Kako su ‘Zelene crnkinje’ iz uličnog Pariza 1987. postale simbol slobode, multikulturalizma i legendarne glazbe diljem svijeta
U svijetu glazbe postoje bendovi čija energija i kreativnost nadilaze granice vremena i prostora, bendovi koji uspijevaju spojiti bunt, umjetničku slobodu i bezvremensku privlačnost u svakom svom nastupu, a bend Les Négresses Vertes svakako je jedan od njih. Osnovani 1987. godine u srcu Pariza, u okruženju koje je u to vrijeme bilo oblikovano specifičnom mješavinom ulične kulture, punk scene i umjetničke improvizacije, ovaj kultni francuski bend brzo je pokazao da je spreman rušiti granice, ne samo glazbene, nego i društvene, kroz ime koje je u početku bilo uvreda, a koje su oni odlučili pretvoriti u simbol identiteta i snage. Njihova glazba, spoj šansone, punka, rocka, latino i romskih ritmova, od samih početaka odražava razigranu, nesputanu kreativnost, energiju koja publiku odvodi u svijet gdje ritam i emocija postaju univerzalni jezik, bez obzira na zemlju, jezik ili generaciju.
Nastupi Les Négresses Vertes uvijek su bili više od koncerata – oni su slavlje života, improvizacija koja je oblikovana uličnom energijom i spontanom interakcijom s publikom, a svaki ton i svaki ritam bubnja ili zvuk trube prenosi autentičnost koja je danas, u svijetu elektronički producirane glazbe, rijetka. Iako su prošli kroz teške trenutke, uključujući preranu smrt karizmatičnog frontmena Helna, bend je uspio očuvati duh originalne vizije, nastaviti evoluciju svog zvuka i kroz suradnje s umjetnicima kao što su Massive Attack i William Orbit otvarati nove dimenzije glazbenog izraza, spajajući akustiku i elektroniku na način koji je i tada i danas bio revolucionaran.
Les Négresses Vertes nisu bend koji se zadovoljava prosjekom; oni su umjetnici koji svaki koncert pretvaraju u iskustvo, gdje se publika, neovisno o jeziku, povezuje s njihovom glazbom i energijom, a ritmovi rumbe, flamenca i rock’n’rolla stvaraju prostor za ples, smijeh i emotivno iskustvo koje traje dugo nakon posljednjeg akorda. Njihova sposobnost da multikulturalnost i urbanu energiju svojih početaka pretvore u univerzalni glazbeni izraz čini ih relevantnima i danas, dok se nove generacije glazbenika i publike ponovno susreću s njihovim hitovima i otkrivaju bogatstvo njihove diskografije.
S povratkom na pozornice nakon višegodišnje stanke i velikom svjetskom turnejom, Les Négresses Vertes potvrđuju status legendi, omogućujući publici da uživo doživi eksplozivnu kombinaciju ritma, melodije i emocija, u energiji koja spaja prošlost i sadašnjost, tradiciju i inovaciju. U Zagrebu, kao i u mnogim drugim gradovima diljem Europe, bend nudi više od glazbe – nudi iskustvo koje povezuje, nadahnjuje i podsjeća da je glazba istinski bezvremena i univerzalna. Upravo o svemu tome razgovarali smo s članovima benda, koji su spremni otkriti priče sa svojih početaka, proces stvaranja, izazove i trenutke koji su oblikovali njihovu glazbenu povijest, te nas uvesti u svijet u kojem svaki ton nosi energiju Pariza, svijeta i života samog.
Ove godine, njihova energija ponovno dolazi i do nas, jer Les Négresses Vertes stižu u Zagreb, gdje će u subotu 18. travnja 2026. godine u klubu Boogaloo publici priuštiti nezaboravan koncert. Nakon rasprodanog nastupa u Ljubljani, zagrebačka publika dobiva jedinstvenu priliku da osjeti istu eksplozivnu kombinaciju ritmova, pjesama i emocija koja je proslavila bend diljem svijeta. Svaka pjesma, svaki instrument i svaki glas na pozornici odražava dugogodišnje iskustvo, kreativnu hrabrost i bezvremenski duh Les Négresses Vertes, a atmosfera koju stvaraju na koncertima čini ih neponovljivima. Posjetitelji mogu očekivati večer u kojoj glazba nadilazi granice jezika i prostora, večer ispunjenu plesom, smijehom i slavljenjem života, upravo onako kako to ovaj legendarni francuski bend radi već više od tri desetljeća.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kako je socijalni i kulturni kontekst pariških četvrti 1987. godine utjecao na stvaranje benda Les Négresses Vertes?
