Luka Ostojić za HELLO! o odrastanju uz poznatog oca, teretu prezimena i estetskim trendovima: „Ne želim živjeti na staroj slavi, nego izgraditi vlastiti profesionalni autoritet”

Njegovo zanimanje za medicinu postupno se razvijalo tijekom srednjoškolskog obrazovanja, osobito kroz biologiju i kemiju. Privlačila ga je složenost ljudskog organizma i mogućnost da znanstveno znanje primijeni u neposrednom radu s pacijentima. Tijekom medicinskog obrazovanja upoznavao je različite specijalističke grane, a posebno su ga zanimale kirurške discipline. S vremenom se usmjerio prema plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj kirurgiji, području u kojem poznavanje anatomije i kirurških tehnika mora biti povezano s razumijevanjem individualnih obilježja ljudskog lica i tijela. Upravo mogućnost da se svakom pacijentu pristupi zasebno, uzimajući u obzir njegove anatomske karakteristike, funkcionalne potrebe i estetska očekivanja, oblikovala je njegov profesionalni interes.

Odrastanje uz iskusnog liječnika omogućilo mu je pristup znanju koje se ne stječe isključivo iz medicinskih udžbenika. Iako je tijekom studija mogao zatražiti očevu pomoć, nastojao je samostalno savladavati ispitne obveze i razvijati vlastiti način stručnog razmišljanja. Očevo iskustvo koristio je ponajprije pri razmatranju složenijih kliničkih pitanja i razumijevanju kirurškog pristupa. Takav odnos postupno se mijenjao kako je napredovalo njegovo obrazovanje. Posebno pamti zajedničko planiranje složenog zahvata korekcije nosa i rekonstrukcije potkožnog tkiva, kada je predložio drukčiji redoslijed operacijskih koraka na temelju stručne literature koju je proučavao. Otac je razmotrio njegove argumente i prihvatio prijedlog, a taj je razgovor za Luku označio prijelaz iz odnosa u kojem je prvenstveno učio od roditelja prema ravnopravnijoj stručnoj suradnji.

Profesionalni razvoj unutar obitelji s dugom medicinskom tradicijom donosi mu određene prednosti, ali i očekivanja povezana s prepoznatljivim prezimenom. Poliklinika Ostojić tijekom više od trideset godina rada razvijala je svoju djelatnost u području privatne medicine, a Luka danas ima priliku upoznavati organizaciju ustanove koja već ima izgrađene odnose s pacijentima i ustaljene medicinske standarde. Svjestan je da se povjerenje koje pacijenti imaju u njegova oca ne može automatski prenijeti na novu generaciju liječnika. Vlastiti profesionalni autoritet želi graditi znanjem, odgovornošću i rezultatima rada, bez oslanjanja isključivo na obiteljsku reputaciju. U tome mu posebno pomaže očevo iskustvo u procjeni opravdanosti pojedinih zahvata, ali i spremnost da zajedno razmatraju nove medicinske metode.

Njihovi se pristupi najviše razlikuju pri odabiru između kirurških i nekirurških postupaka. Duje Ostojić, s dugogodišnjim iskustvom u kirurgiji, prednost često daje provjerenim operacijskim rješenjima, dok Luka pokazuje izražen interes za regenerativnu estetiku, biostimulatore kolagena i minimalno invazivne tretmane. Takve razlike otvaraju stručne rasprave o tome kada je pacijentu primjerenije preporučiti manji kirurški zahvat, a kada se željeni rezultat može postići postupnim nekirurškim tretmanima. Luka pritom smatra da izbor metode mora proizlaziti iz anatomskog nalaza i realnih mogućnosti liječenja, a ne iz popularnosti određenog postupka. Kirurgiju promatra kao mogućnost korekcije strukturnih promjena koje nekirurške metode ne mogu odgovarajuće riješiti, dok injekcijskim i drugim manje invazivnim tretmanima pristupa kao zasebnom području koje zahtijeva temeljito poznavanje anatomije i mogućih komplikacija.

U svojem stručnom usavršavanju posebno se zanima za očuvajuću rinoplastiku, poznatu pod engleskim nazivom preservation rhinoplasty. Riječ je o kirurškom pristupu kojim se nastoji promijeniti oblik nosa uz što veće očuvanje njegovih prirodnih hrskavičnih i koštanih struktura. Kirurgija nosa privlači ga zbog složenosti anatomije i potrebe da se estetske promjene usklade s funkcijom disanja. Budući da i male promjene oblika nosa mogu utjecati na izgled cijelog lica, takvi zahvati zahtijevaju precizno planiranje i razumijevanje odnosa između pojedinih anatomskih struktura. Zanima ga i područje dubokog facelifta, kirurške tehnike koja uključuje rad na dubljim slojevima lica. Obje tehnike navodi kao područja u kojima želi dodatno razvijati svoje kirurške vještine.

Uz interes za kirurgiju, Luka Ostojić prati razvoj injekcijskih tretmana i metoda usmjerenih na poboljšanje kvalitete kože. U listopadu 2026. godine mediji su izvijestili o njegovu sudjelovanju na međunarodnoj edukaciji proizvođača Teoxane u Rimu, zajedno s dr. Dujom Ostojićem, dr. Mladenom Vukićem i dr. Stipom Matićem. Edukacija je obuhvatila primjenu hijaluronskih preparata, ponašanje filera u različitim anatomskim slojevima i postupke kojima se nastoji postići prirodan izgled uz očuvanje mimike. Za Luku je posebno zanimljiv bio pristup koji pri planiranju tretmana uzima u obzir kretanje mišića lica, a ne samo njegov izgled u mirovanju. Takvo razumijevanje anatomije smatra potrebnim za precizno određivanje mjesta primjene preparata i izbjegavanje neželjenih promjena izraza lica.

Na edukaciji se upoznao i s konceptom babyGLOW, koji se temelji na unaprijed definiranom protokolu injiciranja. Standardizirani protokoli mlađim liječnicima mogu olakšati razumijevanje preporučenih doza, dubine primjene i anatomskih područja koja zahtijevaju poseban oprez. Međutim, Luka smatra da se takve smjernice ne smiju primjenjivati bez individualne procjene pacijenta. Debljina kože, raspored potkožnog tkiva, mimika i postojeće promjene na licu razlikuju se od osobe do osobe, zbog čega je svaki tretman potrebno prilagoditi konkretnom anatomskom nalazu. Međunarodne edukacije omogućuju mu i razmjenu iskustava s liječnicima njegove generacije, osobito u području novih tehnologija, digitalne analize lica i sigurnosnih protokola.

