Andy Warhol napravio je svoju originalnu sliku Marilyn Monroe 1962. godine. Glumica je preminula 5. kolovoza 1962. nakon što se predozirala tabletama za spavanje. Vijest o njezinoj smrti nadahnula je Warhola da kasnije tog mjeseca stvori svoje prve Marilyn silkscreen slike. Do kraja te godine napravio je najmanje 23 slike Marilyn Monroe.
Marilyn je bila među Warholovim prvim silkscreen slikama. Andy Warhol je počeo eksperimentirati s tehnikama silkscreen ispisa u kolovozu 1962., samo nekoliko dana prije tragične smrti Marilyn.
“Gumeni štambilj koji sam koristio za ponavljanje slika odjednom mi se činio homemade; htio sam nešto jače što bi dalo više efekta montažne trake“, prisjećao se Warhol u svojim memoarima “POPism”.
“Moji prvi eksperimenti bili su glave Troya Donahuea i Warrena Beattyja, a onda kada je Marilyn Monroe slučajno umrla tog mjeseca, dobio sam ideju da napravim screenove njezinog prekrasnog lica – prve Marilyn Monroe.”
Warholova Marilyn temelji se na promotivnoj fotografiji za film “Niagara”. U trileru iz 1953. godine, Marilyn je igrala femme fatale Rose Loomis, ženu koja smišlja smrtonosni plan protiv svog starijeg supruga dok su bili na odmoru na slapovima Niagare.
Izvorna promotivna fotografija Marilyn za film “Niagara” crno-bijela je i prikazuje glumicu do razine prsa. Za svoje slike, Andy Warhol je izrezao fotografiju kako bi više privukao pozornost na Marilynino lice. Neki njegovi portreti su monokromatski, dok su drugi naslikani u svijetlim bojama.
“Što se tiče toga je li simbolično slikati Monroe takvim nasilnim bojama: to je ljepota, a ona je lijepa, a ako je nešto lijepo, onda su to lijepe boje, to je sve”, objasnio je Andy Warhol.
Iako je Marilyn Monroe imala 36 godina kad je umrla, Warholovi portreti vječno je zamrzavaju u dobi od 26 godina – godine kad je postala jedna od najunosnijih zvijezda Hollywooda. Osim “Niagare”, 1953. donio je izlazak njenih hvaljenih filmova “Gentlemen Prefer Blondes” i “How To Marry A Millionaire”.
Zašto je Marilyn Monroe Andyja Warhola poznata? Izuzetni uspjeh i slava Warholovih slika vjerojatno se mogu pripisati tome koliko dobro su uhvatile i kritizirale novi kulturni fenomen slavnih osoba, kao i Warholovoj pravodobnosti u objavljivanju screenprintova neposredno nakon njezine smrti – događaja koji je već privukao pozornost i znatiželju prema pitanju tko je ‘prava’ Marilyn bila u životu.
U masovnim medijima, kako za njezina života, tako i odmah nakon njezine smrti, Marilyn Monroe djelovala je kao pažljivo stvoreni identitet – ikona – a ne kao stvarna osoba. Ponavljajući njezinu sliku beskrajno u svojoj umjetnosti, Andy Warhol svjesno pretvara Marilyn iz stvarne osobe u proizvod koji se može proizvesti i konzumirati, ističući proces na kojem su Hollywood i slava ovisili, možda na štetu same Marilyn. Kao što je nekada rekao pop umjetnik: “Što više gledate istu stvar, značenje nestaje, a osjećate se bolje i praznije.”
Koliko ima Warholovih Marilyn Monroe? To je prilično teško reći, budući da ovisi o tome pitate li o pojedinim Marilyn glavama u Warholovim djelima, ili o različitim izdanjima djela koja sadrže Marilyn…
Iako je Andy Warhol poznat po puno izdanja, kad je riječ o najtraženijem umjetničkom djelu, Shot Marilyns, postoji samo četiri, svaka drugačije boje, zbog razloga zbog kojeg su nazvane tako – pet platna doslovno su pogođena hicem iz pištolja izvođača performansa Dorothy Podmer, oštetivši samo četiri.
Osim toga, kultni portret je inspirirao beskrajne parodije. Anonimni ulični umjetnik Banksy je odao počast Warholovoj Marilyn s njegovim radom s Kate Moss, koji prikazuje lice engleske manekenke s Marilyninom kosom. Mr. Brainwashov Spock Monroe spaja Marilyn i poznatog Star Trek lika, dok je suvremeni umjetnik Gary Hogben spojio Marilyn i britanskog premijera Borisa Johnsona u djelu nazvanom Boris Monroe.
Slike Marilyn odražavaju ključne teme pop arta i Andyja Warhola. Opsesija pop umjetnika slavom, ljepotom i smrću usmjerila se u njegove portrete Marilyn. Godinu dana kasnije, Warhol je nastavio stvarati svoje senzacionalističke slike smrti i nesreća, koje su ponavljale jezive slike rasnih nereda, električnih stolica, žrtava samoubojstava i automobilskih nesreća.
