Vrijeme je za novu verziju sebe: Priča o promjenama koje počinju od samopouzdanja
Svaka velika promjena počinje jednom odlukom. Ponekad je to promjena posla, ponekad preseljenje u novi grad, a ponekad jednostavno trenutak kada odlučimo više pažnje posvetiti sebi. Upravo su mjeseci pred nama razdoblje kada mnogi usporavaju tempo i napokon pronalaze prostor za odluke koje su dugo čekale pravi trenutak. Među njima je i odluka o vlastitom izgledu. Ne zbog trendova, ne zbog tuđih očekivanja i ne zbog fotografija na društvenim mrežama, nego zbog osjećaja da želimo ponovno uskladiti način na koji se osjećamo s onime što vidimo u zrcalu.
Zanimljivo je kako se posljednjih godina potpuno promijenio način na koji razgovaramo o estetskoj kirurgiji. Umjesto dramatičnih transformacija, sve više ljudi traži diskretne promjene koje će naglasiti njihove prirodne karakteristike. Umjesto pretjerivanja, u prvi plan dolazi ravnoteža.
Upravo takvu filozofiju zagovara doc. prim. dr. sc. Johann Nemrava, kirurg čiji profesionalni put podsjeća na priču o tome kako se velike stvari grade korak po korak. Od prvih dana u bolničkim hodnicima i zahtjevnih kirurških dežurstava do današnje pozicije docenta, primarijusa i voditelja JN Medical Group, iza njega stoje desetljeća rada, usavršavanja i iskustva.
Njegova karijera razvijala se kroz različite kirurške discipline, međunarodne edukacije i suradnje sa stručnjacima iz nekoliko europskih zemalja. Upravo zato danas često govori kako estetska kirurgija nije pitanje trendova, nego razumijevanja ljudskog tijela i poštivanja individualnosti svake osobe.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ta filozofija vidljiva je i u radu JN Medical Group, poliklinike koja je posljednjih godina prošla transformaciju i postala sinonim za suvremeni pristup estetskoj medicini. Ondje se promjena ne promatra kao trenutni hir, nego kao proces koji počinje razgovorom, nastavlja se detaljnim planiranjem i završava rezultatom koji izgleda prirodno i skladno. U vremenu kada se često promoviraju brza rješenja, upravo je takav pristup postao svojevrsni luksuz. Vrijeme posvećeno pacijentu, detaljne konzultacije i individualna procjena danas vrijede više nego prije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Dr. Johann Nemrava često naglašava da je najuspješnija estetska korekcija ona koju nitko ne primijeti na prvi pogled. Ljudi primijete da izgledate odmornije, svježije, zadovoljnije i samouvjerenije, ali ne mogu točno odrediti zašto. Upravo je u tome ljepota suvremenog pristupa estetskoj kirurgiji.
Ljeto je stiglo, a mnogi će napraviti popis ciljeva za mjesece pred nama. Neki će poželjeti više putovati, neki će promijeniti navike, a neki će napokon odlučiti napraviti korak koji ih već dugo privlači. Bez obzira na to o kakvoj se promjeni radi, zajedničko im je jedno – želja da se osjećamo bolje u vlastitoj koži. Možda upravo zato priče poput one koju danas pišu dr. Johann Nemrava i JN Medical Group nisu samo priče o estetskoj kirurgiji. One su priče o samopouzdanju, osobnom razvoju i hrabrosti da ponekad, nakon dugog razmišljanja, napokon izaberemo sebe.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Problem više nije pronaći kolagen, nego odabrati onaj beauty suplement koji ima najviše smisla. Ponuda nikad nije bila veća, formule na prvu djeluju slično, a gotovo svaka obećava čvršću kožu, bujniju kosu i nokte koji se više ne listaju. Budući da cijene kolagenskih dodataka nisu zanemarive, metoda pokušaja i pogreške može postati prilično skup eksperiment.
Postoje mali svakodnevni problemi o kojima se rijetko govori naglas, iako mogu snažno utjecati na samopouzdanje, odabir odjeće, osjećaj slobode u društvenim situacijama i način na koji doživljavamo vlastito tijelo. Pretjerano znojenje jedan je od njih. Dok je znojenje potpuno prirodan proces kojim se tijelo hladi i regulira temperaturu, kod nekih ljudi ono postaje mnogo više od obične fiziološke reakcije. Mokri tragovi na majicama, osjećaj nelagode tijekom poslovnih sastanaka, izbjegavanje određenih materijala ili boja odjeće te stalna potreba za provjeravanjem izgleda mogu postati dio svakodnevice koja iscrpljuje.
Dom se danas često promatra kroz prizmu estetike, kvadrature i komada namještaja koji se pojavljuju u katalozima, na društvenim mrežama i u fotografijama savršeno uređenih interijera, pa se lako stvara dojam da je za lijep prostor potrebno mnogo novca, dizajnerski namještaj i besprijekorno usklađena paleta boja. Međutim, najprivlačniji interijeri gotovo nikada nisu oni u kojima je sve novo, skupo i pomno odabrano prema jednom katalogu, nego oni prostori u kojima se osjeća prisutnost ljudi koji u njima žive, njihove navike, uspomene, karakter i odnos prema predmetima koje su tijekom godina unosili u svoj život. Takav dom ne djeluje kao izložbeni salon, nego kao prirodan nastavak osobe koja ga nastanjuje, zbog čega njegova ljepota ne proizlazi iz savršenstva, nego iz autentičnosti.
Postoje gradovi koje nakon putovanja možemo gotovo precizno nacrtati iz sjećanja, možemo se prisjetiti njihovih trgova, mostova, ulica i pročelja, možemo rekonstruirati put kojim smo svakoga jutra išli prema središtu grada i gotovo bez razmišljanja navesti naziv hotela u kojem smo spavali, ali postoje i oni drugi gradovi, mnogo važniji za naše osobno pamćenje, kojih se ne sjećamo toliko po onome što smo u njima vidjeli koliko po onome što smo u njima osjećali.
Postoje putovanja koja pamtimo po znamenitostima, muzejima, restoranima i savršeno fotografiranim mjestima, ali postoje i ona druga, tiša i mnogo osobnija putovanja, čije najvažnije trenutke nikada nismo zapisali u bilježnicu, nismo ih označili na karti i nismo ih unaprijed zamislili kao nešto što ćemo jednoga dana prepričavati drugima.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