Njegovo zanimanje za regenerativnu estetiku povezano je s promjenama u očekivanjima pacijenata koji sve češće traže poboljšanje teksture, hidratacije i elastičnosti kože bez izraženog povećavanja volumena lica. Posebno prati primjenu biostimulatora kolagena, polinukleotida i drugih preparata koji se koriste u tretmanima usmjerenima na kvalitetu kože. Takvi postupci često zahtijevaju vrijeme i ponavljanje tretmana, a njihovi rezultati ovise o stanju tkiva, odabranoj metodi i individualnoj reakciji organizma. Luka smatra da pacijenti prije odluke trebaju razumjeti što se određenim postupkom može postići, koliko dugo traje razvoj rezultata i koja su ograničenja tretmana. U razgovorima s ocem razmatrao je i stručne radove o kombiniranoj primjeni polinukleotida i hijaluronske kiseline na području oko očiju, pri čemu posebnu pozornost posvećuju dostupnim kliničkim dokazima i sigurnosti primjene.

Istodobno je kritičan prema dijelu estetskih trendova koji se šire društvenim mrežama, osobito među mlađim pacijentima. Pretjerano povećavanje usana i jagodica, kao i određene metode podizanja obrva kojima se nastoji postići izgled populariziran internetskim filtrima, smatra postupcima kojima treba pristupati vrlo oprezno. Upozorava da se estetski tretmani u javnosti ponekad predstavljaju kao jednostavni kozmetički postupci, iako je riječ o medicinskim intervencijama koje mogu izazvati ozbiljne komplikacije. Posebno ističe mogućnost vaskularnih oštećenja, infekcija i nekroze tkiva pri nepravilnoj primjeni injekcijskih preparata. Prema njegovu mišljenju, liječnik mora biti osposobljen prepoznati komplikaciju i odgovarajuće reagirati, a poznavanje vlastitih stručnih ograničenja smatra sastavnim dijelom odgovornog rada.

Takav pristup primjenjuje i pri procjeni mlađih pacijenata koji još nemaju izražene znakove starenja. Smatra da zdrava koža i skladne proporcije lica same po sebi nisu razlog za estetsku intervenciju, osobito kada je motivacija povezana s prolaznim trendovima. Prije preporuke tretmana potrebno je procijeniti postoje li anatomske nepravilnosti, ožiljci, asimetrije ili promjene kvalitete kože koje opravdavaju određeni postupak. U situacijama kada ne postoji jasan razlog za medicinsku intervenciju, prednost daje savjetovanju, preventivnoj njezi i očuvanju prirodnih karakteristika lica. U komunikaciji s pacijentima želi razvijati otvoren odnos u kojem se mogućnosti i ograničenja zahvata objašnjavaju razumljivo, bez stvaranja nerealnih očekivanja.

Svoju profesionalnu budućnost Luka Ostojić povezuje s daljnjim razvojem obiteljske poliklinike, u kojoj želi postupno preuzimati veću odgovornost i razvijati područja vlastitog stručnog interesa. Dugoročno se želi usavršavati u kirurgiji lica i tijela te sudjelovati u razvoju regenerativnih estetskih postupaka. Među njegovim planovima nalazi se i osnivanje edukacijskog centra unutar poliklinike, u kojem bi iskusniji liječnici prenosili praktična znanja mlađim kolegama. Zanima ga i znanstvenoistraživački rad povezan s regeneracijom tkiva i mogućnostima primjene staničnih tehnologija. Pritom smatra da će buduće generacije liječnika raspolagati preciznijim dijagnostičkim metodama i individualiziranim terapijama, ali da tehnološki razvoj neće ukloniti potrebu za neposrednim razgovorom s pacijentom i odgovornom liječničkom procjenom.

Upravo u odnosu prema novim metodama prepoznaje jednu od najvećih lekcija koje još uči od oca. Dok ga kao mladog liječnika privlači mogućnost ranijeg upoznavanja i primjene novih tehnologija, očevo dugogodišnje iskustvo podsjeća ga na potrebu za provjerom njihove učinkovitosti i sigurnosti prije uvođenja u svakodnevnu praksu. Duje Ostojić tijekom karijere svjedočio je brojnim promjenama u estetskoj medicini, uključujući postupke koji su u početku izazivali veliko zanimanje, ali nisu uvijek ispunili očekivanja. Luka vjeruje da će s vlastitim iskustvom razviti jednaku sposobnost razlikovanja prolaznih trendova od metoda koje imaju dugoročnu medicinsku opravdanost. Svoj profesionalni put zato ne promatra kao jednostavno preuzimanje obiteljskog posla, nego kao postupno stjecanje znanja i odgovornosti potrebnih da jednog dana samostalno donosi odluke o zdravlju i izgledu pacijenata.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Odrastali ste uz oca koji je već imao vlastitu liječničku praksu. Koliko je medicina bila prisutna u vašem djetinjstvu i kakvu ste sliku liječničkog posla tada imali?

Medicina je u našem obiteljskom domu bila prisutna doslovno svakodnevno, prožimajući gotovo sve naše razgovore i životni ritam. Odrastanje uz oca koji vodi vlastitu polikliniku značilo je odmalena gledati koliko predanosti i odgovornosti taj poziv zahtijeva. U djetinjstvu sam liječnički posao doživljavao kao neku vrstu plemenite misije u kojoj se neprestano pomaže ljudima da se osjećaju bolje i zdravije. Sjećam se očeve posvećenosti, čestih telefonskih poziva i brige za pacijente čak i tijekom obiteljskih vikenda i odmora. Za mene to nije bilo klasično radno vrijeme od osam do četiri, nego način života koji prožima cijelu obitelj. Ta rana slika u meni je usadila duboko poštovanje prema medicinskoj struci i ljudskom tijelu. Zbog toga sam već kao dječak shvatio da medicina nije samo zanimanje, nego istinski životni poziv.

Sjećate li se prvog dolaska u očevu ordinaciju kada ste već bili dovoljno odrasli da razumijete što se ondje radi? Što vas je tada najviše fasciniralo?