“Svaki put kad ste uključili radio, govorili su nešto poput ‘4 milijuna će umrijeti’. Ali kad vidite užasnu sliku iznova i iznova, zaista nema nikakvog učinka”, rekao je Warhol o inspiraciji za ta djela.
Warhol se vraćao stvaranju Marilyn tijekom cijelog svog života. 1979. godine, gotovo dva desetljeća nakon prvih Marilyn slika, Warhol je započeo svoju seriju Reversal gdje je invertirao svoja najpoznatija djela – pretvarajući svijetle dijelove u tamne i sjenčane u boje. Tijekom narednih sedam godina, Warhol je stvorio novu seriju Marilyn (Reversal) slika, u osnovi radeći reprodukcije vlastitih reprodukcija.
Marilyn slike su u muzejima diljem svijeta. Jedna od Warholovih prvih slika glumice, “Marilyn Diptych”, možete pronaći u Tate Modernu u Londonu. U Americi, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku čuva “Gold Marilyn Monroe” iz 1962., dok Cleveland Museum of Art ima “Marilyn x 100”, najveću od Marilyn slika. Leeum Samsung muzej u Seulu ima hipnotički “Forty-Five Gold Marilyns”, napravljenu 1979. godine kao dio Warholove serije Reversal.
Koliko vrijedi Marilyn Monroe Andyja Warhola? Najskuplja Marilyn prodana je za 195 milijuna dolara. Warholova “Shot Sage Marilyn” prodana je za rekordnih 195 milijuna dolara na aukciji u Christie’su u New Yorku 9. svibnja 2022. godine. Dugo očekivana prodaja rezultirala je time da je to postala najskuplja umjetnina 20. stoljeća ikada prodana na aukciji.
Kupio ju je trgovac Larry Gagosian nakon samo 4 minute licitiranja, a “Shot Sage Marilyn” istisnula je “Untitled Skull Canvas” Jean-Michela Basquiata s prvog mjesta najprodavanijeg djela – prodano je za 110 milijuna dolara 2017. godine. Svi prihodi od aukcije išli su u dobrotvorne svrhe, što je predstavljalo najveću filantropsku prodaju od aukcije Rockerfeller 2018. godine.
Christie’s je opisao silkscreen kao “jednu od najrjeđih i najtranscendentnijih slika u postojanju”, pa nije iznenađenje što je ovaj vrhunski primjerak pop umjetnosti osigurao lijepu svotu novca – iako manju od procjene prije prodaje.
Fotografija je za Hrvoja Zalukara mnogo više od profesije kojom se bavi već više od dva desetljeća. Ona je njegov način promatranja ljudi, prirode i svijeta koji ga okružuje. Tijekom karijere fotografirao je glumce, plesače, modne modele i brojne javne osobe, surađivao s kazalištima i časopisima te razvijao vlastite umjetničke projekte. Danas ga sve više zanimaju prizori koje većina ljudi u svakodnevnoj žurbi gotovo i ne primjećuje. Upravo je iz takvog promatranja prirode nastala njegova nova izložba „Fraktal svjesnosti”, koja je bila povod za opsežan razgovor o fotografiji, umjetnosti, životnim promjenama i osobnim iskustvima koja su oblikovala njegov pogled na svijet.
Pariška opera i modna kuća CHANEL nastavljaju dugogodišnju suradnju povodom svečanog otvorenja baletne sezone 2026./2027., događaja koji na jednoj pozornici okuplja različite generacije plesača, od učenika baletne škole do najistaknutijih solista ansambla. CHANEL je pokrovitelj ove svečanosti od 2018. godine, a njegova povezanost s jednom od najpoznatijih opernih institucija u Europi tijekom posljednjih godina dodatno je proširena. Od 2023. modna kuća ima status glavnog pokrovitelja Pariške opere, dok je 2025. preuzela i ulogu posebnog pokrovitelja njezine obnove. Suradnja obuhvaća financijsku i institucionalnu podršku, izradu scenskih kostima te sudjelovanje u projektima kojima se mladim plesačima omogućuje prijelaz iz obrazovanja u profesionalni baletni svijet.
Postoje profesionalni putevi koji se mogu precizno rekonstruirati unatrag, označiti važnim odlukama, planovima, ambicijama i pažljivo odmjerenim potezima, a postoje i oni koji tek iz perspektive vremena počinju izgledati kao cjelina, iako su u trenutku kada su se događali često bili samo odgovor na okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti.
Gornji grad ponovno je postao jedno od najprivlačnijih mjesta zagrebačkog ljeta jer je otvoren ČVENK, festival koji tijekom četrnaest dana donosi bogat i raznolik program posvećen suvremenoj umjetnosti, kulturi, glazbi, kazalištu, kreativnosti i zajedničkom provođenju vremena na otvorenom. Ovaj jedinstveni gradski događaj pretvara skrivene zagrebačke atrije, parkove, šetališta i povijesne prostore u žive pozornice na kojima se svakodnevno od 18 sati do ponoći susreću umjetnici, izvođači, kreativci i građani željni drugačijeg doživljaja ljeta u samom središtu grada.
