U tijeku razgovora zapalili su i joint čiji je miris ispunio sparni i teški zrak vrućeg indijskog poslijepodneva. Ova slika bezbrižne mladeži koja je u potrazi za dobrom i jeftinom zabavom, ali i za pronalaskom nekog dubljeg smisla ili povezivanja s vlastitim bićem, štogod to značilo, stereotipna je, ali istovremeno i točna slika današnje Goe. Vjerojatno turistički najatraktivnija indijska država vrvi mladima iz cijelog svijeta. No, ono što je nas iznenadilo jest količina starijih ljudi i mladih obitelji koji za svoj odmor (netipično) biraju baš Gou. U Vagator, malo mjesto u sjevernoj Goi stigli smo iz Kolkate te osjetili instantno olakšanje već dolaskom u zračnu luku Dabolim. Iako smo prije trebali presjedati u Bangaloreu te nam je let za Gou bio tek popodne pa smo cijeli ponedjeljak zapravo proveli na aerodromima, zamjena užurbanih, prljavih i bučnih ulica Kolkate, pejzažom mora i palmi, nas je preporodila.
Za razliku od drugih država u Indiji, u Goi ne postoji Uber. Navodno se poslovanju Ubera snažno protive domaći taksisti pa prijevoz dogovorite izravno u zračnoj luci po dolasku, a možete instalirati i Goamiles, aplikaciju preko koje djeluje državna taksi služba. Mi smo se pak odlučili na treću opciju koja nam je bila najisplativija i najjednostavnija – preko Booking.com smo osim smještaja, po povoljnoj cijeni rezervirali i transfer od aerodroma do našeg hostela. Na putu do hostela mogli smo vidjeti koliko se toga u Goi trenutačno gradi – od novog mosta, proširenja cesta, nadvožnjaka i novih urbanih vila, Goa je u fazi rekonstrukcije i prilagodbe na sve veće potrebe brojnih turista, kao i razvoja turističke ponude. Hostel Jungle By the Hostel Crowd naš je dom idućih 6 dana. Iako je tek jedan u nizu koji nude sličnu uslugu – jeftin smještaj u blizini plaže s brojnim aktivnostima za mlade, naš se hostel ipak ističe iznimno dobrim recenzijama. Iako bazične i asketske, sobe su ovdje čiste i prozračne. Zajednički prostor za doručak koji nudi gotovo pa isključivo zapadnjačku hranu (iako preukusna i lijepo servirana, voljeli bismo da ponuda hrane uključuje više autentičnih jela), ugodan je i opuštajući. Cijelo vrijeme ne možete se oteti dojmu da boravite u nečemu što bi se moglo nazvati hipsterski raj kao naručen za Instagram fotografije.
Na meniju je avokado na 30 načina, voda je poslužena zajedno s limunom i krastavcem na stolu, ali za doručak možete birati između avokado tosta, chia pudinga kao i Buddha bowlsa sa sjemenkama i egzotičnim voćem. Oko vas hrpa mladih Britanaca čita knjige i neobavezno čavrlja. Za ukupni dojam tu je i jutarnje vježbanje yoge na otvorenom koje vodi Daniella, instruktorica plesa i yoge iz Italije. Unatoč lošem vremenu i stalnoj laganoj kišici tijekom prvog dana, ovdje smo se od početka dobro osjećali – opuštenost ljudi i njihova srdačnost u Goi je još više izražena nego drugdje u Indiji. No, pravo olakšanje, mir i egzotiku doživjeli smo kad smo nakon samo šest minuta šetnje, došli do plaže u Vagatoreu. Pijesak, sunce i ocean lijek su za sve, a pogotovo za umorne putnike. Na plaži je bilo dosta ljudi (kao i krava koje su u Indiji normalna pojava i nitko ne obraća pozornost na njih o čemu smo već pisali), no gužva se nije osjećala, a zanimljivost je kako je sve dosta čisto. Uz brojne vodene sportove, beach barove koji nude jeftine koktele i super hranu, veselili smo se što ćemo idućih nekoliko dana provesti baš u ovom dijelu Indije.