Vrlo se živo sjećam svojeg prvog ulaska u ordinaciju u dobi kada sam mogao u potpunosti razumjeti medicinsku dimenziju procesa. Dočekao me besprijekorno čist i miran prostor u kojem se osjećala posebna ozbiljnost i poštovanje prema pacijentu. Najviše me fascinirala preciznost i staloženost kojom je otac komunicirao s ljudima i pripremao ih za zahvate. Fasciniralo me kako su se visoka tehnologija, kirurški instrumenti i anatomska znanost spajali u stvaranju estetskog sklada lica. Promatrajući modele, medicinske nacrte i instrumente, shvatio sam koliko je detalja potrebno za samo jedan uspješan zahvat. Dojmilo me se i to s koliko su povjerenja pacijenti ulazili u ordinaciju i kako su se uz oca osjećali sigurno i opušteno. Tada sam prvi put doživio da je estetska medicina zapravo profinjena kombinacija vrhunske kirurgije i umjetničkog osjećaja za mjeru. Taj je posjet definitivno otklonio sve moje eventualne sumnje i u meni probudio istinsku strast prema tom pozivu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Jeste li tijekom odrastanja osjećali da se od vas očekuje nastavak obiteljske tradicije ili ste imali potpunu slobodu odabrati nešto drugo?

Moram istaknuti da od svojih roditelja nikada nisam osjetio ni najmanji pritisak ili nametnutu obvezu da moram upisati medicinu. Otac je uvijek naglašavao da je medicina iznimno težak i odgovoran poziv koji se može kvalitetno obavljati samo ako ga uistinu volite. Imali smo otvoren odnos u kojem sam imao potpunu slobodu istraživati vlastite interese, bilo u sportu, prirodnim ili društvenim znanostima. Naravno, obiteljsko okruženje i prisutnost medicine neizbježno su utjecali na moje odrastanje i oblikovali moje sklonosti. No ta je sloboda izbora bila važna jer mi je omogućila da samostalno donesem vlastitu odluku, bez osjećaja da ispunjavam tuđe želje. Zbog toga ni u jednom trenutku studija nisam osjećao da ostvarujem nečiji tuđi san, nego da gradim vlastiti put. Očeva podrška i činjenica da je odluka bila isključivo moja dale su mi dodatnu stabilnost i samopouzdanje. Kada sam mu priopćio svoju odluku, bio je iznimno ponosan upravo zato što je znao da je proizašla iz moje osobne strasti.

Kada ste odlučili studirati medicinu, što vas je osobno privuklo tom pozivu? Je li postojao neki konkretan događaj koji je presudio?

Odluka o studiju medicine sazrijevala je u meni postupno tijekom srednjoškolskog obrazovanja, kroz učenje biologije i kemije. Nije postojao jedan dramatičan ili filmski događaj, već niz manjih spoznaja i trenutaka koji su učvrstili moju želju. Privukla me fascinantna složenost ljudskog organizma i mogućnost da konkretnim znanstvenim znanjem izravno pomažem drugima. Znanstvena egzaktnost s jedne strane i neposredna ljudska empatija s druge čine medicinu jedinstvenom među svim strukama. Također, želio sam posao u kojem svaki dan donosi nove izazove i u kojem ne postoji rutina u klasičnom smislu. Promatrajući očeve pacijente kojima su zahvati vratili samopouzdanje i kvalitetu života, shvatio sam koliko taj rad može pružiti zadovoljstva. Osjećaj da vlastitim rukama i znanjem možete nekome promijeniti svakodnevicu bio je presudan čimbenik u mojoj odluci. Kada sam pred kraj srednje škole morao donijeti konačnu odluku, bio sam potpuno siguran da je medicina jedini pravi izbor za mene.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Poliklinika Ostojić (@poliklinika_ostojic)

Jeste li ikada razmišljali o drugoj medicinskoj specijalizaciji i zašto vas je na kraju privukla upravo plastična kirurgija?

Tijekom studija na Medicinskom fakultetu upoznavali smo sve grane medicine i priznajem da su me privlačile i druge kirurške struke. Međutim, plastična, rekonstruktivna i estetska kirurgija s vremenom se izdvojila kao jedina grana koja objedinjuje sve moje interese. Ona od kirurga ne traži samo vrhunsko poznavanje anatomije i operacijske tehnike, već i visoko razvijen estetski osjećaj i kreativnost. U plastičnoj kirurgiji ne postoji jedno univerzalno rješenje za sve, nego se svakom tkivu i pacijentu mora pristupiti potpuno individualno. Mogućnost da obnovite funkciju, zategnete tkivo ili suptilno osvježite lice bez narušavanja autentičnosti iznimno me privukla. Rad na detaljima i rekonstrukciji lica i tijela pruža nevjerojatan osjećaj profesionalnog i osobnog ispunjenja. Na kraju je spoj znanosti, kirurške preciznosti i estetskog stvaralaštva prevagnuo u korist plastične kirurgije.

Kada ste prvi put samostalno sudjelovali u ozbiljnijem kirurškom zahvatu, jeste li osjećali veću odgovornost zbog vlastitih očekivanja ili zbog činjenice da nosite poznato prezime?

Kada prvi put stanete uz operacijski stol i preuzmete kirurški instrument, osjećate golemu odgovornost. U tom trenutku prirodno postoji pritisak prezimena i tradicije poliklinike koju moram dostojno predstavljati svakim pokretom. Međutim, kada operacija započne i kada se usredotočite na zahvat, taj vanjski pritisak u potpunosti nestaje, pogotovo kada su uz vas vrhunski kolege kirurzi s Klinike za plastičnu kirurgiju KB-a Dubrava te cijeli operacijski tim. Ostaju samo pacijent, anatomija, kirurški protokol i vaša vlastita visoka očekivanja. Najveću odgovornost uvijek osjećam prema čovjeku koji nam je ukazao povjerenje i povjerio svoje zdravlje i izgled u naše ruke. Vlastita želja za besprijekornim rezultatom i sigurnošću pacijenta u konačnici je znatno jača od bilo kakvog vanjskog tereta prezimena. Prezime je poticaj da budem još bolji, ali u operacijskoj dvorani presudni su znanje, smirenost i kirurška preciznost.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Koliko vam je očevo iskustvo pomoglo tijekom studija, a koliko ste namjerno pokušavali određene stvari naučiti bez njegove pomoći?

