Andy Warhol napravio je svoju originalnu sliku Marilyn Monroe 1962. godine. Glumica je preminula 5. kolovoza 1962. nakon što se predozirala tabletama za spavanje. Vijest o njezinoj smrti nadahnula je Warhola da kasnije tog mjeseca stvori svoje prve Marilyn silkscreen slike. Do kraja te godine napravio je najmanje 23 slike Marilyn Monroe.
Marilyn je bila među Warholovim prvim silkscreen slikama. Andy Warhol je počeo eksperimentirati s tehnikama silkscreen ispisa u kolovozu 1962., samo nekoliko dana prije tragične smrti Marilyn.
“Gumeni štambilj koji sam koristio za ponavljanje slika odjednom mi se činio homemade; htio sam nešto jače što bi dalo više efekta montažne trake“, prisjećao se Warhol u svojim memoarima “POPism”.
“Moji prvi eksperimenti bili su glave Troya Donahuea i Warrena Beattyja, a onda kada je Marilyn Monroe slučajno umrla tog mjeseca, dobio sam ideju da napravim screenove njezinog prekrasnog lica – prve Marilyn Monroe.”
Warholova Marilyn temelji se na promotivnoj fotografiji za film “Niagara”. U trileru iz 1953. godine, Marilyn je igrala femme fatale Rose Loomis, ženu koja smišlja smrtonosni plan protiv svog starijeg supruga dok su bili na odmoru na slapovima Niagare.
Nastavite čitati nakon oglasa
Izvorna promotivna fotografija Marilyn za film “Niagara” crno-bijela je i prikazuje glumicu do razine prsa. Za svoje slike, Andy Warhol je izrezao fotografiju kako bi više privukao pozornost na Marilynino lice. Neki njegovi portreti su monokromatski, dok su drugi naslikani u svijetlim bojama.
“Što se tiče toga je li simbolično slikati Monroe takvim nasilnim bojama: to je ljepota, a ona je lijepa, a ako je nešto lijepo, onda su to lijepe boje, to je sve”, objasnio je Andy Warhol.
Iako je Marilyn Monroe imala 36 godina kad je umrla, Warholovi portreti vječno je zamrzavaju u dobi od 26 godina – godine kad je postala jedna od najunosnijih zvijezda Hollywooda. Osim “Niagare”, 1953. donio je izlazak njenih hvaljenih filmova “Gentlemen Prefer Blondes” i “How To Marry A Millionaire”.
Zašto je Marilyn Monroe Andyja Warhola poznata? Izuzetni uspjeh i slava Warholovih slika vjerojatno se mogu pripisati tome koliko dobro su uhvatile i kritizirale novi kulturni fenomen slavnih osoba, kao i Warholovoj pravodobnosti u objavljivanju screenprintova neposredno nakon njezine smrti – događaja koji je već privukao pozornost i znatiželju prema pitanju tko je ‘prava’ Marilyn bila u životu.
Nastavite čitati nakon oglasa
U masovnim medijima, kako za njezina života, tako i odmah nakon njezine smrti, Marilyn Monroe djelovala je kao pažljivo stvoreni identitet – ikona – a ne kao stvarna osoba. Ponavljajući njezinu sliku beskrajno u svojoj umjetnosti, Andy Warhol svjesno pretvara Marilyn iz stvarne osobe u proizvod koji se može proizvesti i konzumirati, ističući proces na kojem su Hollywood i slava ovisili, možda na štetu same Marilyn. Kao što je nekada rekao pop umjetnik: “Što više gledate istu stvar, značenje nestaje, a osjećate se bolje i praznije.”
Koliko ima Warholovih Marilyn Monroe? To je prilično teško reći, budući da ovisi o tome pitate li o pojedinim Marilyn glavama u Warholovim djelima, ili o različitim izdanjima djela koja sadrže Marilyn…
Nastavite čitati nakon oglasa
Iako je Andy Warhol poznat po puno izdanja, kad je riječ o najtraženijem umjetničkom djelu, Shot Marilyns, postoji samo četiri, svaka drugačije boje, zbog razloga zbog kojeg su nazvane tako – pet platna doslovno su pogođena hicem iz pištolja izvođača performansa Dorothy Podmer, oštetivši samo četiri.