Snježana Abramović Milković pripada rijetkoj skupini ljudi u hrvatskoj kulturi koja je svoju profesionalnu biografiju istovremeno ispisivala na plesnoj pozornici, u festivalskim uredima, međunarodnim kulturnim mrežama i na čelu jedne od najvažnijih kazališnih institucija u zemlji. Od suvremenog plesa i eksperimentalne biologije do upravljanja Zagrebačkim kazalištem mladih, njezin karijerni put teško je svesti na jednu profesiju ili jednu umjetničku disciplinu. Danas, nakon što joj je povjeren i četvrti mandat na čelu ZKM-a, iza nje stoje desetljeća rada tijekom kojih je sudjelovala u oblikovanju hrvatske plesne scene, pokretala međunarodno relevantne projekte i pretvorila ZKM u jedno od najvidljivijih hrvatskih kazališta izvan nacionalnih granica.
Redateljica i scenaristica Ivona Juka već više od dva desetljeća pripada najintrigantnijim autorskim glasovima regionalne kinematografije, a njezin filmski opus, obilježen snažnim psihološkim portretiranjem likova, beskompromisnim propitivanjem društvenih sustava i iznimno sofisticiranom estetikom, profilirao ju je kao autoricu čiji filmovi nadilaze lokalni kontekst i komuniciraju univerzalnim jezikom ljudske intime, slobode i moralne odgovornosti.
Nenad Puhovski jedna je od ključnih figura hrvatske suvremene dokumentaristike, autor i producent čiji je profesionalni rad obilježen dugotrajnim promišljanjem odnosa između filma, društva i etičke odgovornosti slike. Kao redatelj, producent, sveučilišni profesor i kulturni organizator, Puhovski je kroz nekoliko desetljeća djelovanja oblikovao ne samo vlastiti autorski izraz, nego i širi prostor domaćeg dokumentarnog filma, otvarajući ga prema intimnijim, hrabrijim i društveno angažiranijim formama.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
U vremenu u kojem se muško zdravlje još uvijek prečesto promatra kroz prizmu fizičke snage, izdržljivosti i vanjskih performansi, sve veći broj znanstvenih istraživanja počinje ukazivati na nešto mnogo suptilnije, ali dugoročno daleko važnije – na duboku povezanost između emocionalne bliskosti, tjelesnog dodira i hormonalne ravnoteže u muškom organizmu. Upravo u tom kontekstu, tema maženja nakon intimnog odnosa prestaje biti trivijalizirana ili romantično banalizirana, te se sve jasnije profilira kao ozbiljan čimbenik koji može imati mjerljiv utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje muškaraca.
Prhut je jedan od najčešćih problema vlasišta s kojima se susreću dermatolozi, a u ordinacijama specijaliziranim za njegu kose posebno je izražen među muškarcima. Prema iskustvu dr. Borne Pavičića, dermatologa s dugogodišnjom praksom, muškarci u dobi između 25 i 50 godina najčešće traže savjet zbog ovog estetskog i zdravstvenog problema. No sve je češća pojava prhuti i kod dječaka od dvanaeste godine, što se povezuje s ranijim početkom puberteta i hormonalnim promjenama.
Britanski glumac Sir Patrick Stewart, kojeg je publika diljem svijeta poznavala po ulogama kapetana Jean-Luca Picarda u serijalu „Zvjezdane staze” i profesora Charlesa Xaviera u filmovima „X-Men”, preminuo je 28. listopada 2026. godine u 86. godini života. Glumac je umro u svojem domu u Los Angelesu, a vijest o njegovoj smrti objavljena je dan poslije, 29. listopada. Njegovu smrt potvrdila je dugogodišnja glasnogovornica Kelly Bush Novak, dok se obitelj od njega oprostila priopćenjem u kojem je opisala posljednje trenutke njegova života. Stewart je iza sebe ostavio glumačku karijeru dugu više od šest desetljeća, tijekom koje je nastupao u kazalištu, na televiziji i filmu te ostvario niz uloga po kojima je ostao prepoznatljiv među različitim generacijama gledatelja.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, posljednje razdoblje života proveo je suočavajući se s Alzheimerovom bolešću i demencijom s Lewyjevim tjelešcima, dvjema progresivnim neurodegenerativnim bolestima koje postupno oštećuju moždane funkcije. Njegova obitelj potvrdila je dijagnoze nakon glumčeve smrti, a vijest je privukla pozornost javnosti jer Stewart ranije nije javno govorio o takvim zdravstvenim problemima. Glumac, kojeg je publika desetljećima poznavala po ulogama kapetana Jean-Luca Picarda u „Zvjezdanim stazama” i profesora Charlesa Xaviera u filmovima „X-Men”, preminuo je u svojem domu u Los Angelesu, okružen suprugom Sunny Ozell, članovima obitelji i bliskim prijateljima.