Očevo golemo iskustvo i znanje bili su mi neprocjenjiv izvor znanja i velika privilegija tijekom cjelokupnog medicinskog obrazovanja. Kada bih naišao na neki težak anatomski ili patološki problem, imati mentora kod kuće značilo je dobiti trenutačno i jasno objašnjenje. S druge strane, imao sam izraženu potrebu izgraditi vlastiti akademski identitet i dokazati sebi i kolegama da mogu sve postići samostalno. Zbog toga sam tijekom studija izbjegavao tražiti njegovu pomoć pri pripremi svakodnevnih ispita, provodeći sate nad knjigom. Njegove savjete tražio sam ponajprije za složena klinička pitanja i razumijevanje kirurške filozofije koja se ne može pronaći u udžbenicima. Ta ravnoteža između samostalnog učenja i uvažavanja njegovih mentorskih savjeta pokazala se najboljim mogućim putem za moj razvoj. Dala mi je neovisnost u razmišljanju, a istodobno mi omogućila da koristim mudrost stečenu tijekom trideset godina iskustva.

Ljudi vas često povezuju s očevim imenom i dugom tradicijom Poliklinike Ostojić. Doživljavate li to više kao prednost ili kao dodatnu obvezu da se stalno dokazujete?

Povezanost s očevim imenom i tradicijom Poliklinike Ostojić bez sumnje doživljavam kao golemu prednost i iznimnu privilegiju na samom početku karijere. Ulazak u već izgrađen, vrhunski opremljen sustav s visokim medicinskim standardima daje vam stabilnost kakvu rijetko tko ima. Međutim, s tom prednošću automatski dolazi i velika obveza te stalan osjećaj da se moram iznova dokazivati radom i rezultatima. Javnost i pacijenti često vas promatraju kroz prizmu oca, tražeći u vama potvrdu da posjedujete jednaku razinu vještine i predanosti. To sa sobom nosi dodatnu motivaciju da svakodnevno radim na sebi, ulažem u edukaciju i ne pristajem na prosječnost u radu. Ne želim živjeti na staroj slavi, nego vlastitim trudom i znanjem donijeti novu vrijednost našoj poliklinici. Tradicija je čvrst temelj, ali na meni je da izgradim vlastiti profesionalni autoritet koji se temelji na mojim rezultatima. Na kraju, taj spoj prednosti i obveze potiče me da svakodnevno napredujem i učim od najboljih.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Postoji li trenutak kada ste prvi put osjetili da vas otac više ne promatra samo kao sina, nego i kao budućeg kolegu s vlastitim stručnim mišljenjem?

Taj prijelaz iz odnosa oca i sina u odnos ravnopravnih kolega dogodio se postupno, ali se vrlo jasno očitovao u jednom konkretnom trenutku. Bilo je to tijekom zajedničkog planiranja složenog kirurškog zahvata korekcije nosa i rekonstrukcije potkožnog tkiva. Iznio sam drukčije viđenje anatomske preparacije i predložio nešto drukčiji redoslijed koraka koji sam proučavao u najnovijoj literaturi. Otac me pažljivo saslušao bez prekidanja, a zatim uzeo dokumentaciju i prihvatio moje argumente kao potpuno utemeljene i logične. U njegovu pogledu tada sam vidio novu razinu uvažavanja i spoznaju da pred njim stoji obrazovan mladi liječnik s vlastitim stavom. Više nije bilo riječi o poučavanju djeteta, nego o stručnoj raspravi dvojice kolega koji traže najbolje rješenje za pacijenta. Od tog trenutka naši su razgovori o pacijentima postali dublji, ravnopravniji i prožeti obostranim profesionalnim poštovanjem. To mi je dalo golem poticaj i potvrdilo da se moj rad i samostalno promišljanje uistinu cijene.

Kada razgovarate o konkretnim pacijentima i terapijskim mogućnostima, koliko se vaši pristupi razlikuju? U kojim pitanjima najčešće dolazi do stručne rasprave?

Naši pristupi pacijentima u osnovi su vrlo slični jer obojica dijelimo isti cilj: siguran zahvat i prirodan rezultat. Međutim, razlike se ponekad pojavljuju u odabiru metoda, posebno kada tražimo ravnotežu između kirurgije i najnovijih nekirurških tehnika. Otac, s više od trideset godina bogatog kirurškog iskustva, skloniji je provjerenim, dugotrajnim i stabilnim kirurškim rješenjima. Ja sam, s druge strane, izloženiji novim trendovima regenerativne estetike, stimulatorima kolagena i minimalno invazivnim postupcima. Najčešće stručne rasprave vodimo o tome je li kod mlađih pacijenata bolje napraviti manji operacijski zahvat ili primijeniti niz nekirurških tretmana. Te su rasprave iznimno konstruktivne i nikada ne prelaze granicu profesionalnog i ugodnog dijaloga. Takvom razmjenom mišljenja uvijek pronalazimo optimalnu ravnotežu koja donosi najbolje i najsigurnije rješenje za pacijenta.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Što ste o odnosu prema pacijentima naučili promatrajući oca, a što ste odlučili razvijati na vlastiti način?

Promatrajući oca tijekom svih ovih godina, naučio sam da su empatija, poštenje i aktivno slušanje temelj svakog uspješnog liječenja. Od njega sam usvojio nepokolebljivu naviku da pacijentu uvijek iskreno kažem što je realno ostvarivo, a od čega treba odustati. Naučio sam koliko je važno ublažiti pacijentov strah i pružiti mu osjećaj sigurnosti od prvog pregleda do posljednje kontrole. S druge strane, odlučio sam na vlastiti način razvijati moderniju, dinamičniju i otvoreniju komunikaciju primjerenu mojoj generaciji. Nastojim pružiti dodatnu razinu edukacije kroz detaljne digitalne konzultacije, vizualizacije i temeljitije objašnjenje bioloških procesa u koži. Također, želim izgraditi još pristupačniji odnos bez nepotrebne distance, u kojem se pacijent osjeća kao partner u procesu uljepšavanja. Želim zadržati njegovu etiku i visoke medicinske standarde, ali ih povezati s komunikacijskim pristupom koji odgovara današnjem vremenu. Spoj očeve mudrosti i mojeg modernijeg pristupa daje izvrsnu kombinaciju za sve generacije naših pacijenata.