Osim toga, kultni portret je inspirirao beskrajne parodije. Anonimni ulični umjetnik Banksy je odao počast Warholovoj Marilyn s njegovim radom s Kate Moss, koji prikazuje lice engleske manekenke s Marilyninom kosom. Mr. Brainwashov Spock Monroe spaja Marilyn i poznatog Star Trek lika, dok je suvremeni umjetnik Gary Hogben spojio Marilyn i britanskog premijera Borisa Johnsona u djelu nazvanom Boris Monroe.
Slike Marilyn odražavaju ključne teme pop arta i Andyja Warhola. Opsesija pop umjetnika slavom, ljepotom i smrću usmjerila se u njegove portrete Marilyn. Godinu dana kasnije, Warhol je nastavio stvarati svoje senzacionalističke slike smrti i nesreća, koje su ponavljale jezive slike rasnih nereda, električnih stolica, žrtava samoubojstava i automobilskih nesreća.
“Svaki put kad ste uključili radio, govorili su nešto poput ‘4 milijuna će umrijeti’. Ali kad vidite užasnu sliku iznova i iznova, zaista nema nikakvog učinka”, rekao je Warhol o inspiraciji za ta djela.
Warhol se vraćao stvaranju Marilyn tijekom cijelog svog života. 1979. godine, gotovo dva desetljeća nakon prvih Marilyn slika, Warhol je započeo svoju seriju Reversal gdje je invertirao svoja najpoznatija djela – pretvarajući svijetle dijelove u tamne i sjenčane u boje. Tijekom narednih sedam godina, Warhol je stvorio novu seriju Marilyn (Reversal) slika, u osnovi radeći reprodukcije vlastitih reprodukcija.
Marilyn slike su u muzejima diljem svijeta. Jedna od Warholovih prvih slika glumice, “Marilyn Diptych”, možete pronaći u Tate Modernu u Londonu. U Americi, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku čuva “Gold Marilyn Monroe” iz 1962., dok Cleveland Museum of Art ima “Marilyn x 100”, najveću od Marilyn slika. Leeum Samsung muzej u Seulu ima hipnotički “Forty-Five Gold Marilyns”, napravljenu 1979. godine kao dio Warholove serije Reversal.
Koliko vrijedi Marilyn Monroe Andyja Warhola? Najskuplja Marilyn prodana je za 195 milijuna dolara. Warholova “Shot Sage Marilyn” prodana je za rekordnih 195 milijuna dolara na aukciji u Christie’su u New Yorku 9. svibnja 2022. godine. Dugo očekivana prodaja rezultirala je time da je to postala najskuplja umjetnina 20. stoljeća ikada prodana na aukciji.
Kupio ju je trgovac Larry Gagosian nakon samo 4 minute licitiranja, a “Shot Sage Marilyn” istisnula je “Untitled Skull Canvas” Jean-Michela Basquiata s prvog mjesta najprodavanijeg djela – prodano je za 110 milijuna dolara 2017. godine. Svi prihodi od aukcije išli su u dobrotvorne svrhe, što je predstavljalo najveću filantropsku prodaju od aukcije Rockerfeller 2018. godine.
Christie’s je opisao silkscreen kao “jednu od najrjeđih i najtranscendentnijih slika u postojanju”, pa nije iznenađenje što je ovaj vrhunski primjerak pop umjetnosti osigurao lijepu svotu novca – iako manju od procjene prije prodaje.
Snježana Abramović Milković pripada rijetkoj skupini ljudi u hrvatskoj kulturi koja je svoju profesionalnu biografiju istovremeno ispisivala na plesnoj pozornici, u festivalskim uredima, međunarodnim kulturnim mrežama i na čelu jedne od najvažnijih kazališnih institucija u zemlji. Od suvremenog plesa i eksperimentalne biologije do upravljanja Zagrebačkim kazalištem mladih, njezin karijerni put teško je svesti na jednu profesiju ili jednu umjetničku disciplinu. Danas, nakon što joj je povjeren i četvrti mandat na čelu ZKM-a, iza nje stoje desetljeća rada tijekom kojih je sudjelovala u oblikovanju hrvatske plesne scene, pokretala međunarodno relevantne projekte i pretvorila ZKM u jedno od najvidljivijih hrvatskih kazališta izvan nacionalnih granica.
Redateljica i scenaristica Ivona Juka već više od dva desetljeća pripada najintrigantnijim autorskim glasovima regionalne kinematografije, a njezin filmski opus, obilježen snažnim psihološkim portretiranjem likova, beskompromisnim propitivanjem društvenih sustava i iznimno sofisticiranom estetikom, profilirao ju je kao autoricu čiji filmovi nadilaze lokalni kontekst i komuniciraju univerzalnim jezikom ljudske intime, slobode i moralne odgovornosti.
