnika?

Bit ću iskren i reći da nisam u potpunosti upoznat s geopolitičkom poviješću Istre, iako bih trebao biti jer moj je tast ogroman obožavatelj povijesti i često mi priča o tome. Ipak, mislim da znam puno legendi o Istarskim vampirima, vješticama i divovima – to je nerijetko inspiriralo moju glazbu. Često sam, također, vukao inspiraciju iz istarske narodne glazbe koja je neobična i vrlo osebujna. Ako niste, poslušajte malo roženice ili istarsko dvoglasno pjevanje, mislim da će te ostati… puni dojmova haha. Osim očitih izvora inspiracija poput legendi i narodne glazbe, prirodna ljepota Istre je također neiscrpna muza. Kada pričamo o Istri i njezinim ljepotama, većina nerijetko pomisli na more, turizam, Arenu, zlatne obale i sl., ali to nije “moja Istra”. Moja Istra je ona sivo-zelena, maglovita šuma u kojoj se ne osjećaš sam. Gotovo napuštena, tmurna, ali romantična stara sela, čija imena neću spominjati zato što ih želim zadržati takvima haha. Siguran sam da okolina u kojoj umjetnik odrasta iznimno utječe na sam “proizvod” tog umjetnika, teško je argumentirati obrnuto. S toga sam siguran da je okolina Istre, grada i ulice utjecala na mene, moje izbore a time i na moju glazbu. O kontekstu Vašeg pitanja ipak ne mogu puno govoriti. Istra i njezina posebnost u različitim političkim, geografskim, povijesnim i društvenim aspektima nije zanemariva, ali utjecaj tih struja na mene ostaje tajna – barem meni. Mislim da odgovor na to pitanje može dati netko drugi, jer ja sam presubjektivan. Osim što sam i presubjektivan, kao što sam ranije rekao, ja sam samo glazbenik pa malo znam o društveno političkim strujama haha. U svakom slučaju smatram da je Istra na jedan ili drugi način imala svoju ulogu u formaciji mene kao glazbenika.

Kakav je Vaš odnos s Eurosongom? Pratite li fanatično svake godine ili ste više kampanjac?

Hahaha, nisam siguran što znači kampanjac u ovome kontekstu, ali ako je obrnuto od fanatičnog praćenja Eurosonga onda jesam! Skroz vidim zašto ljudi prate Eurosong jer sam i ja počeo u zadnje dvije/tri godine. Prije nisam pratio jer sam bio zadrti metalac pa sam mislio da tamo nema ništa za mene, ali sam se i tu prevario. Ne znam samo kako se nisam sjetio benda Lordi – finskog metal sastava koji je pobijedio na Euroviziji 2006! Hard Rock Hallelujah FTW! Hahaha uvijek se uzbudim kada se sjetim te pjesme! Donedavno, po mojemu iskustvu, mnogi fanovi metal i rock glazbe nisu ni spominjali, a kamoli gledali Euroviziju. Subkultura i okruženje u kojem sam se ja nalazio također nije pokazivala previše interesa. U to vrijeme nije bilo nikakvog mosta između metala i ESC-a. Ipak mislim da smo na vratima novog vremena u kojemu Eurosong postaje legitimna opcija za izvođače “težih žanrova”. Baš zato sam sretan što mogu biti jedan od izvođača u Hrvatskoj koji nude malo žestine i papra ovoj već širokoj ponudi Dore. Nadam se da će više rock/metal sastava u RH uskoro prepoznati moć Dore i uzeti je u obzir kao jednu od legitimnih opcija.

PROČITAJTE: Kompletna lista pjesama s Dore objavljena! Što mislite koja pjesma će ići u Švedsku?

Često se sjetim legendarnog Maneskina koji je legitimnim rockom pobijedio na ESC te sada pune stadione diljem svijeta. U svakom slučaju vjerujem da ću od sada nadalje pobliže pratiti Eurosong. Već mi se mnogi ESC izvođači nalaze na playlisti.

Tko Vam je ostao u sjećanju kao najdraži nastup s Eurosonga?