Vaš je otac počeo raditi u privatnoj medicini 1995., prije nego što ste vi uopće mogli razumjeti taj svijet. Koliko vam je teško zamisliti okolnosti u kojima je započinjao karijeru?

Danas mi je iznimno fascinantno i gotovo nestvarno zamisliti u kakvim je izazovnim okolnostima moj otac pokretao privatnu praksu 1995. godine. Bilo je to vrijeme neposredno nakon rata, kada je privatno zdravstveno poduzetništvo u Hrvatskoj tek bilo u začecima. Nije bilo društvenih mreža, napredne opreme, dostupnih internetskih edukacija ni razvijene svijesti javnosti o estetskoj medicini. Ljudi su tada na estetske zahvate gledali s velikim oprezom i predrasudama, bez današnjeg obilja informacija. Pokretanje vlastite ordinacije u takvom okruženju zahtijevalo je nevjerojatnu hrabrost, viziju i golemo radno odricanje. Iz današnje perspektive, kada su nam sve informacije i tehnologije nadohvat ruke, nevjerojatno mi je koliko je truda trebalo uložiti u stjecanje povjerenja svakog pacijenta. Iznimno poštujem taj pionirski rad jer sam svjestan da moja generacija danas ide putem koji su oni tada krčili. Zbog toga osjećam još veću odgovornost da čuvam i nadograđujem ono što je stvoreno u znatno težim vremenima.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Jeste li ikada ocu predstavili novu tehniku, znanstveni rad ili pristup koji mu dotad nije bio poznat? Kako je reagirao?

Da, u više sam navrata ocu predstavio najnovije znanstvene radove, međunarodne protokole ili tehnike primjene biostimulatora koje sam pratio. Budući da redovito čitam najnoviju stručnu literaturu i sudjelujem na edukacijama, volim donositi nove informacije u ordinaciju. Nedavno sam mu detaljno izložio jedan novi regenerativni koncept primjene polinukleotida u kombinaciji s hijaluronskom kiselinom za područje oko očiju. Otac je reagirao iznimno otvoreno, s velikim profesionalnim zanimanjem i bez imalo sujete ili otpora prema novome. Pažljivo je proučio prikazane kliničke studije te pitao o sigurnosnom profilu i samom mehanizmu djelovanja na staničnoj razini. Nakon što smo sve analizirali, složio se da je rad znanstveno utemeljen i predložio da tehniku oprezno uvedemo u praksu. Njegova spremnost da uči i prihvaća nove metode od mlađeg kolege govori koliko je otvoren kao stručnjak. Takva međusobna razmjena znanja čini naš rad u Poliklinici Ostojić iznimno naprednim i dinamičnim.

Kako zamišljate svoj profesionalni položaj za deset godina? Želite li se prvenstveno razvijati unutar obiteljske poliklinike ili imate i neke vlastite projekte koje biste voljeli ostvariti?

Za deset godina vidim se kao etabliranog i međunarodno priznatog specijalista plastične kirurgije. Moja je primarna želja razvijati se i voditi rad unutar naše Poliklinike Ostojić, podižući je na još višu razinu. Želim da naša poliklinika bude prepoznata kao regionalni centar izvrsnosti za kirurgiju lica, grudi i najnapredniju regenerativnu estetiku. Unutar tog obiteljskog okvira imam potpunu slobodu razvijati vlastite autorske projekte i posebne odjele za estetiku kože. Želio bih razviti edukacijski centar unutar poliklinike u kojem bismo prenosili znanje mlađim kolegama i organizirali radionice. Također me iznimno privlači znanstvenoistraživački rad na području primjene matičnih stanica i stimulatora u pomlađivanju tkiva. Ne vidim potrebu za odvojenim projektima izvan poliklinike jer nam novi prostor daje sve mogućnosti za ostvarenje najambicioznijih ideja. Spoj tradicije, obiteljskog nasljeđa i mojih novih vizija pruža idealne uvjete za moju profesionalnu budućnost.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Pripadate generaciji koja je u medicinu ušla u vrijeme kada su fileri, botulinum toksin i skinboosteri već bili dio svakodnevne estetske prakse. Kako je to oblikovalo vaše razumijevanje plastične kirurgije?

Ulazak u svijet medicine u razdoblju kada su injekcijski tretmani postali standard oblikovao je moje razmišljanje na vrlo moderan i integriran način. Moja generacija ne promatra plastičnu kirurgiju kao izoliranu granu koja se oslanja isključivo na skalpel i radikalne operacije. Od samog početka učili smo o licu i tijelu razmišljati kroz slojevit pristup, od kvalitete kože do dubokih struktura. Injekcijski tretmani dali su nam alat kojim možemo intervenirati znatno ranije, usporiti starenje i odgoditi potrebu za kirurgijom. Kirurgiju danas shvaćam kao završni, strukturni korak kada nekirurške metode više ne mogu pružiti željeni rezultat. Također, nekirurške metode omogućuju nam da kirurške rezultate dodatno održavamo godinama nakon operacije. Zbog toga plastičnu kirurgiju ne vidim samo kao tehniku rezanja i zatezanja, nego kao cjelovitu medicinsku umjetnost oblikovanja. Takav pristup omogućuje nam postizanje znatno prirodnijih i dugotrajnijih rezultata uz minimalnu traumu za pacijenta.

Što vas kod injekcijskih tretmana osobno najviše privlači: preciznost rada s anatomijom, mogućnost postupnih korekcija ili neposredna komunikacija s pacijentom tijekom tretmana?

Kod injekcijskih tretmana najviše me privlači upravo ta iznimna, milimetarska preciznost u kombinaciji s dubokim poznavanjem anatomije. Fascinantno je kako primjenom male količine materijala na točno određeno anatomsko mjesto možete promijeniti dinamiku cijelog lica. Također, iznimno cijenim mogućnost postupnih korekcija u kojima pacijenta vodimo korak po korak do željene estetske ravnoteže. Neposredna komunikacija s pacijentom tijekom samog tretmana pruža nevjerojatan osjećaj suradnje i međusobnog povjerenja. Pacijent može u ogledalu pratiti proces, iznijeti svoje dojmove i sudjelovati u stvaranju vlastitog osvježenog izgleda. Ta kombinacija trenutačnog vizualnog učinka, anatomske egzaktnosti i ugodnog ljudskog kontakta čini injekcijsku estetiku iznimno privlačnom. Svaki je tretman mali umjetnički i medicinski projekt prilagođen isključivo osobi koja sjedi ispred vas.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Luka Ostojić (@dr.lukaostojic)

Koju kiruršku vještinu trenutačno najviše želite usavršiti i zbog čega vam je upravo to područje posebno zanimljivo?

