Tri tjedna u Indiji promijenila su nas zauvijek: Od šoka pri dolasku do uspomena koje ćemo pamtiti cijeli život
Nakon 18 dana lutanja Indijom, odlučili smo još tri dana provesti u Delhiju. Tehnički, ovo nam je drugi posjet indijskoj prijestolnici jer smo prvih pet dana po dolasku u Indiju proveli upravo u Delhiju iz kojega smo onda išli na manje jednodnevne izlete (Agra).
Kao što smo već pisali, s glavnim gradom jednom od najmnogoljudnije zemlje na svijetu, nismo kliknuli na prvu. Čim smo izašli iz kompleksa aerodroma, shvatili smo da ovdje smog doslovno guši. Bilo je 4 sata ujutro, peklo nas je u plućima i nosu, a ukupnom prvom dojmu nisu pomogle ni hrpe smeća i prljavštine koje morate zamijetiti. Tri tjedna prije našeg slijetanja u Delhi, indijske vlasti su zbog onečišćenja zraka u glavnom gradu proglasile sanitarnu krizu. Škole su zatvorene na nekoliko dana, isto kao i gradilišta, a podijeljeno je i 5 milijuna zaštitnih maski. Uz smog, glavni problem zbog kojeg nastaje dramatično onečišćenje i zbog kojeg osjećate miris paljevine jest upravo spaljivanje ostataka nakon žetve koje poljodjeljci u okolici Delhija rade iako je to zakonom zabranjeno. Prije sezone onečišćenja gradske vlasti su zabranile korištenje dizelskih generatora a od 4. do 15. studenog uvele su vožnju par-nepar.
No, Delhi je grad s 22 milijuna stanovnika koji, unatoč svim problemima, ima što za ponuditi i kao i mnogim drugim mjestima u Indiji, vrijedi mu dati šansu jer će vas iznenaditi detaljima, šarmantnim mjestima i ostacima svoje bogate povijesti. U jednoj od uličica u sjevernom Delhiju u kojoj dominiraju trošne kućice i jeftini hoteli, ističe se palača Jyoti Mahal, koja je danas pretvorena u skromni, ali izrazito simpatični hotel, vječito pun gostiju koji Jjoti biraju zbog njegove autentičnosti. Mi smo imali sreće pa smo putem Bookinga upravo tu rezervirali naš smještaj za posljednja tri dana u Delhiju i nismo požalili. Impresivno unutarnje dvorište stare palače izgrađene u kombinaciji indijskog i islamskog arhitektonskog stila navečer je osvijetljeno živim bojama, dok se na vrhu nalazi rooftop bar u kojem možete uživati u nepretencioznim i povoljnim jelima indijske kuhinje.
U Indiji zaista možete jesti sjajnu hranu za jako malo novca, ali kao i u svim drugim gradovima svijeta, možete uživati i luksuzu. Jedan od najpoznatijih indijskih restorana uopće nalazi se u Diplomatskoj četvrti New Delhija i zove se Bukhara. Iako su cijene zaista pretjerane, hrana na ovom mjestu zaista je vrhunska. Najpoznatiji specijalitet je Dal Bukhara, raskošno „varivo“ od crne leće sa indijskim začinima, ali i jela iz tradicionalne tandoori peći. Iako smo tradicionalni indijski desert Gulab Jamun, u Bukhari nam je bio najbolji. Riječ je o super slatkim okruglicama tamno zlatne boje (gulab na perzijskom znači “ružina vodica”- okruglice se poslužuju u šećernom sirupu kojemu je dodana esencija ruže) s kardamom i šafranom te mlijekom i gheejem. Subotu ujutro smo proveli u urbanom i zanimljivom Hauz Khaz Villageu, četvrti koju nijedan putnik i posjetitelj Delhija ne bi smio propustiti.