Ufff… teško pitanje. Sjećam se 2006. god. kada sam sjedio pred televizijom s bratom i majkom te s ovelikim oduševljenjem gledao nastup Lordija. To je bio moj prvi susret s Eurovizijom i bilo mi je tek 10 godina (cca haha). Zaletio bih se i rekao da je to moj najdraži nastup na Eurosongu, ali nastupa se gotovo ni ne sjećam. Sjećam se samo obitelji i osjećaja oduševljenja rock glazbom. Nakon toga, prvo što mi pada na pamet je Go_A. Ukrajinski sastav radi kojega sam se priključio praćenju Eurovizije. Kada sam prvi put čuo njihovu pjesmu SHUM, mozak mi je eksplodirao – i dan danas je slušam! Imali su momente rocka, trancea, folka,… Sve nešto ludo i zanimljivo. Te godine, uz njih je naravno nastupao i Maneskin. Tada, sjećam se, nisam bio “Tim Maneskin”, jer sam ih gledao kao neprijatelje mojoj dragoj Go_Ai, ali ipak nisam mogao izbaciti tu njihovu stvar iz glave haha. Imali su odličnu pjesmu a nastup im je bio čisto rokerski – bend svira i “in your face” rokačina. I naravno, prošlogodišnji predstavnik Finske Kaarja. Svidio mi se tada jer je sam rekao da ga je inspirirao Rammstein i to se čulo, a moglo se i vidjeti po njegovoj tetovaži haha.

PROČITAJTE: Baby Lasagna bori se na Dori s velikim hitom Rim Tim Tagi Dim! Zahvalio na ogromnoj podršci!

Njegov nastup je bio zanimljiv, malo mi je falio aspekt rocka, ali nisam zamjerao. O njemu zadnjih par dana najviše čujem s obzirom na to da me ljudi uspoređuju s njime, a to mi je i drago. Pa eto, ne mogu izdvojiti jedan nastup, ali ovo su svi izvođači koji su ostavili dobar dojam na mene kampanjca hehe.

Često se vode polemike oko načina glasovanja na samom Eurosongu te određivanju pobjednika. Neki su veliki zagovornici žirija dok drugi smatraju da bi publika uvijek trebala imati prvenstvo glasa. Koje  je Vaše mišljenje o tome? Sviđa li Vam se trenutni princip 50/50 ili smatrate da bi možda ipak trebalo odluku o pobjedniku prepustiti publici?

To se i ja sam pitam, ali i dalje nemam odgovor. Bez publike ne bi bilo koncerata, Eurovizije, a ni Dore i sličnih manifestacija. Prema tome, smatram da je publika krucijalni dio cijele priče. S druge strane, vjerujem kompetencijama stručnog žirija koji ima iskustvo i znanje da može raščlaniti “bolje od dobroga”. Uzimajući sve ovo u obzir, teško je biti pametan i reći što je bolje. Možda je najbolje pustiti kako je haha. Ako bih baš trebao reći nešto, mislim da bih prevagu ipak dao publici. Npr. Dora: prvobitno suđenje odrađuje žiri koji odabire najbolje među mnogobrojnim prijavama. Vodeći se tom logikom, odabrani natjecatelji sami po sebi bi već, po sudu žirija, mogli barem djelomično biti spremni za Euroviziju. Dakako, u finalnu odluku ulazi i šou tijekom izvedbe, ali u pravilu bi natjecatelji već trebali biti kvalitetni, što i jesu. Eh sad, kada je žiri odabrao najbolje, sada bi na publici, krucijalnom dijelu cijele priče, trebalo biti da odabere najbolje od najboljeg. Smatram da bi prema tome glas publike trebao biti 70 %, a žirija 30 %. Time bi publika mogla većinski utjecati na odabir izvođača, a žiri bi mogao svojom stručnosti također utjecati na odluku. Volio bih napomenuti da su mi na ovome pitanju misli brzinske i argumentacija je bazirana na pogađanju.

Osim što je Eurosong jedna od najvećih glazbenih pozornica ne samo u Europi nego i u svijetu, fanovi Eurosonga zaista žive za ovu manifestaciju i često su ključan faktor uspjeha ili propasti određenog izvođača. Pripadnici LGBTQA+ populacije su u velikoj većini fanovi Eurosonga, a po komentarima na društvenim mrežama možemo vidjeti da ste ih u potpunosti pridobili na svoju stranu? Kako to tumačite? I što vam na to kaže vaša djevojka?

Nisam bio toliko upoznat s informacijama koje navodite. Nisam znao da su članovi LGBTQA+ u velikoj većini fanovi Eurosonga, i nisam znao da sam ih “pridobio”. Svakako mi je drago čuti da je Baby Lasagna osvojio nekolicinu srca obožavatelja u Hrvatskoj, ali i šire, neovisno kojoj skupini pripadaju. Zahvalan sam na svemu što se događa i nadam se da će još ljudi prepoznati RIM TIM TAGI DIM. Moji bližnji svakodnevno se vesele zajedno sa mnom i čini mi se da svi uživaju te su ponosni na ono što radim. Dobio sam veliku podršku od WIWIBLOGGS – najvećeg kanala vezanog uz Eurovizijsku zajednicu. Njihova konstantna javna i privatna podrška je velika čast i zauvijek ću im biti zahvalan što su mi pomogli na ovome putovanju. Prema tome što mi oni kažu potpora je velika i Europino najdraže jelo je lazanja – kako kažu haha. Na kraju dana sebe smatram normalnim likom koji samo voli svirati i stvarati. Nekada sam imao velike snove, ali sam nedavno shvatio da je sreća u samome stvaranju, a ne u onome što dolazi nakon toga. Smatram da je i sva ova potpora djelomično proizašla radi toga – barem mi tako kažu. Tim više, trudim se ostati svoj. Onaj isti lik koji sam bio prije 2 tjedna, i onaj koji ću biti nakon svega ovoga. Tako bih i ovim putem zahvalio vašim čitateljima i mnogobrojnim srcima koja su postali svakodnevni dio mog života.