Nenad Puhovski jedna je od ključnih figura hrvatske suvremene dokumentaristike, autor i producent čiji je profesionalni rad obilježen dugotrajnim promišljanjem odnosa između filma, društva i etičke odgovornosti slike. Kao redatelj, producent, sveučilišni profesor i kulturni organizator, Puhovski je kroz nekoliko desetljeća djelovanja oblikovao ne samo vlastiti autorski izraz, nego i širi prostor domaćeg dokumentarnog filma, otvarajući ga prema intimnijim, hrabrijim i društveno angažiranijim formama.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
U trenutku kada se Hrvatska priprema za nastup na Venecijanskom bijenalu, jedno od najrelevantnijih imena suvremene domaće umjetničke scene – Dubravka Lošić – dobiva prostor koji nadilazi reprezentaciju države i ulazi u zonu duboko osobnog, ali istodobno univerzalnog umjetničkog iskaza. Njezin projekt „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty), predstavljen u venecijanskoj palači Zorzi, ne funkcionira kao izolirana izložba, nego kao kondenzirani presjek višedesetljetnog opusa u kojem se materijal, trauma, memorija i percepcija neprestano preoblikuju.
Čini se da je nestala posljednja velika tajna u suvremenom vizualnom umjetničkom svijetu. Gotovo trideset godina nakon što je Banksy, jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih uličnih umjetnika našeg doba, počeo ostavljati svoje provokativne, društveno angažirane radove na javnim pročeljima diljem svijeta, najnovija međunarodna novinska istraga ponovno je otvorila pitanje o njegovom stvarnom identitetu. I to ne kao nagađanje, već kao tvrdnju koja se temelji na dokumentima, pravnim zapisima i strateškoj analizi kretanja.
Predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora, Kirsty Coventry, ovih je dana u Cortini, u sklopu Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026, razgovarala s olimpijskom reporterkom WBD-a Laurom Robson.
Borut Šeparović ne pripada generaciji koja je kazalište gledala samo kao prostor zabave – on ga vidi kao sustav, laboratorij i mehanizam spoznaje. Njegovo djetinjstvo, smješteno između tribina Maksimira i građanskog salona, oblikovalo je pogled koji ne romantizira prošlost, već traži istinu u kontradikcijama svakodnevnog života. Nogomet je bio njegov prvi masovni ritual, a emocije koje su se mogle pojaviti uz tuđi rezultat – ekstaza, agresija, sram, nada – postale su prva lekcija o energiji gomile i njezinoj manipulativnoj moći. S druge strane, privilegije „crvene buržoazije“ i rascjep između deklarirane jednakosti i stvarne moći stvorili su u njemu trajni osjećaj odgovornosti i antielitizma.
Postoje oni trenuci usred zime ili ranog proljeća kada nam je dovoljan jedan kadar palme, mirna površina mora ili sunce na koži da se mislima premjestimo nekoliko mjeseci unaprijed. Ljeto, čini se, ne počinje kalendarski. Ono počinje osjećajem. A upravo taj osjećaj bezbrižnosti, topline i sporijeg ritma života uhvaćen je u novoj kolekciji domaćeg brenda Peau, koja za sezonu ljeto 2026. predstavlja Heatwave – priču o ženstvenosti, slobodi i ljepoti vlastite kože.
Dolaskom sve toplijih dana, mijenja se ne samo naša odjeća i dnevna rutina nego i potrebe kože. Više sunca, viša temperatura i veća vlažnost zraka utječu na način kako koža reagira na određene sastojke u kozmetici. I dok su neki aktivni sastojci neophodni tijekom cijele godine (poput SPF-a i antioksidansa), postoje i oni koje bi ljeti trebalo koristiti s oprezom ili čak privremeno izbaciti iz rutine.
Ovog ljeta fokus nije na kričavim bojama, nego na nijansama koje suptilno komuniciraju profinjenost i luksuz, podižući svaki par sandala na višu razinu. Kao i kad su manikure u pitanju, ljetna sezona donosi povratak minimalizmu koji odiše luksuzom, a odabir prave boje laka za nokte na nogama ima moć transformirati cijeli vaš outfit. Dok su neonske nijanse prošlost, suvremeni trendovi naglašavaju bogatstvo i suptilnost boja, stvarajući dojam njegovane elegancije koju često viđamo na svjetskim modnim pistama.