Upoznali smo se kad smo svirali u različitim bendovima u Parizu, poput Berurier Noir, Les Ouvriers i Les Maîtres, no svi ti projekti su u to vrijeme završavali, i upravo zbog toga odlučili smo 1987. godine osnovati Les Negresses Vertes. Kulturni kontekst krajem osamdesetih bio je potpuno drugačiji nego danas; čak i glazbeni kontekst bio je drugačiji – tada je cilj bio osnovati bend i zajedno svirati, a ne baviti se projektima samostalno, kao što je to često slučaj danas.
Kako su ulični nastupi i improvizirani prostori utjecali na zvuk i energiju benda?
Odlučili smo biti akustični rock bend jer smo na taj način mogli svirati bilo gdje, bez potrebe za električnom energijom. Mogli smo nastupati po ulicama i trgovima, a upravo je takav način stvaranja glazbe oblikovao zvuk i energiju Les Negresses Vertes.
Nastavite čitati nakon oglasa
Na koji način je bend transformirao uvredu iz ranog nastupa u simbol identiteta?
Jedne su nas noći vrijeđali nazivajući nas „Negresses Vertes“, što bi značilo „Zelene crnkinje“. Odluka da to postane ime benda bila je način da tu uvredu okrenemo u nešto pozitivno – kroz glazbu, albume i koncerte diljem svijeta.
Koje je bilo značenje imena “Les Négresses Vertes” za članove benda u kontekstu tadašnje alternative scene?
Kao što sam već spomenuo, za nas je to bio način da očaj pretvorimo u nadu i pozitivnu energiju.
Kako je karizmatični frontmen Helno utjecao na formiranje prepoznatljivog stila benda?
Helno je bio jedinstven frontmen i tekstopisac, svojevrsna kombinacija između Joea Strummera i Sergea Gainsbourga. Njegov način pjevanja i pisanja učinio ga je nezaboravnim pjevačem, unatoč svim godinama koje su prošle od njegove smrti.
Koje su globalne glazbene tradicije najviše oblikovale zvuk albuma Mlah?
Za nas je Malh bio poput mosta između Memphisa, Alžira, Seville i Pariza, spajajući sve utjecaje svih članova benda u nešto snažno i otvorenog duha. To je i danas istina, nakon više od četrdeset godina postojanja, i to smatramo neprocjenjivim. Prije svega, oblik i energija koji su najviše utjecali na bend bio je i još uvijek jest rock’n’roll.
Nastavite čitati nakon oglasa
Na koji način su mediteranski i romski utjecaji integrirani u punk energiju benda?
Samo kroz pisanje pjesama, iako su glazbeni utjecaji vrlo različiti, još uvijek uspijevamo funkcionirati zajedno.
Kako bi opisao koncept “mestizo” u glazbi Les Négresses Vertes i zašto je bio revolucionaran?
Odgovor je otprilike isti: različiti ljudi, različiti utjecaji, različite energije – koji koegzistiraju u istom bendu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Koje su ritmičke ili melodijske elemente najčešće koristite u svojim pjesmama?
Naš stil je u najvećoj mjeri kombinacija rumbe i rock’n’roll ritmova i grooveova, s povremenim flamenco utjecajima. Melodije uglavnom izvode harmonika, akustična gitara i puhački instrumenti.
Kako je bend balansirao francusku šansonu s eksperimentalnim i elektroničkim utjecajima kasnije u karijeri?
Remiks našeg prvog singla „Zobi la Mouche“, koji je 1989. napravio William Orbit, postavio je našu glazbu u klubove, i to je i dalje vrlo važno. Kasnije, 2000. godine, kada smo snimili „Trabendo“ s Howiejem B, osjećali smo to kao prirodnu evoluciju benda.
