Majčinstvo Gwyneth Paltrow imalo je značajan utjecaj na njezinu slavnu karijeru, potpuno mijenjajući njezin pristup glumi i životu.
Dok je razgovarala s magazinom PEOPLE za naslovnicu, 51-godišnja osnivačica Goopa podijelila je da nije glumila u cijelom filmu još od rođenja njezine 19-godišnje kćeri Apple.
‘Pa, to je pomalo ironično jer sam se stvarno udaljila od glume kad se Apple rodila’, rekla je Gwyneth Paltrow za PEOPLE o tome kako joj je majčinstvo unaprijedilo karijeru. ‘Posljednji put kada sam bila u svakoj sceni filma je bilo kada sam bila trudna s njom.’
‘Kad sam je dobila, sve mi se činilo redefiniranim i pomislila sam: ‘Nisam sigurna želim li da to bude moja karijera. Definitivno ne želim…”
Gwyneth Paltrow ima dvoje djece – Apple i sina Mosesa, 17 – s bivšim suprugom Chrisom Martinom.
U listopadu je glumica razgovarala s Bustleom o svojoj kćeri koja je nedavno krenula na fakultet. ‘Tako je zabavno imati kćer te dobi, pogotovo zato što ona voli odjeću i kožu i sve te stvari’, rekla je glumica.
‘Ona je ženstvenija od mene. Stvarno je dobra u šminkanju i voli to raditi.’
Nastavite čitati nakon oglasa
Na pitanje uči li je kći novim vještinama, ponosna mama je rekla da je, iako se ne šminka puno, od Apple naučila ponešto. ‘Super je jer je uključena u cool stvari, a ne u bezvezni, depresivni dio naše kulture’, objasnila je glumica.
‘Jučer smo bili na FaceTimeu i pričala mi je kako koristi sve Goop proizvode. Nikad nisam ništa forsirala, ali s vremenom je jednostavno prešla na to, pa sam bila nasmijana od uha do uha.’
‘Ona je tako draga osoba, a njezine vrijednosti su na pravom mjestu’, rekla je za novinsku kuću.
U Instagram Q&A u kolovozu, glumica je progovorila o tome da je maćeha dvoje djece supruga Brada Falchuka – sina Brodyja, 17, i kćeri Isabelle, 19 – priznajući da joj je ‘U početku bilo jako teško.’
‘Znate, ne postoji knjiga o ovome; nitko nam ne govori što da radimo. I zapravo, svi postojeći mediji loše opisuju maćehe,’ nastavila je, ‘Dakle, to je kao da pokušavam izbjeći nagazne mine.’
Nastavite čitati nakon oglasa
Gwyneth Paltrow je dodala: ‘Ali što se mene tiče, onog trenutka kada sam odlučila i u potpunosti utjelovila ideju da su moji pastorci moja djeca i da ih jednako volim i dala sam im ista pravila i granice, onda je cijela stvar postala lakša. I sada je sve prilično sjajno.’
Ako se ovih dana pitate može li ljeto u Hrvatskoj biti još malo toplije, odgovor očito ima ime i prezime – Pedro Soltz. Brazilski model sa zagrebačkom adresom već godinama privlači pažnju izgledom, energijom i onom pomalo bezobrazno dobrom fizičkom formom zbog koje je dovoljno da skine majicu i objavi fotografiju pa da termometar, barem na društvenim mrežama, pokaže koji stupanj više. I nije baš teško razumjeti zašto. Pedro je jedan od onih muškaraca kojima tijelo nije slučajnost, nego rezultat godina bavljenja sportom, discipline i, kako sam kaže, potrebe da ostane fizički i mentalno aktivan.
Jedna od najpoznatijih domaćih manekenki, a danas uspješna poduzetnica i vlasnica beauty adrese The Lab, Tatjana Dragović, ovih je dana u Zagrebu doživjela simpatičan modni trenutak koji neodoljivo podsjeća na jednu od najpoznatijih filmskih scena svih vremena.
Ako ste ovog ljeta pomislili da je Jakov Jozinović gotovo preselio na pozornicu, niste bili daleko od istine. Nakon mjeseci u kojima je njegov glazbeni put dobio potpuno novu dimenziju, mladi je pjevač ljeto 2026. proveo između velikih koncertnih dvorana, jadranskih gradova, festivalskih pozornica i brojnih putovanja, nastavljajući nizati nastupe u sklopu turneje „Ja za čuda letim“. Ipak, unatoč gustom rasporedu koji mu gotovo nije ostavljao prostora za predah, Jakov je pronašao način da između koncerata uhvati i ono drugo lice ljeta – ono koje ne podrazumijeva reflektore i tisuće ljudi pred pozornicom, već more, sunce, brod, prijatelje i nekoliko dana potpunog opuštanja.
Jedna od najpoznatijih hrvatskih dizajnerica ljeto provodi istražujući Španjolsku, a svoje je pratitelje povela kroz najljepše trenutke prvog putovanja u Andaluziju.
Pjevačica je iz turske metropole podijelila fotografije u boho izdanju, a uz njih napisala emotivnu poruku o novim životnim poglavljima koja joj je otvorio Istanbul.
Dom se danas često promatra kroz prizmu estetike, kvadrature i komada namještaja koji se pojavljuju u katalozima, na društvenim mrežama i u fotografijama savršeno uređenih interijera, pa se lako stvara dojam da je za lijep prostor potrebno mnogo novca, dizajnerski namještaj i besprijekorno usklađena paleta boja. Međutim, najprivlačniji interijeri gotovo nikada nisu oni u kojima je sve novo, skupo i pomno odabrano prema jednom katalogu, nego oni prostori u kojima se osjeća prisutnost ljudi koji u njima žive, njihove navike, uspomene, karakter i odnos prema predmetima koje su tijekom godina unosili u svoj život. Takav dom ne djeluje kao izložbeni salon, nego kao prirodan nastavak osobe koja ga nastanjuje, zbog čega njegova ljepota ne proizlazi iz savršenstva, nego iz autentičnosti.
Postoje gradovi koje nakon putovanja možemo gotovo precizno nacrtati iz sjećanja, možemo se prisjetiti njihovih trgova, mostova, ulica i pročelja, možemo rekonstruirati put kojim smo svakoga jutra išli prema središtu grada i gotovo bez razmišljanja navesti naziv hotela u kojem smo spavali, ali postoje i oni drugi gradovi, mnogo važniji za naše osobno pamćenje, kojih se ne sjećamo toliko po onome što smo u njima vidjeli koliko po onome što smo u njima osjećali.
Postoje putovanja koja pamtimo po znamenitostima, muzejima, restoranima i savršeno fotografiranim mjestima, ali postoje i ona druga, tiša i mnogo osobnija putovanja, čije najvažnije trenutke nikada nismo zapisali u bilježnicu, nismo ih označili na karti i nismo ih unaprijed zamislili kao nešto što ćemo jednoga dana prepričavati drugima.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
