Muškarci se vraćaju korijenima: Otkrijte kako drevni rituali i prehrana mijenjaju život danas
U suvremenom svijetu, gdje se ubrzani tempo života sve češće suprotstavlja našoj prirodnoj biologiji, rijetko tko ne osjeća tihu, ali upornu težnju da se „vrati korijenima“. Ta čežnja nije prolazni trend niti površinska moda – ona je duboko ukorijenjena u ljudskoj potrebi da ponovno uspostavi ravnotežu između tijela i svijeta u kojem živi. Posebno je zanimljivo promatrati kako se ta težnja očituje u životima suvremenih muškaraca koji kroz prehranu i rituale pokušavaju ponovno povezati svoje tijelo sa životinjskim ciklusima, predindustrijskim načinom života i tradicionalnim vrijednostima koje su njihove pretke održavale zdravima i snažnima.
Kad govorimo o „povratku korijenima“, ne mislimo na nostalgičnu idealizaciju prošlosti, nego na promišljeno i svjesno istraživanje onog što je stoljećima funkcioniralo kao prirodni i održivi način života. Muškarci kroz povijest, od pračovjeka do predindustrijskog doba, nisu imali supermarket s beskonačnim izborom prerađene hrane i energetskih pića. Njihova prehrana bila je gotovo isključivo sezonska, lokalna i ovisna o ritmovima prirode – lovu, ribolovu, sakupljanju plodova divljine, a kasnije poljoprivredi i stočarstvu. Bilo je to vrijeme kada je tijelo bilo alat, ali i svjedok međudjelovanja s okolinom.
OGLAS
Paleodijeta, koju danas mnogi spominju kao „prirodni način prehrane“, zapravo se temelji na onome što su naši preci jeli stotinama tisuća godina prije nego što je poljoprivreda postala dominantna. Ta dijeta uključuje visok udio proteina iz mesa i ribe, povrće, orašaste plodove i sjemenke, uz minimalan unos žitarica i prerađenih šećera. Čini se da je upravo ovaj princip prehrane, duboko ukorijenjen u evolutivnoj povijesti čovjeka, postao svojevrsna točka preokreta za mnoge moderne muškarce koji osjećaju kroničnu iscrpljenost, upale ili hormonalnu neravnotežu. Njihov povratak takvoj prehrani nije samo estetsko pitanje izgleda ili „fitness trenda“, već težnja da se ponovno uspostavi osnovna funkcija tijela – optimalno zdravlje, energija i mentalna jasnoća.
Drevni rituali obroka imali su daleko dublje značenje nego suvremeno „brzo pojedi i otrči“. Obroci su bili ceremonijalni, često povezani sa zajednicom, zahvalnošću i sviješću o darovima koje je priroda pružila. Muškarci su zajedno lovili i pripremali hranu, a iskren osjećaj zahvalnosti prema plodovima zemlje i ulovljenim životinjama pridonosio je psihološkoj povezanosti s hranom. U suvremenom je kontekstu to nevidljivo; većina ljudi jede u žurbi, dok rade, gledaju u ekran ili se neprestano kreću. Izgubljena je svijest o tome što i kako jedemo, a s tom izgubljenom sviješću nestaje i duboka povezanost tijela i duha.
U tradicionalnim kulturama rituali su često uključivali i pripremu hrane, koja je bila jednako važna kao i sama konzumacija. U Japanu, npr., ceremonija čaja bila je posvećena smirenju, fokusiranju i poštovanju trenutka. U Andama, rituali zahvalnosti Majci Zemlji (Pachamami) slavili su zahvalnost za žetvu, zdravlje i zajedništvo. Čak i kod starih Europljana, gozbe koje su slavile promjene godišnjih doba bile su prožete ritualima koji su slavili prijelaze – proljeće, ljeto, jesen i zimu – svaki s vlastitim posebnim jelima i značenjima.
Danas brojni muškarci ponovno uspostavljaju svoje osobne rituale, svjesno se odmičući od beživotnog jedenja ispred ekrana ili na brzinu u automobilu. Oni ponovno usvajaju ideju da obrok nije samo fizički čin, nego prilika za uspostavljanje unutarnjeg mira, razumijevanje tijela i zahvalnost za darove prirode. Kroz meditativnu pripremu obroka, pažljivo kuhanje cjelovitih namirnica i svjesno jedenje u društvu obitelji ili prijatelja, stvara se nova (a zapravo vrlo stara) mentalna i emocionalna struktura koja podržava cjelokupno zdravlje.