Koje su specifične vještine iz kazališta i ulične umjetnosti članovi prenijeli u glazbeni nastup?
Nemamo posebne kazališne vještine. Trudimo se biti prirodni i održavati kontakt među sobom dok nastupamo na pozornici.
Koji članovi benda nisu imali formalno glazbeno obrazovanje i kako je to utjecalo na kreativnost?
U bendu nema nijednog glazbenika s klasičnim obrazovanjem; većina nas svira instinktivno, i upravo je to u najvećoj mjeri oblikovalo našu kreativnost. Kada sam naučiš svirati instrument, stvara se jedinstven pristup izvođenju i komponiranju pjesama. Ne slijediš unaprijed zadane obrasce niti naučene vještine, nego stalno pokušavaš učiti, isprobavati i razvijati se.
Kako su suradnje s umjetnicima poput Massive Attacka i Williama Orbita mijenjale zvuk benda?
Kao što sam već spomenuo, ove suradnje dodatno su oblikovale naš način stvaranja pjesama, spajajući elektroniku i akustiku, i činile da to funkcionira u praksi.
Na koji je način Helnova smrt utjecala na glazbenu evoluciju benda?
Kao što si rekao, gubitak Helna bio je tragedija za bend, ali ponajviše za njegovu obitelj, pogotovo za njegovu majku. Ona je nedavno preminula, u 96. godini, 33 godine nakon svojeg sina. Međutim, nešto što morate znati jest da je za nas, jer i dalje pjevamo neke od njegovih stihova, Helno i dalje živ i prisutan s nama na pozornici.
Koje metode eksperimentiranja s instrumentima i zvukom bend primjenjuje u studiju?
U studiju ne koristimo nikakve posebne instrumente ili zvukove; za nas je sviranje pjesama uživo i njihovo snimanje jedinstven način rada koji najbolje odražava našu glazbu.
Koja pjesma s albuma Mlah najbolje ilustrira fuziju flamenca i raïja?
Mislim da je pjesma „Orane“, zbog lirike i glazbene linije, bliža žanru rai nego flamencu. Kao gitarist, usvojio sam neke flamenco tehnike kako bih dodao više originalnosti svojoj svirci, ali i zato što smo se uvijek osjećali bliskima tom stilu.
Kako je album Famille nombreuse utvrdio međunarodni status benda?
Smatram da su Mlah i remiks „Zobi la Mouche“ koji je napravio William Orbit 1989. godine postavili međunarodni status benda. Drugi album, Famille Nombreuse, nastavio je tu priču i dodatno učvrstio našu poziciju.
Koja pjesma ili album pokazuje skretanje benda prema elektroničkim i dub utjecajima?
Album pod nazivom „10 Remixes“, objavljen 1993. godine, odmah nakon Helnove smrti, odgovor je na tvoje pitanje. Sadrži sve remikseve koje su radili Massive Attack, William Orbit, Kwansa Posse, Gangstar, Norman Cook. On je bendu omogućio da postane prvi akustični rock bend koji spaja elektroniku i akustiku.
Kako se tematski razlikuju Zig-Zague i Trabendo u odnosu na ranije radove?
Pjesma „Zig Zague“ nastala je odmah nakon Helnove smrti i za nas je bila više nastavak naše prvotne inspiracije – chanson française s utjecajima ciganske i latinske glazbe. „Trabendo“ je potpuno drugačiji album. Producirao ga je Howie B, više se temelji na elektroničkim utjecajima i označio je značajnu promjenu u povijesti benda.
Koja se pjesma Les Négresses Vertes može smatrati himnom multikulturalizma i zašto?
Danas smo jednostavno ono što jesmo i nikada nismo željeli da nas se smatra multikulturalnim projektom. Mi smo samo glazbenici i izvođači.
Što čini vaše live nastupe “eksplozivnima” i emotivno povezanima s publikom?
Oduvijek mi se činilo da naše pjesme i način sviranja uspijevaju uspostaviti istinsku i osjetljivu povezanost s publikom, bilo gdje da nastupamo. To funkcionira i stvara most između nas i ljudi, čak i kada oni ne razumiju francuski jezik.