Trenutačno sam najviše usmjeren na usavršavanje naprednih, minimalno invazivnih tehnika kirurgije nosa, odnosno takozvane očuvajuće rinoplastike (preservation rhinoplasty). Kirurgija nosa slovi kao jedan od najzahtjevnijih i najsloženijih postupaka u cjelokupnoj plastičnoj kirurgiji glave i vrata. Kod te je tehnike cilj korigirati oblik nosa uz maksimalno očuvanje prirodnih anatomskih hrskavičnih i koštanih struktura. To područje smatram iznimno zanimljivim jer zahtijeva vrhunsku mikrokiruršku preciznost i duboko razumijevanje respiratorne funkcije. Nos se nalazi u samom središtu lica i svaka milimetarska promjena ima golem utjecaj na cjelokupnu estetiku i mimiku. Usavršavanje ove vještine omogućuje brži oporavak pacijenta, manje postoperativne otekline i iznimno prirodne rezultate bez „operiranog” izgleda. Također, izrazito me zanima i područje dubokog facelifta, koje zahtijeva savršenu anatomsku preparaciju dubokih slojeva lica.

Koliko se razlikuje način razmišljanja kada planirate kirurški zahvat u odnosu na situaciju u kojoj pacijentu predlažete niz manjih nekirurških tretmana?

Način razmišljanja pri planiranju kirurškog zahvata i nekirurških tretmana razlikuje se u samoj strukturi i strategiji pristupa. Kirurgija zahtijeva precizan operacijski plan, procjenu anesteziološkog rizika i pripremu pacijenta za postoperativni oporavak. S druge strane, kod nekirurških tretmana razmišljam dinamično, postupno i modularno, s naglaskom na kvalitetu površinskih slojeva i volumen. Tu stvaramo višemjesečni ili višegodišnji plan kojim u manjim koracima održavamo svježinu i kvalitetu kože. Nekirurški pristup dopušta nam prilagodbe tijekom procesa i kombiniranje različitih preparata ovisno o trenutačnom stanju tkiva. Međutim, u oba slučaja krajnji cilj ostaje potpuno isti: stabilan, siguran i prirodan rezultat koji pristaje licu. Sposobnost kirurga leži upravo u tome da procijeni kada treba primijeniti kirurški pristup, a kada nekiruršku strategiju.

Na društvenim mrežama često se promoviraju vrlo mladi liječnici koji izvode estetske tretmane. Mislite li da je među mlađom generacijom dovoljno razvijena svijest o komplikacijama i ograničenjima injekcijskih metoda?

To je iznimno važno i osjetljivo pitanje o kojem se u stručnim krugovima danas sve više i otvorenije raspravlja. Nažalost, pod utjecajem agresivnog marketinga na društvenim mrežama, injekcijski tretmani ponekad se prikazuju previše jednostavnima i bezazlenima. Mladi liječnici poput mene povremeno mogu upasti u zamku da estetske tretmane promatraju isključivo kao uljepšavanje, zaboravljajući da su to medicinski zahvati. Svaka primjena filera ili toksina nosi ozbiljne rizike od vaskularnih komplikacija, nekroze tkiva ili infekcija ako se ne izvodi pravilno. Smatram da među mlađom generacijom svijest o komplikacijama mora biti znatno razvijenija već tijekom samih edukacija. Liječnik ne mora samo znati kako primijeniti preparat, nego mora znati reagirati i riješiti komplikaciju ako do nje dođe. Prava profesionalna zrelost mlađeg liječnika očituje se upravo u razumijevanju vlastitih ograničenja te poštovanju struke i starijih, iskusnijih kolega.

Kako kao mladi liječnik gradite vlastiti osjećaj za estetske proporcije? Koliko se oslanjate na medicinska pravila, a koliko na individualne karakteristike lica?

Razvijanje osjećaja za estetske proporcije proces je koji traje neprestano i zahtijeva stalno promatranje i učenje. Medicinska pravila, poput zlatnog reza ili klasičnih trećina i petina lica, pružaju nam potreban teorijski i anatomski okvir. Ona nam pomažu da shvatimo temeljne zakonitosti sklada, simetrije i odnosa između pojedinih struktura na licu. Međutim, slijepo pridržavanje obrazaca i pravila može dovesti do stvaranja uniformiranih i neprirodnih lica bez osobnosti. Zato se u praktičnom radu znatno više oslanjam na pažljivu analizu individualnih karakteristika svakog pacijenta. Svako lice ima svoju jedinstvenu anatomiju, mimiku, potkožno tkivo i osobitu karizmu koju ne smijemo narušiti. Moj je cilj pronaći savršenu ravnotežu u kojoj medicinska pravila služe samo kao nevidljivi vodič za isticanje osobne ljepote. Prilagodba tretmana pojedinoj osobi ono je što čini razliku između prosječnog i vrhunskog estetskog rezultata.

Postoji li estetski trend koji je posebno popularan među vašom generacijom, a prema kojem ste osobno vrlo skeptični?

Iznimno sam skeptičan prema trendu pretjeranog povećavanja volumena usana i naglašavanja jagodica, poznatom kao pillow face ili prenapuhano lice. Taj je trend izrazito prisutan među mlađom populacijom pod utjecajem nerealnih filtara s društvenih mreža i pojedinih javnih osoba. Također, vrlo sam oprezan prema takozvanom trendu cat eye ili fox eye, odnosno podizanju obrva nitima u vrlo mladoj dobi. Takvi zahvati često daju kratkotrajne, neprirodne i anatomski nepravilne rezultate koji mogu trajno oštetiti tkivo. Mnogi mladi ljudi podliježu tim trendovima, zaboravljajući da se trendovi mijenjaju, a tkivo lica pamti sve zahvate. Moja je profesionalna dužnost odbiti zahtjeve koji narušavaju anatomiju lica i vode prema estetskoj karikaturi. Umjesto praćenja prolaznih i agresivnih trendova, uvijek zagovaram suptilne korekcije koje ističu ono najljepše na licu. Vjerujem da će mlađe generacije ubrzo shvatiti da su autentičnost i prirodnost jedini trend koji nikada ne izlazi iz mode.

