Edina Pršić Babić podijelila je iskrenu stranu majčinstva: U nekoliko rečenica opisala je prve mjesece s Milom

Vijest o trudnoći Edina je dugo čuvala u krugu najbližih. Za trudnoću je doznala krajem kolovoza prošle godine, a javno ju je potvrdila tek početkom ožujka. Tada je govorila da su se uz sreću i uzbuđenje pojavili i neizvjesnost te sasvim prirodno pitanje kako će izgledati život kada njih dvoje postanu troje. Priznala je i da je majčinstvo ranije odgađala jer su joj druge stvari bile prioritet, sve dok ona i Stjepan nisu zaključili da nema smisla čekati savršene životne okolnosti.

Trudnoća joj je, prema vlastitim riječima, prošla bez većih problema, a posebno se veselila tome da vidi Stjepana kao tatu. Djevojčicu su priželjkivali, a oko imena su tijekom trudnoće još razmišljali. Na kraju su odabrali Mila, ime koje je Edina predložila i koje se Stjepanu odmah svidjelo. Željeli su kratko i univerzalno ime, a sviđala im se i njegova povezanost s riječju „mila“.

Mila je rođena u svibnju u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici s 2910 grama. Edina je kasnije ispričala da su trudovi trajali trideset sati te da je Stjepan cijelo vrijeme bio uz nju. Prvi susret s kćeri opisala je puno jednostavnije od svih priča koje je prije toga slušala o roditeljstvu. Tek kada je ugledala Milu, kaže, razumjela je o kakvoj su joj ljubavi drugi roditelji govorili.

Prvi mjeseci ipak nisu bili sastavljeni samo od nježnih fotografija i mirnih trenutaka s bebom. Edina je otvoreno govorila o neprospavanim noćima i dojenju, koje ju je na početku potpuno iscrpilo. Budući da je Mila bila sitna, hranjenje je u prvim danima bilo teško, a Edina je očekivala da će dojenje doći prirodno i bez većih problema. S vremenom su pronašle svoj ritam i ono što joj je u početku predstavljalo najveći problem postalo je jednostavan dio njihove svakodnevice.

Promijenio se i njezin odnos prema vremenu. Uz Milu spava manje, ponekad četiri do pet sati, ali kaže da je postala organiziranija u svakodnevnim obavezama. Stjepan je od prvih dana preuzeo svoj dio brige o bebi i kućnih obaveza, a Edina je posebno zapamtila njihov prvi susret u bolnici. Govorila je o načinu na koji je Mila gledala tatu već tada, a nekoliko mjeseci poslije podijelila je i njihov zajednički trenutak uz riječi da između njih postoji posebna ljubav „od prvog trena“.

O majčinstvu sada govori bez pokušaja da ga svede samo na jednu emociju. U objavi koju je podijelila opisala ga je kao nešto istodobno lijepo i naporno, sastavljeno od pjesme i plesa, umora, poljubaca, brige, preispitivanja, unutarnjih borbi i radosti. Na kraju tog kratkog zapisa ostavila je dvije riječi koje sve to okupljaju: „biti Mama“.

Takav opis prilično se dobro nastavlja na ono što je govorila nakon Milina rođenja. Prije nego što je postala majka, slušala je druge kako pokušavaju objasniti osjećaj prema vlastitom djetetu i nije ga mogla sasvim razumjeti. Sada sama priznaje da ga teško pretvara u riječi. Uz veliku ljubav došli su umor, pitanja je li nešto napravila kako treba, prilagođavanje potrebama malene bebe i otkrivanje vlastitih granica, ali i sposobnosti za koje prije nije znala da ih ima.

Mila je još sasvim mala pa Edina zasad ne pokušava vratiti život na ono kako je izgledao prije njezina dolaska. Ona i Stjepan, koji su ranije mnogo putovali, ovog su ljeta birali bliže destinacije jer se Edina još nije osjećala opušteno s idejom dalekog putovanja s bebom. Nema ni potrebe za žurbom. Prvi mjeseci s Milom zasad su vrijeme upoznavanja, hvatanja vlastitog ritma i svih onih sitnih situacija od kojih je Edina sastavila svoj opis majčinstva: malo pjesme i plesa, malo umora i brige, puno poljubaca i jedna sasvim nova vrsta ljubavi.