Prehrana bogata nutritivno vrijednim namirnicama snažno je povezana s hormonalnim zdravljem muškaraca. Moderni način života, obilje prerađenih šećera, rafiniranih ugljikohidrata i kemijskih aditiva, pridonosi kroničnim upalama, padu testosterona, inzulinskoj rezistenciji i općem osjećaju umora. Nasuprot tome, povratak jelima koja su približna onima iz prošlih epoha – meso iz paše, divlja riba, svježe povrće, zdrave masti iz orašastih plodova i sjemenki, jaja i bobičasto voće – nudi ne samo nutritivnu gustoću, nego i povratak jednostavnosti koju tijelo razumije i koristi s lakoćom.
Rituali povezani s tjelesnom aktivnošću dodatno potiču ovaj povratak korijenima. U prošlosti su muškarci provodili velike dijelove dana u fizičkoj aktivnosti – hodanju, trčanju, penjanju, nošenju tereta, lovu. Danas se te tjelesne funkcije često svode na standardni odlazak u teretanu ili sat vremena treninga tjedno, dok ostatak vremena provodimo sjedeći. Integracija prirodnih oblika kretanja – šetnje u prirodi, planinarenje, rad s rukama, povremeni intenzivni napori – vraća tijelo u stanje za koje je evolucijski dizajnirano. Kretanje postaje ne nužno „vježba“, nego način života, reprodukcija onih rituala koji su stoljećima oblikovali snažno, pokretno i vitalno muško tijelo.
Povijesni pristupi spavanju također otkrivaju koliko su naši preci poštovali ritmove prirode. Bez umjetne rasvjete i elektroničkih uređaja, ljudi su spavali u skladu s izlaskom i zalaskom sunca, dopuštajući tijelu da se odmara i regenerira sukladno prirodnim ciklusima. Danas, moderno društvo i digitalni uređaji narušavaju taj ritam, remeteći proizvodnju melatonina i narušavajući san. Svjesni povratak na ritam prirode – isključivanje ekrana prije spavanja, prilagođavanje rutine svjetlu dana i noći, prakticiranje meditacije ili tišine prije sna – ponovno uspostavlja vezu s biologijom koja se stoljećima nalazila izvan dosega suvremenih stimulansa.
Povratak korijenima nije samo individualna, izolirana praksa; on nosi sa sobom i društvenu komponentu. U mnogim zajednicama danas nastaju grupe muškaraca koji se okupljaju oko zajedničkih kuhinja, lovačkih druženja, poljoprivrednih inicijativa ili jednostavnih večera bez tehnologije, gdje se razgovara o životu, vrijednostima i iskustvima. Takvi rituali zajedništva oponašaju drevne prakse gdje je zajednica bila ključni element preživljavanja, razmjene znanja i međusobne podrške.
U konačnici, povratak korijenima kroz prehranu i rituale – bio on usmjeren na paleodijetu, prirodnu tjelesnu aktivnost, svjesno jedenje, ili ponovno uvođenje zajedništva u svakodnevni život – predstavlja više od trenda. To je temeljit, promišljen proces koji poziva svakog muškarca da preispita svoje navike, poveže se s tijelom i prirodom te ponovno otkrije unutarnju snagu koja proizlazi iz skladnog života. Taj proces nije jednostavan i ne događa se preko noći; on zahtijeva svijest, disciplinu i otvoren um. No, njegova nagrada je dublji mir, jasnija percepcija vlastitog tijela i svijeta oko nas te osjećaj povezanosti s onim što znači biti čovjek u najautentičnijem smislu te riječi.
Poziv za povratak korijenima stoga nije poziv da odbacimo modernost, već da reinterpretiramo našu svakodnevicu kroz prizmu onoga što nam je priroda i povijest oduvijek pokušavala reći: da je zdravlje sklad između tijela i svijeta, da zajedništvo i rituali vezani uz hranu hrane našu dušu jednako kao što nutritivna vrijednost hrane hrani tijelo, i da istinski napredak čovjeka proizlazi iz mudrosti koju možemo naučiti iz prošlosti, a živjeti je u sadašnjosti.
U suvremenom digitalnom prostoru, u kojem se gotovo svaki aspekt društvenog života preselio na ekrane i u mreže, pojam muškosti više nije stabilna, unaprijed zadana kategorija oblikovana isključivo tradicionalnim društvenim očekivanjima, nego postaje fluidan, višeslojan i snažno posredovan digitalnim okruženjem. Muškost se danas sve češće ne živi samo u neposrednoj socijalnoj interakciji, nego se izvodi, potvrđuje i reinterpretira kroz niz online rituala, od načina na koji se oblikuje profilna slika, do načina komunikacije na društvenim mrežama, izbora sadržaja koji se konzumira i dijeli te načina na koji se vlastita emocionalnost prikazuje ili skriva pred publikom koja je istodobno stvarna i imaginarna.