Kada promatrate mlado lice koje još nema izražene znakove starenja, prema kojim kriterijima procjenjujete postoji li uopće opravdan razlog za medicinski estetski tretman?

Kod mladih lica koja nemaju vidljivih znakova starenja primjenjujem iznimno stroge i jasne stručne kriterije prije donošenja bilo kakve odluke. Prvo procjenjujem radi li se o stvarnom funkcionalnom ili anatomskom nedostatku koji pacijentu uzrokuje opravdano nezadovoljstvo i kompleks. Zatim procjenjujem kvalitetu kože, razinu hidratacije i tonus kako bih utvrdio postoji li potreba za blagom preventivnom njegom. Ako mlađa osoba dolazi sa zdravom kožom i skladnim proporcijama samo zbog želje za praćenjem trenda, savjetujem joj da odustane od zahvata. U tim godinama nepotrebna primjena filera ili toksina može poremetiti prirodnu dinamiku tkiva i dovesti do njegova preranog opuštanja. Opravdan razlog za tretman u mladoj dobi mogu biti blaga biostimulacija kože, tretiranje ožiljaka od akni ili korekcija asimetrije. Moja je zadaća objasniti mladim pacijentima da je njihovo tkivo u punoj snazi i da ga treba čuvati, a ne opterećivati. Edukacija i prevencija u toj su dobi znatno važnije od bilo kakvih injekcijskih i kirurških zahvata.

Sve se više govori o tretmanima kojima se poboljšava tekstura i hidratacija kože bez promjene volumena lica. Mislite li da takav pristup bolje odgovara estetskim očekivanjima vaše generacije?

Apsolutno smatram da tretmani usmjereni na teksturu, elastičnost i dubinsku hidrataciju bez promjene volumena predstavljaju budućnost estetike. Moja generacija sve više odbacuje primjenu velikih količina materijala i umjetni izgled u korist zdravog, sjajnog i njegovanog izgleda. Tretmani poput skinboostera, biostimulatora kolagena i aminokiselina omogućuju koži da sama proizvodi vlastite tvari potrebne za obnovu. Pacijenti danas žele izgledati odmorno i svježe, kao da su se vratili s dobrog godišnjeg odmora, a ne kao da su bili na zahvatu. Takav pristup čuva prirodnu mimiku, ne mijenja strukturu lica i pruža dugotrajne rezultate na staničnoj razini. On savršeno odgovara očekivanjima mladih ljudi koji žele djelovati preventivno, ali uz potpunu diskreciju i prirodnost. Izrazito me veseli što se estetika kreće u tom smjeru jer to omogućuje medicini da pokaže svoju regenerativnu i zdravstvenu ulogu. U našoj poliklinici upravo takvim tretmanima dajemo veliku prednost i bilježimo izvrsne reakcije pacijenata.

Što ste na edukaciji Teoxane u Rimu imali priliku vidjeti ili naučiti što se razlikovalo od znanja koje ste prethodno stekli tijekom školovanja i stručnog rada?

Sudjelovanje na međunarodnoj edukaciji Teoxane u Rimu bilo je iznimno dragocjeno iskustvo koje mi je otvorilo potpuno nove perspektive. Imali smo priliku vidjeti najnovija anatomska istraživanja dinamičkog ponašanja hijaluronskih filera u dubokim i površinskim slojevima lica. Za razliku od klasičnih edukacija koje se često usredotočuju na statički prikaz anatomskih struktura, u Rimu se naglasak stavljao na mimiku i kretanje. Demonstrirane su nam nove tehnike primjene koje poštuju pokrete mišića lica, čime se izbjegava osjećaj krutosti nakon zahvata. Također, predstavljeni su nam najnoviji protokoli za kombiniranje stimulatora kolagena s preciznim mikrodoziranjem preparata u specifične anatomske prostore. Predavanja vrhunskih svjetskih stručnjaka pružila su nam detaljne analize izbjegavanja rizičnih zona i napredne sigurnosne protokole. Takva međunarodna iskustva omogućuju nam da usvojimo najnovije svjetske trendove i odmah ih primijenimo u radu naše poliklinike. Učenje od vodećih stručnjaka i razmjena ideja izvan vlastitih granica neprocjenjivi su za svakog mladog liječnika.

BabyGLOW temelji se na unaprijed definiranom protokolu injiciranja. Koliko takvi standardizirani pristupi mogu pomoći mlađem liječniku, a gdje je nužno individualno prilagoditi tretman anatomiji pacijenta?

Standardizirani protokoli poput koncepta babyGLOW pružaju iznimno koristan, siguran i čvrst okvir, osobito na samom početku stručnog rada. Oni mladom liječniku daju jasne smjernice o doziranju, dubini injiciranja i sigurnosnim zonama koje omogućuju predvidljiv i dobar rezultat. Protokol smanjuje mogućnost pogreške, osigurava visoku razinu sterilnosti i postavlja temeljne standarde kvalitete tretmana. Međutim, u medicini ne postoje dva potpuno jednaka lica pa se nijedan protokol ne smije primjenjivati potpuno slijepo. Nužno je da liječnik ima dovoljno anatomskog znanja kako bi prepoznao specifičnosti kože, debljinu potkožja i potrebe pacijenta. Individualna prilagodba događa se onog trenutka kada doziranje i mjesta primjene prilagodite jedinstvenoj dinamici lica koje tretirate. Standardizirani protokol daje sigurnu osnovu, ali liječnička procjena i pažljiva individualna prilagodba omogućuju postizanje vrhunskog, autentičnog rezultata.

Koliko vam znači mogućnost da tijekom međunarodnih edukacija razgovarate s liječnicima svoje generacije iz drugih zemalja? Primjećujete li da imaju drukčije profesionalne prioritete?