Koja je uloga improvizacije na vašim koncertima i kako publika reagira?
Ne improviziramo mnogo na pozornici, tek u nekoliko kratkih trenutaka. Koncert nije unaprijed potpuno zadan, stvara se noć za noći. Ponekad se dogode neočekivane situacije za koje smo otvoreni i koje prihvaćamo.
Kako su nastupi u SAD-u, Japanu i Australiji utjecali na globalnu percepciju benda?
Nismo uočili velike razlike kada smo svirali u Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu ili europskim zemljama – naša glazba govori neku vrstu univerzalnog jezika i reakcije publike nisu značajno različite od zemlje do zemlje.
Koji koncerti ili festivali su definirali internacionalni proboj benda?
Prvi put smo nastupili na Reading Festivalu ili Womad festivalu još na početku naše karijere, i to su bili ključni, važni trenuci u povijesti benda.
Na koji način su obljetnički koncerti Mlah albuma oblikovali povijest benda u 21. stoljeću?
Nakon prekida od šesnaest godina, trenutak proslave tridesete godišnjice albuma Mlah bio je presudan za bend i predstavljao je ponovno pokretanje naše povijesti. Planirali smo odsvirati četrdeset koncerata, a šest godina kasnije odradili smo njih tristo pedeset. Naši su fanovi, zajedno sa svojim obiteljima i mlađom publikom, gurnuli bend u 21. stoljeće.
Kako su Les Négresses Vertes utjecali na europsku “world music” scenu?
Ne mogu jednostavno odgovoriti na pitanje o tome koliko smo utjecali na druge; nije mi lako procijeniti. Ne doživljavam se kao influencer, kao što to rade neki na društvenim mrežama. Ali znam da je naša glazba dotaknula ljude i možda potaknula neke od njih da i sami stvaraju glazbu.
Koje generacije izvođača danas najviše crpe inspiraciju iz vaše glazbe?
Danas umjetnici moraju upravljati društvenim mrežama poput Instagrama, TikToka i drugih, što mi se čini vrlo kompliciranim. Teško je probiti se u toj masi ponuda; toliko je bendova, pjevača i stilova, i cijeli svijet stalno prelazi s jednog sadržaja na drugi.
Kako multikulturalnost i urbana energija benda odražavaju društvene trendove kasnih 80-ih i 90-ih?
Krajem osamdesetih i tijekom devedesetih svijet je bio potpuno drugačiji nego danas. Još je postojao Hladni rat, a sve vjerske i političke proklamacije bile su uvelike zastarjele. U to smo vrijeme osjećali slobodu govoriti što želimo i kretati se bez ograničenja.
Na koji način je vaša glazba postala simbol umjetničke slobode i otpora?
Pjesme iz tog razdoblja daju priliku ljudima da ponovno prožive taj period. U tome je čar pjesama – napisane su tada, a svake večeri ljudi nam govore: „Hvala vam, večeras imam dvadeset godina i osjećam se tako sjajno.“
Kako bi opisao bezvremenski karakter zvuka Les Négresses Vertes u odnosu na suvremenu glazbenu scenu?
Teško je dati precizan odgovor, ali mogu reći da smo mi staromodni glazbenici koji sviraju svoje instrumente i pjevaju uživo, bez računala na pozornici. Sviramo iskreno i autentično. To je pitanje generacija – naučili smo biti takvi. Ne tvrdim da smo bolji od drugih, jednostavno smo takvi kakvi jesmo.
Ako se ovih dana pitate može li ljeto u Hrvatskoj biti još malo toplije, odgovor očito ima ime i prezime – Pedro Soltz. Brazilski model sa zagrebačkom adresom već godinama privlači pažnju izgledom, energijom i onom pomalo bezobrazno dobrom fizičkom formom zbog koje je dovoljno da skine majicu i objavi fotografiju pa da termometar, barem na društvenim mrežama, pokaže koji stupanj više. I nije baš teško razumjeti zašto. Pedro je jedan od onih muškaraca kojima tijelo nije slučajnost, nego rezultat godina bavljenja sportom, discipline i, kako sam kaže, potrebe da ostane fizički i mentalno aktivan.
