HELLO
HELLO! #HelloItsMe

Upravo je taj kontrast temelj kampanje. Pariz je elegantan, strukturiran i gotovo ceremonijalan, dok je Coco Mademoiselle neposredna, nepredvidiva i slobodna. Na početku filma ona je gotovo zarobljena u vlastitom izgledu, odjevena u raskošne slojeve tkanine, uređena i stilizirana do posljednjeg detalja, kao da pripada svijetu koji od žene očekuje određenu ulogu. Međutim, vjetar postupno počinje odnositi ono što je sputava, a automobil koji prolazi gotovo praznim ulicama postaje sredstvo njezina oslobađanja. Kada ostane bez raskošne odjeće, ukrasa i svega što je do tada definiralo njezin društveni identitet, ostaje samo ono najvažnije – njezino lice, njezin pogled, njezina energija i sam miris. Upravo tada Coco Mademoiselle postaje ono što kampanja želi naglasiti: žena koja ne treba ništa osim sebe da bi ostavila snažan trag.

Vizualni jezik filma pritom se oslanja na izrazitu jednostavnost. Kratka kosa, golo lice, bijela odjeća i tamne oči stvaraju gotovo dječački, ali istodobno izrazito sofisticiran izgled, čime se svjesno izbjegava tradicionalna predodžba glamura. Coco nije predstavljena kao žena koja čeka da joj se nešto dogodi, nego kao osoba koja sama proizvodi pokret. Ona nema ključeve, nema unaprijed određen plan i ne zna kamo će završiti, ali upravo zato trči brže od svih očekivanja koja joj se pokušavaju nametnuti. Njezina je sloboda prikazana kao instinkt, a ne kao deklaracija, dok se njezin odnos prema životu temelji na spremnosti da pokuša, pogriješi, skoči u nepoznato i ponovno se dočeka na nogama.

Takva karakterizacija izravno odgovara filozofiji kuće Chanel, u kojoj su neovisnost, jednostavnost i odbacivanje konvencija desetljećima povezani s likom Gabrielle Chanel. Coco Mademoiselle u filmu nije samo naziv parfema, nego gotovo personificirana energija žene koja se ne želi uklopiti u postojeći poredak. Kada uđe u pariški kafić, prostor se postupno mijenja zajedno s njom. Interijer u Art Deco estetici, sa svojim crno-bijelim linijama i precizno oblikovanim detaljima, postaje vizualni produžetak samog mirisa, jer dijeli s njim istu ideju ravnoteže između kontrasta i jednostavnosti. Kafić koji je prije njezina dolaska bio tek dio pariške svakodnevice postaje mjesto susreta, pokreta i zajedničke energije.

Promjena se događa gotovo neprimjetno, a zatim sve snažnije. Jedan pokret pete, jedan pljesak rukama i jedan pogled dovoljni su da se atmosfera prostorije promijeni. Ljudi koji su do tada bili odvojeni počinju reagirati na njezinu prisutnost, tijela se pokreću, pogledi se susreću, glazba i ritam preuzimaju prostor, a pojedinci se pretvaraju u jednu zajedničku energiju. Kampanja tako miris ne prikazuje kao predmet koji se jednostavno nanosi na kožu, nego kao nevidljivu silu koja može promijeniti raspoloženje i pokrenuti ljude. Coco ne ulazi u prostor kako bi mu se prilagodila; ona ulaskom mijenja njegovu dinamiku.

Vrhunac filma događa se kada se Coco popne na pozlaćeni šank i preuzme prostor oko sebe, nakon čega se ponovno spušta među ljude koji su postali dio slavlja koje je sama pokrenula. U toj završnoj slici objedinjeni su svi ključni elementi kampanje – pokret, sloboda, zavodljivost, spontanost, pariška elegancija i osjećaj da se pravila mogu promijeniti jednostavnim odbijanjem da ih se slijedi. Miris tako dobiva vlastiti filmski identitet: nije tih ni pasivan, nego koncentriran, kompleksan i prepoznatljiv, baš poput osobe koju predstavlja.