Mogućnost komunikacije i razmjene iskustava s mlađim kolegama iz cijelog svijeta na međunarodnim edukacijama od neprocjenjive je vrijednosti za moj razvoj. Razgovori s liječnicima moje generacije omogućuju mi da usporedim naše metode, izazove i trendove s onima u vodećim europskim i svjetskim centrima. Primjećujem da svi dijelimo vrlo slične profesionalne prioritete: usmjerenost na minimalno invazivne tehnike, regenerativnu medicinu i prirodne rezultate. Mladi liječnici diljem svijeta iznimno su usredotočeni na sigurnost pacijenata, stalno znanstveno dokazivanje učinkovitosti metoda i etičnost u radu. Također, primjećujem da kolege u inozemstvu vrlo rano ulažu u digitalne tehnologije, 3D dijagnostiku i napredne softvere za analizu kože. Ta saznanja pomažu mi da objektivno sagledam naš rad u Hrvatskoj i uvidim da nimalo ne zaostajemo za svjetskim standardima. Razmjena ideja s vršnjacima daje mi novu energiju, inspiraciju i motivaciju za daljnji napredak.

Kakav odnos imate prema sve popularnijem izrazu regenerativna estetika? Što biste željeli da pacijenti razumiju prije nego što odluče isprobati tretman koji se tako predstavlja?

Izraz regenerativna estetika smatram jednim od najvažnijih i najpozitivnijih pomaka u suvremenoj estetskoj medicini u proteklom desetljeću. Moj je odnos prema tom konceptu iznimno pozitivan jer on preusmjerava pozornost s pukog popunjavanja bora na stvarno obnavljanje tkiva. Želio bih da pacijenti prije svega razumiju da regenerativni tretmani ne daju trenutačne i drastične promjene volumena preko noći. Ti tretmani djeluju na staničnoj razini, potičući vlastitu proizvodnju kolagena i elastina. Rezultati dolaze postupno, tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, ali su zato iznimno prirodni, dugotrajni i povoljni za kožu. Pacijenti moraju znati da regenerativna estetika ne mijenja oblik njihova lica, nego vraća kvalitetu, tonus i sjaj tkivu. Potrebno je imati strpljenja i razumjeti biologiju vlastitog tijela kako bi se u potpunosti razumjele mogućnosti ovog pristupa. Kada pacijenti shvate taj mehanizam, njihovo je zadovoljstvo postignutim rezultatima neusporedivo veće i dugotrajnije.

Kada vas pacijent prvi put upozna, što biste željeli da prepozna kao vašu osobnu profesionalnu kvalitetu, neovisno o prezimenu i povijesti poliklinike?

Pri prvom susretu s pacijentom najviše bih volio da u meni prepozna iznimno posvećenog, temeljitog i iskrenog liječnika kojem može vjerovati. Želim da osjeti da ga pažljivo slušam, da razumijem njegove potrebe i da svakom njegovu problemu pristupam s potpunom pažnjom. Važno mi je da pacijent prepozna moju stručnost, duboko poznavanje anatomije i visoku razinu profesionalne etike. Ne želim da stvara dojam o meni na temelju prezimena ili obiteljske tradicije, nego na temelju našeg neposrednog razgovora. Želim da prepozna moju težnju prema najvišim standardima sigurnosti i isključivo prirodnim estetskim rezultatima. Pacijent mora osjetiti da sam tu kako bih ga vodio, educirao i zaštitio od nepotrebnih ili štetnih zahvata. Kada pacijent iz ordinacije izađe sa samopouzdanjem i osjećajem da je u sigurnim rukama, znam da sam uspio.

Imate priliku učiti od liječnika koji je prošao gotovo sve faze razvoja hrvatske estetske medicine. Postoji li neki njegov profesionalni postupak ili odluka čiji smisao još ne razumijete u potpunosti, ali vjerujete da ćete ga s iskustvom bolje shvatiti?

Učiti od nekoga tko je gradio temelje estetske medicine u našoj zemlji pruža vam nevjerojatnu širinu, ali i uvid u odluke koje dolaze s iskustvom. Ponekad uočavam očevu iznimnu suzdržanost i oprez pri prihvaćanju pojedinih prolaznih trendova i novih medicinskih uređaja i tehnologija na tržištu. Kao mladi liječnik povremeno imam poriv za bržim testiranjem noviteta koji u literaturi djeluju iznimno obećavajuće i moderno. On često odlučuje pričekati dodatne potvrde, dugotrajne kliničke studije i višegodišnje dokaze o sigurnosti prije uvođenja nečeg novog. Iako u prvom trenutku možda želim bržu reakciju, potpuno razumijem da ta suzdržanost proizlazi iz desetljeća provedenih u operacijskoj dvorani. Svjestan sam da je vidio mnoge trendove kako dolaze i prolaze, ostavljajući iza sebe neispunjena obećanja ili komplikacije. Vjerujem da ću s godinama vlastitog iskustva i sam razviti tu vrstu mudre suzdržanosti i profinjene procjene. Njegova smirenost i oprez uče me da su sigurnost pacijenta i dugoročna stabilnost daleko iznad svake trenutačne senzacije.

Zamislite da za trideset godina vi razgovarate sa svojim djetetom ili mladim liječnikom koji tek ulazi u struku. Što mislite da će tadašnja generacija smatrati zastarjelim u današnjoj estetskoj medicini?

Za trideset godina vjerujem da će tadašnja generacija liječnika mnoge naše današnje invazivne kirurške zahvate smatrati prilično zastarjelima. Mislim da će klasična kirurgija rezanja i mehaničkog zatezanja kože uvelike biti zamijenjena naprednom biotehnologijom i genetskom regeneracijom. Današnja uporaba sintetskih filera vjerojatno će izgledati kao davna prošlost u usporedbi s naprednim tkivnim inženjerstvom. Terapije zasnovane na staničnoj repopulaciji, reprogramiranju tkiva i ciljanoj stimulaciji vlastite DNK postat će svakodnevni standard. Također, vjerujem da će se današnji univerzalni protokoli smatrati zastarjelima zbog potpune primjene umjetne inteligencije i personalizirane medicine. Dijagnostika će se provoditi do najsitnijih staničnih detalja, dajući točan uvid u reakciju tkiva prije nego što uopće započnemo tretman. Ipak, siguran sam da će jedna stvar ostati potpuno nepromijenjena i jednako važna kao i danas. To su neposredan ljudski kontakt, liječnička empatija, etika i osjećaj za mjeru u stvaranju prirodne ljepote.