Jedna od najpoznatijih domaćih manekenki, a danas uspješna poduzetnica i vlasnica beauty adrese The Lab, Tatjana Dragović, ovih je dana u Zagrebu doživjela simpatičan modni trenutak koji neodoljivo podsjeća na jednu od najpoznatijih filmskih scena svih vremena.
Ako ste ovog ljeta pomislili da je Jakov Jozinović gotovo preselio na pozornicu, niste bili daleko od istine. Nakon mjeseci u kojima je njegov glazbeni put dobio potpuno novu dimenziju, mladi je pjevač ljeto 2026. proveo između velikih koncertnih dvorana, jadranskih gradova, festivalskih pozornica i brojnih putovanja, nastavljajući nizati nastupe u sklopu turneje „Ja za čuda letim“. Ipak, unatoč gustom rasporedu koji mu gotovo nije ostavljao prostora za predah, Jakov je pronašao način da između koncerata uhvati i ono drugo lice ljeta – ono koje ne podrazumijeva reflektore i tisuće ljudi pred pozornicom, već more, sunce, brod, prijatelje i nekoliko dana potpunog opuštanja.
Jedna od najpoznatijih hrvatskih dizajnerica ljeto provodi istražujući Španjolsku, a svoje je pratitelje povela kroz najljepše trenutke prvog putovanja u Andaluziju.
Pjevačica je iz turske metropole podijelila fotografije u boho izdanju, a uz njih napisala emotivnu poruku o novim životnim poglavljima koja joj je otvorio Istanbul.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Postoje modni komadi koji se vraćaju gotovo neprimjetno, a onda odjednom izgledaju kao da nikada nisu ni otišli. Traper je upravo takav komad, posebno kada govorimo o estetici ranih dvijetisućitih, vremenu u kojem su jeans, Amerika i pop kultura zajedno stvarali jednu od najprepoznatljivijih modnih slika tog desetljeća. Taj duh danas se vrlo lako prepoznaje u outfitu poznate domaće poduzetnice Jane Dužanec, koja je traperu pristupila na način koji istodobno podsjeća na zlatno doba američkog popa i izgleda suvremeno, ženstveno i elegantno.
Ako se ovih dana pitate može li ljeto u Hrvatskoj biti još malo toplije, odgovor očito ima ime i prezime – Pedro Soltz. Brazilski model sa zagrebačkom adresom već godinama privlači pažnju izgledom, energijom i onom pomalo bezobrazno dobrom fizičkom formom zbog koje je dovoljno da skine majicu i objavi fotografiju pa da termometar, barem na društvenim mrežama, pokaže koji stupanj više. I nije baš teško razumjeti zašto. Pedro je jedan od onih muškaraca kojima tijelo nije slučajnost, nego rezultat godina bavljenja sportom, discipline i, kako sam kaže, potrebe da ostane fizički i mentalno aktivan.
Tara Thaller još je jednom pokazala koliko snažno večernji look može djelovati kada se ženstvenost, dobar kroj i osobnost spoje bez suvišnog forsiranja. U kreaciji Diane Viljevac, poznate hrvatske dizajnerice čiji se rukopis prepoznaje po ženstvenim siluetama i promišljenim detaljima, Tara izgleda poput moderne filmske heroine, ali bez one ukočene, nedodirljive glamuroznosti. Njezin je dojam raskošan, a istodobno dovoljno prirodan da se čini kao da je upravo takva večernja elegancija njezino sasvim prirodno područje.
Iako je Dalmaciju zamijenila Italijom, barem sudeći prema prizoru s fotografije, moramo se složiti kako Tatjani Jurić žuta boja stoji brutalno dobro, osobito kada je nosi u ovako ljetnoj, vedroj i nenametljivo chic kombinaciji koja savršeno prati atmosferu sunčane talijanske obale. Na fotografiji je vidljiv outfit koji na vrlo jednostavan način spaja nekoliko snažnih ljetnih elemenata, ali upravo zbog odmjerenih krojeva i skladne palete boja djeluje promišljeno, moderno i dovoljno elegantno za razgledavanje slikovitih ulica, ručak s pogledom na more ili večernje ispijanje aperitiva na terasi s koje se pruža pogled na obalu.