U slučaju pobjede na Dori i odlaska u Švedsku što možemo očekivati od Vas? Hoćete li se držati recepta kojim ste osvojili domaću publiku ili će Vas Vaša kreativnost ponijeti u novom smjeru? Možemo li očekivati da će Baby Lasagna opet postati plavuša?

U slučaju da budem odabran kao predstavnik Hrvatske na Euroviziji 2024.god. ću,… nisam siguran što ću. Ne znam kako onda idu stvari: što se događa, što to znači, itd. Znam samo da ću tu ulogu, i odgovornosti koje dolaze s njom, preuzeti s ponosom i guštom. Također, ne mislim da bih mijenjao puno, ako išta, u samom prezentiranju projekta Baby Lasagne. Kao što smo ranije napomenuli, veliku podršku dobivam iz cijele Europe te sam se i stranoj publici svidio ovakav kakav jesam – svoj. Prema tome smatram da trebam nastaviti vjerovati u sebe i “pičiti” po svome, pa ako se kome svidim super, ako ne – isto super haha. Mnogi me pitaju hoću li ponovno biti plav. Ispravak: mnogi priželjkuju da se pojavim plav. Mislim da ću odlučiti u zadnji čas. Još uvijek čekam da se odijela sašiju, i možda ću tada, kada vidim točno kako mi stoji, znati. Sve u službi najboljeg mogućeg nastupa. Ukratko, mislim da ću nastaviti svoju briju. Nastavit ću eksperimentirati sa žanrovima, igrati se stilovima i pokušati biti zanimljiv. Cilj mi je da publika ne zna što može očekivati. To je možda neugodno, ali eto…što ćeš haha. Rado se sjetim izreke David Bowieja: “I don’t know where I’m going from here, but I promise it won’t be boring”.

Na YouTubeu smo pogledali nekoliko od zaista velikog broja reakcija fanova iz cijelog svijeta koji su oduševljeni Vašom pjesmom, a pozitivnih komentara ne nedostaje. Čitate li reakcije poznatih Eurosong fanova te komentare u bespućima interneta i koliko oni utječu na Vas?

Lagao bih kad bi rekao da NIKADA ne čitam komentare, ali ih aktivno izbjegavam i dobar sam u tome. Vidio sam da mi je YouTube stranica prepuna reakcija i uistinu često viđam svoju facu na internetu. Mislim da sam dobar u samokontroli kada dođe u pitanje opsesivnog čitanja reakcija. Smatram da je važno da znam kako publika reagira – što im se sviđa i što ne – ali tanka je granica između konstruktivnog prikupljanja informacija iz komentara i opsesivnog skrolanja i upijanja pozitivnih ili negativnih reakcija. Za sada mogu reći da ne čitam puno, ali dovoljno da znam što se događa. Svjestan sam da nam je u prirodi da nekada prebrzo sudimo, i ja sam ponekad takav. Baš zato i znam da me je dosta ljudi svrstalo u neki koš na prvi pogled, ali i to je u redu i nešto što trebam prihvatiti. Smatram da je to normalan dio ove novonastale situacije. Svjestan sam da se neću svima svidjeti i da moja glazba nije za svačije uši. Svjestan sam da imam prostora za napredak i za oprez, ali isto tako znam da dajem sve od sebe da budem kulturan i fin. Želim biti onakav kakav bi mama htjela da budem haha. Mislim da bi na svakoga utjecali komentari, očekivanja, trema, i sl. Pritisak može nanijeti negativne, ali i pozitivne stvari. Ipak, važno je ostati pribran. Važno je da, koliko mogu, ne dopustim ičime da upravlja mojim odlukama i mome radu. I za kraj, mislim da imam kontrolu nad time, i da će ljudi to isto prepoznati.

@thebabylasagnaofficial MEOW! #babylasagna #dora2024 #eurovision ♬ original sound – flawlyss