Desetljećima je popularna kultura stvarala gotovo neuništivu sliku muškarca. On nije plakao, nije pokazivao strah, nije govorio o vlastitim traumama i gotovo nikada nije priznavao emocionalnu slabost. U filmovima i serijama muškarac je bio junak akcije, zaštitnik, vođa ili hladni cinik koji emocije skriva iza humora, nasilja ili potpune šutnje. Čak i kada bi patio, njegova je bol bila prikazana kao gorivo za osvetu, pobjedu ili destrukciju, a ne kao prostor introspekcije i emocionalnog razvoja. Upravo zato posljednjih dvadesetak godina predstavljaju jednu od najvažnijih kulturnih promjena u prikazu muškosti jer su filmovi i serije počeli otvarati prostor muškim likovima koji osjećaju, pucaju pod pritiskom, traže pomoć, plaču, gube kontrolu i otvoreno govore o vlastitim slabostima.
Postoje modni trendovi koji dolaze i prolaze, estetski detalji koji kratkotrajno obilježe jednu generaciju i potom nestanu iz kolektivne svijesti, ali postoje i oni vizualni simboli koji tijekom stoljeća prerastu vlastitu fizičku formu te postanu kulturni, politički i društveni fenomen. Brkovi su upravo jedan od takvih simbola. Naizgled jednostavan detalj na licu muškarca, kroz povijest je nosio značenja daleko veća od same estetike. U različitim epohama predstavljali su ratničku snagu, aristokratski status, seksualnu privlačnost, bunt protiv društvenih normi, političku ideologiju, umjetničku ekscentričnost ili znak pripadnosti određenom društvenom sloju. Malo koji detalj muškog izgleda kroz povijest je bio toliko opterećen simbolikom kao brkovi.
Božićno raspoloženje, puno smijeha, dobre glazbe i zabave obilježili su HELLO! Christmas Eleganza Extravaganza večer, koja je pod generalnim pokroviteljstvom kompanije INA u zagrebačkom restoranu Lido na Jarunu okupila brojna poznata lica domaće scene. Svečano druženje vrlo se brzo pretvorilo u pravi blagdanski party, uz pjesmu, ples i raspoložene goste koji su uživali do kasnih noćnih sati.
U mnogim društvima dječaci od najranije dobi odrastaju uz poruke koje se ne izgovaraju uvijek naglas, ali se duboko urezuju u način na koji doživljavaju sebe, svoje tijelo i emocije. “Budi jak”, “izdrži”, “nemoj dramatizirati”, “muškarci ne plaču” ili “proći će samo od sebe” rečenice su koje desetljećima oblikuju ideju poželjne muškosti, stvarajući generacije muškaraca koji teško priznaju slabost, još teže traže pomoć, a najteže prihvaćaju činjenicu da ih vlastito tijelo upozorava da nešto nije u redu. Upravo u toj kulturološkoj konstrukciji muškosti krije se jedan od najvećih, ali i najmanje vidljivih javnozdravstvenih problema današnjice: muškarci često ignoriraju simptome bolesti, odgađaju liječničke preglede i pomoć traže tek kada stanje postane ozbiljno.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
U suvremenom načinu života koji je sve brži, zahtjevniji i često emocionalno iscrpljujući, pojam volontiranja nerijetko se promatra tek kao društveno poželjna aktivnost ili povremeni čin dobre volje, no njegova stvarna dubina i utjecaj daleko nadilaze jednostavnu ideju pomaganja drugima. Volontiranje je, u svojoj suštini, složen društveni i psihološki fenomen koji istodobno djeluje na zajednicu i na pojedinca, stvarajući mrežu odnosa, smisla i emocionalne stabilnosti koja se u znanstvenim istraživanjima sve češće povezuje s poboljšanjem mentalnog zdravlja, većom razinom životnog zadovoljstva te dugoročnom psihološkom otpornosti.
Marko Tolja novu je pjesmu najprije predstavio publici iz vlastitog doma, bez studijske produkcije, pratećih glazbenika i velike najave. Sjeo je za klavir, uključio kameru i na Instagramu objavio izvedbu dotad nepoznate autorske pjesme. Reakcije koje su uslijedile potaknule su ga da je službeno objavi, a singl „Pusti da vjerujem” sada je dostupan u dvije verzije. Istodobno se priprema za niz prosinačkih koncerata i veliki nastup u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, zakazan za Valentinovo 2027. godine.
Modni brend MATEYRA, iza kojeg stoji dizajnerica Mateja Dujić, predstavlja novu kolekciju pod nazivom Quiet Armour, u kojoj se prepoznatljivi krojevi i naglašene siluete povezuju s idejom odjeće koja ženi pruža osjećaj sigurnosti i slobode. Kolekcija nastavlja razvijati estetiku brenda kroz precizno oblikovane odjevne komade, izražene proporcije i suvremeni pristup ženskom odijevanju. U središtu dizajnerskog koncepta nalazi se žena koja vlastiti karakter izražava načinom na koji nosi odjeću, bez potrebe za pretjeranim ukrašavanjem ili praćenjem prolaznih modnih trendova.