U narednim danima Goa nam je toliko prirasla srcu da smo teškog srca shvatili da je subota i da predvečer imamo let za Jaipur. Protekli dani bili su ispunjeni plažom, suncem, sjajnom hranom i fanstastičnom energijom domaćina. Zaista nigdje, ali baš nigdje nećete naći toliko srdačne i neusiljeno ljubazne ljude kao ovdje. Iako od ranog jutra rade na suncu i na visokim temperaturama (sve dane koje smo proveli u Goi temperatura se nije spuštala ispod 33 stupnja), u beach barovima kojih u Goi ima bezbroj, konobari i drugo osoblje uvijek će vas lijepo pozdraviti, upitati kako ste, čavrljati s vama o vremenu ili vas jednostavno potapšati po ramenu jer se iskreno vesele što vas ponovno vide. Iako u Goi postoji bezbroj prelijepih plaža, nama je nekako najviše sjela plaža Ozran ili tzv. Mali Vagatore. S prekrasnim crvenim stijenama koje okružuju Ozran, najljepši zalazak na svijetu, ljuljuškanje valova Arapskog mora i naš Fishtail. Riječ je o tipičnom beach baru, odnosno kolibi na plaži s nevjerojatno ukusnom hranom i ponudom koktela koji smo otkrili čitajući jedan članak na Lonely Planetu. Cijene hrane i pića su iznimno povoljne, a osoblje toliko prijateljski nastrojeno. Iako na plaži ima dosta ljudi, gužva se ne osjeća. Svi su opušteni, jointevi se redovito motaju, neki vježbaju jogu i plešu, ali sve u svemu vlada mir, harmonija i dobra energija.
Nastavite čitati nakon oglasa
Moramo priznati da nas je iznenadila količina ljudi koji u more ulaze u odjeći – doslovno trapericama, majicama s kratkim rukavima i sl. Iz pristojnosti nismo pitali, ali s obzirom da smo prošle godine u Vijetnamu dobili objašnjenje da većina domicilnog stanovništva želi imati svjetliju put jer to povezuju s boljim statusom u društvu pa u izbjegavanju sunca pribjegavaju ekstremnim metodama (primjerice u Saigonu na 34 stupnja, nose kape i jakne), pomislili smo da bi možda sličan razlog mogao postojati i ovdje. Savršeni zen plaže i sunca jednog nam je dana pokušao pokvariti (pre)blizak susret s bikom na cesti. Naime, dok smo hodali prema bankomatu, prema nama je išla skupina krava i bikova. Iako smo dosad imali bezbroj susreta s tim životinjama u Indiji i nikad nije bilo ni naznake agresivnosti kod njih, jedan je bik u skupini Anin položaj ruke protumačio kao njezinu namjeru da mu da hranu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kad je vidio da hrane nema, spustio je glavu i rogovima krenuo na nju. Oboje u šoku nismo se stigli ni snaći ni vrisnuti, ubo ju je jednom ili dvaput (od šoka se ne možemo sjetiti) u rebra, odmah ispod prsiju. Nakon nekoliko sekunda Ana je vrisnula i uhvatila ga za rogove te pokušala odgurnuti od sebe. U tim trenucima, scenu su vidjeli i i ostali prolaznici koji su počeli vikati i srećom uspjeli otjerati životinju. Ja sam nijem od šoka stajao sa strane i nisam mogao vjerovati da je prošla bez ozlijede. Od tog trenutka dotad mile i drage životinje – krave i bikove, počeli smo zaobilaziti u širokom luku. Bilo kako bilo, u Gou, danas indijski turistički raj, a nekadašnju portulagsku koloniju do 1961. (zbog toga je u Goi jako puno katoličkih crkava) zasigurno ćemo se vratiti. Iako je površinski najmanja država Indije i četvrta najmanja država po broju stanovnika, Goa se rapidno razvija i zasluženo grabi svoj put kao uspjehu. Jedan mali fun fact na kraju u slučaju da niste pratili previše detaljno na satovima povijesti: Goa je nekad bila trgovačka kolonija Dubrovačke republike.