Redateljsku viziju kampanje potpisuje Joe Wright, britanski redatelj čiji je autorski rukopis obilježen snažnim vizualnim kompozicijama, raskošnom scenografijom i sposobnošću da emocionalne odnose pretvori u dojmljiv filmski jezik. Wright je diplomirao na St Martin’s Collegeu u Londonu, a afirmirao se filmom „Pride & Prejudice“ iz 2005. godine, za koji je osvojio BAFTA-u za najbolju režiju. Nakon toga režirao je ostvarenje „Atonement“, ekranizaciju romana Iana McEwana, zatim „The Soloist“, „Hannu“, „Annu Karenjinu“ i „Darkest Hour“, u kojem je Gary Oldman za interpretaciju Winstona Churchilla osvojio Oscara. Njegov film „Anna Karenina“ posebno je zapažen po vizualnom pristupu i kostimografiji, koja je nagrađena BAFTA-om i Oscarom, dok je među njegovim novijim projektima i „Cyrano“, mjuzikl temeljen na djelu Edmonda Rostanda, s Peterom Dinklageom u glavnoj ulozi. Wrightov redateljski potpis u kampanji za Coco Mademoiselle zato je osobito važan jer reklamu tretira kao kratku filmsku formu, a ne samo kao luksuzni komercijalni prikaz proizvoda.

Konačna poruka kampanje proizlazi upravo iz te sposobnosti da se miris pretvori u karakter. Coco Mademoiselle ne treba objašnjenje jer se njezina prisutnost osjeća kroz prostor, ljude i promjenu atmosfere. Ona je žena koja ne čeka dopuštenje, ne traži unaprijed pripremljen put i ne pokušava zadovoljiti očekivanja okoline. Umjesto toga, sama stvara smjer kojim će krenuti. U tome je i ključna poveznica s identitetom Chanela: luksuz ovdje nije predstavljen kao potreba za pokazivanjem statusa, nego kao sloboda da se vlastita pravila definiraju samostalno. Pariz pritom ostaje savršena pozornica za tu ideju, jer je istodobno tradicionalan i suvremen, discipliniran i nepredvidiv, baš kao što je i Coco Mademoiselle spoj klasične elegancije i suvremene, gotovo neukrotive energije.

chanel

druge vijesti

movember

Muškarci i poezija: Kako pisanje stihova postaje moćan alat emocionalne snage i mentalnog zdravlja

Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.

Lifestyle

22 studenoga 2026

movember

Virtualna stvarnost ulazi u um: Mogu li AR i VR terapije konačno smanjiti stres i tjeskobu kod muškaraca?

U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.

Zdravlje

22 studenoga 2026

brijanje

Nećete vjerovati kako običan ritual brijanja može postati vaša najmoćnija dnevna meditacija

U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.

Stil

22 studenoga 2026

movember

Kako ritual fotografiranja mijenja način na koji vidimo sebe i svijet – i zašto ga sve više ljudi koristi kao oblik emocionalnog resetiranja

U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.

Lifestyle

21 studenoga 2026

movember

Pametni uređaji za zdravlje prostate: Mogu li ti gadgeti stvarno otkriti problem prije nego što osjetiš simptome?

Razvoj nosivih tehnologija u posljednjem desetljeću otvorio je sasvim novo poglavlje u području muškog zdravlja, osobito kada je riječ o preventivnoj medicini i ranom otkrivanju promjena na prostati, organu koji je zbog svoje anatomske pozicije i osjetljivosti često izložen kasnom dijagnosticiranju, pri čemu je važno odmah naglasiti da se sve što se u nastavku opisuje odnosi na tehnološke sustave potpore i praćenja koji ne mogu zamijeniti pregled kod doktora, nego isključivo služe kao pomoćni alati u svakodnevnom praćenju stanja organizma.

Zdravlje

21 studenoga 2026