Ovo je urbano središte koje vrvi mladima i posh klubovima, restoranima i kafićima. U središtu te četvrti je i Kunzum cafe, omiljeno mjesto svih putnika čiji je osnivač indijski novinar i putopisac Ajay Jain. On je Kunzum cafe osnovao s ciljem da svi koji u njega svrate mogu ostati koliko žele, imati pristup internetu, knjigama i časopisima, ali ono najvažnije, upoznati se s drugim putnicima i družiti se te razmijeniti iskustva. Kunzum cafe nije klasičan kafić pa osim kave iz kesice koju vam pripremi netko od osoblja i 2-3 suha kolačića koje dobijete uz kavu, nemate ništa drugo u ponudi. Umjesto računa, imate drvenu kutiju u koju ubacite onoliko koliko možete izdvojiti. U sklopu Hauz Khaz Villagea nalaze se i povijesni ostaci srednjovjekovne cisterne te sveučilišta, utvrde i džamije iz kasnijih razdoblja. U blizini je i Deer park, nazvan po velikom broju jelena koji u njemu žive. Osim jelena, ovaj je park dom mnogim pticama i biljkama te je omiljeno mjesto mnogih stanovnika glavnog grada Indije u kojemu mogu na miru i bez buke joggirati, šetati ili jednostavno predahnuti. Na putu do hotela svratili smo i do India Gatea, monumentalnog spomenika poginulim indijskim vojnicima u ratovima koji su vođeni. Danas je to mjesto i čest odabir predstavnika civilnog društva za održavanje prosvjeda.
Nastavite čitati nakon oglasa
Zadnji dan u Delhiju posvetili smo strogom centru tzv. Old Delhija. Stari Delhi zapravo je ogroman prostor prepun bazara – trgovina sa začinima, nakitom, tekstilom i hranom, a kroz njegove kompleksne uličice i rijeke ljudi nije se lako probijati. Taj dio grada ostatak je prijestolnice nekadašnjeg Mogulskog carstva koja je izgrađena u 16. stoljeću. Tijekom 18. i 19. stoljeća ovo carstvo, koje je prvi put nakon 1500 godina ujedinilo gotovo cijeli indijski potkontinent i koje je u Indiju donijelo snažni islamski utjecaj, počinje propadati – najprije zbog širenja područja pod vladavinom hinduskog Maratskog Carstva, a potom kao posljedica britanske kolonizacije. Upravo su Britanci iz čuvene Crvene utvrde protjerali zadnjeg mogula, a danas je ta utvrda jedna od najpoznatijih znamenitosti starog Delhija. Promet u Delhiju, prema mojem mišljenju, vrijedi kao turistička atrakcija za sebe.
Iako je i u drugim indijskim gradovima gužva nesnosna, prometni čep u Delhiju nešto je zaista posebno. Nakon što smo u vozilu Ubera sjedili dobrih 20-tak minuta, vozač nam je, uz brojne isprike, rekao da se jednostavno ne možemo probiti dalje. Oduševilo nas je pritom što nas nije ostavio na cjedilu već je samoinicijativno za nas naručio prvi slobodni tuk tuk i s njim dogovorio fer cijenu do našeg hotela. S obilaskom živopisnog i intenzivnog starog Delhija, završilo je i naše putovanje po Indiji. Od napada bika, otkazanih letova, šokantnih (ne)higijenskih uvjeta, nevjerojatnih prirodnih i kulturnih znamenitosti, najljepših zalazaka sunca na svijetu u skromnoj kolibi na plaži u Goi i fantastične hrane, u ova tri tjedna doživjeli smo toliko toga da je teško sve doživljaje i proživljene emocije pretočiti u riječi. Imam osjećaj da će proći još dugo vremena dok se svi dojmovi ne slegnu, ali znam sigurno da ću Indiju i ovo putovanje dugo pamtiti.
U tzv. Ružičasti grad, Jaipur u državi Rajasthan na sjeverozapadu Indije stigli smo iz Goe. Istini za volju, nakon cijelog tjedna na prekrasnim plažama Goe, povratak u gradsku vrevu nije nam bio niti malo privlačan. Zbog nezgodnih termina letova i niza kombinacija, jednu smo cijelu noć proveli na aerodromu u Bangaloreu pa smo u Jaipur stigli s jednim danom zakašnjenja.
Dok sjedim i tipkam ove retke u dvorištu hostela Jungle by the Hostel Crowd u Goi, stol do mene okupljeno je društvo od sedam mladića i dvije djevojke koji izrazito živo raspravljaju koliko je ecstasyja dovoljno uzeti za potrebe jednog kvalitetnog rave partyja. Bez namjere da prisluškujem razgovor, zaintrigirala me konstatacija jednog od njih koji je rekao da je rođen 2001. godine i da mu je ovo prvi, ali zasigurno ne posljednji posjet Goi.
U Kolkatu, glavni grad Zapadnog Bengala, države na istoku Indije sletjeli smo u petak poslijepodne iz Delhija. Nadajući se kako ćemo upravo u Kolkati odmoriti malo i dušu i tijelo od vreve, buke i intenzivnosti glavnog grada Indije, debelo smo se prevarili. Kolkata je grad koji prožima, a život na njezinim ulicama iscrpi i one psihički najjače. Mnogi taj grad i dalje nazivaju njegovim starim imenom Calcutta, koja je sve do 1912. bila glavni grad britanske Indije. Zanimljivost je da je danas Kolkata jedini grad u Indiji koji ima tramvaje te je u proteklih nekoliko desetljeća u ekonomskom smislu značajno evoluirala. Ipak, količina ljudi u kombinaciji s prometom i životinjama, nije jednostavna za izdržati.
Agra, vjerojatno najposjećeniji grad u Indiji koji vrvi turistima iz svih krajeva svijeta, posjetili smo drugog dana našeg boravka u Indiji. Iako smo se prvotno odlučili za putovanje vlakom, zbog termina leta za Kolkatu u petak, u Agru smo ipak odlučili ići automobilom i vratiti se u Delhi sutradan ujutro.
S obzirom na činjenicu da na godišnjem odmoru nisam bio punih godinu dana i da mi je svojevrsna tradicija postala jednom godišnje otići na nešto udaljenije destinacije koje podrazumijevaju izlazak iz vlastite komforne zone, Indija se činila kao savršeni odabir.
Postoji nešto posebno u ljetnim putovanjima kada se iz jednadžbe izbace gužve na autocestama, potraga za parkirnim mjestom i umor od višesatne vožnje. Sve više putnika danas bira sporiji, jednostavniji i opušteniji način putovanja, onaj koji počinje od trenutka polaska, a ne tek dolaskom na odredište. Upravo zato hrvatski otoci ponovno dolaze u središte interesa svih koji traže autentičan odmor ispunjen morem, prirodom i trenucima zbog kojih ljeto pamtimo dugo nakon što završi.
Na domaćoj dizajnerskoj sceni posljednjih godina sve se više ističu brendovi koji uspješno spajaju suvremeni dizajn s osobnim pričama, a upravo je Tanya Bijoux jedan od onih čiji je prepoznatljiv rukopis izrastao iz autentične inspiracije Mediteranom i snažne emocionalne povezanosti s mjestima koja oblikuju identitet. Hrvatski brend nakita osnovala je 2015. godine dizajnerica Tanja Bašić s otoka Vira, pretvorivši svoju ljubav prema ručno izrađenom nakitu u kreativnu priču koja je tijekom godina osvojila brojne ljubiteljice bezvremenskih, personaliziranih komada.
Godinama je publiku osvajao iskrenim stihovima, profinjenim soul izričajem i pjesmama koje ostaju dugo nakon posljednjeg tona. Upravo zato svaki novi singl Matije Cveka nosi određenu težinu, ali i očekivanja.
