Bol na Braču dobiva novo lice ljeta: Mjesto o kojem će se pričati prije nego što se uopće otvori
Hotelska grupacija The Bristol Hotels & Resorts najavila je otvaranje novog boutique hotela na jednom od najljepših jadranskih otoka, čime će ljeto 2026. godine na karti hrvatskog turizma dobiti novu adresu profinjene elegancije i promišljenog luksuza. U samom središtu Bola, slikovitog ribarskog mjesta koje stoljećima živi u ritmu mora, nastaje The Bristol Bol, hotel smješten nasuprot luke, u zgradi pod zaštitom kulturne baštine koja je pažljivo obnovljena u skladu s tradicionalnom dalmatinskom arhitekturom. Okružen sjenovitim parkom koji pruža osjećaj intime i zaklona od ljetne vreve, hotel će istodobno ostati uronjen u svakodnevicu mjesta, na nekoliko minuta hoda od Zlatnog rata, jedne od najprepoznatljivijih i najfotografiranijih hrvatskih plaža.
U prostoru gdje se kamen, sol i svjetlost susreću s naslijeđem, novi hotel donosi interpretaciju bezvremenskog dizajna prožetog opuštenom elegancijom, što je ujedno i temeljna filozofija brenda.
Arhitektonska baština zgrade nije tek kulisa, nego polazišna točka za stvaranje ambijenta u kojem se suvremena udobnost prirodno nadovezuje na povijest prostora. Park oblikovan s posebnom pažnjom postat će produžetak hotelskog doživljaja, mjesto za tihe jutarnje trenutke uz kavu, za susrete u hladu borova i za duga, bezbrižna poslijepodneva uz bazen, dok će cjelokupna atmosfera poticati goste da Brač dožive autentično i bez žurbe.
Hotel će raspolagati s 94 sobe i apartmana, od kojih će mnogi nuditi pogled na more, okolni krajolik ili miran park, čime će se naglasiti povezanost interijera i eksterijera. Koncipiran s naglaskom na parove i zahtjevnije putnike koji traže mir, diskreciju i estetsku dosljednost, The Bristol Bol zamišljen je kao utočište za romantične odmore, obilježavanje važnih životnih trenutaka ili jednostavno za predah od svakodnevice u prostoru gdje se detalji promišljaju s mjerom i ukusom. Suptilna profinjenost, bez nametljive raskoši, oblikovat će iskustvo boravka u kojem je luksuz sadržan u atmosferi, a ne u pretjerivanju.
U sklopu hotela predviđeni su spa i wellness centar te bazen, osmišljeni kao zone obnove i unutarnjeg balansa, dok će restoran, nadahnut lokalnim namirnicama i mediteranskom tradicijom, nuditi personalizirana gastronomska iskustva u ambijentu koji spaja eleganciju i toplinu.
Javne zone hotela bit će oblikovane tako da potiču smirenost, povezanost i osjećaj lakoće, čime se naglašava posvećenost vrhunskoj usluzi i stvaranju istinske veze s lokalnom zajednicom, što je jedno od ključnih obilježja brenda.
Dolaskom hotela The Bristol Bol, otok Brač dobiva novo mjerilo luksuznog smještaja u kojem se skladno isprepliću baština, priroda i suvremeni način života. Bilo da je riječ o tihom odmoru daleko od gužve, ljetnom bijegu okupanu suncem ili romantičnom putovanju u dvoje, ovaj će hotel ponuditi iskustvo oblikovano elegancijom, autentičnošću i trajnim šarmom Mediterana.
Brend The Bristol Hotels & Resorts svoju je priču započeo otvaranjem hotela The Bristol Belgrade, povijesne gradske ikone u središtu Beograda, a daljnje širenje portfelja planira se diljem Europe, Afrike i Bliskog istoka.
Svaki novi projekt temelji se na poštovanju lokalne baštine, promišljenom dizajnu i personaliziranoj usluzi, s ciljem stvaranja destinacijskih iskustava koja nadilaze klasično hotelsko poslovanje i postaju dio identiteta mjesta u kojem nastaju.
Zagrebačka dizajnerica interijera Marija Palić, vlasnica studija Marri design, profesionalni je put započela u ekonomiji i bankarstvu. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta i magisterija iz ekonomije zaposlila se u banci, premda ju je uređenje prostora zanimalo još od djetinjstva. Odrastajući u Zagrebu, često je crtala, promatrala detalje i mijenjala raspored namještaja u roditeljskom domu.
Zagrebački umjetnik i florist Saša Šekoranja ponovno je uredio božićni izlog svojeg ateljea u Ulici kralja Držislava 10, a ovogodišnju je blagdansku priču posvetio uspomenama na djetinjstvo i obiteljskim običajima koji su obilježili njegove Božiće. Inspiraciju je pronašao u staroj bakinoj bilježnici s receptima, iz koje je nastala neobična scenografija s medvjedom kuharom, razigranim vjevericama i osvijetljenim božićnim drvcem. Cijela instalacija zamišljena je kao prizor iz kuhinje u kojoj se pripremaju blagdanski kolači, a zahvaljujući pokretnim figurama, izlog djeluje poput malog mehaničkog kazališta.
Zagrebački Maksimir već gotovo dva stoljeća čuva jedno od najprepoznatljivijih mjesta gradskog života, povijesni Vidikovac koji se od 1843. godine uzdiže među krošnjama jednog od najstarijih javnih perivoja u ovom dijelu Europe. Generacije Zagrepčana ondje su zastajale tijekom šetnji, dogovarale susrete, ispijale kavu i promatrale park iz drukčije perspektive. Njegova prepoznatljiva arhitektura odavno je postala sastavni dio maksimirskog krajolika, a prostor koji je desetljećima okupljao posjetitelje sada dobiva novo uređenje. Pod nazivom Vidikovac 1843, povijesni paviljon ponovno će se predstaviti javnosti tijekom vikenda 14. i 15. studenoga, kada će Zagrepčani i njihovi gosti moći upoznati njegov obnovljeni ugostiteljski prostor i sudjelovati u programu pripremljenom povodom otvorenja.
Božićni blagdani često nas vraćaju uspomenama iz djetinjstva, obiteljskim običajima i sitnicama koje su godinama bile dio naših domova. Upravo je u takvim sjećanjima hrvatski umjetnik Saša Šekoranja pronašao inspiraciju za novu blagdansku kolekciju nastalu u suradnji s hrvatskim tekstilnim brendom Merla. Ovogodišnje izdanje kolekcije Merla by Saša Šekoranja donosi dvije osobne priče povezane s njegovim odrastanjem, božićnim jaslicama i bakinim rukom pisanim receptima. Motivi koji su nekada pripadali obiteljskom domu sada su preneseni na tekstilne proizvode namijenjene blagdanskom uređenju, pripremi kolača i svakodnevnoj uporabi.
Uređenje interijera često počinje odabirom boja, no upravo se u tom koraku lako pogriješi. Mnogi se odlučuju za neutralne nijanse jer se jednostavno kombiniraju, djeluju smirujuće i omogućuju kasnije promjene namještaja i dekoracija. Ipak, prostor u kojem prevladavaju samo bež, bijela ili siva ponekad može izgledati jednolično, čak i kada je opremljen kvalitetnim namještajem. S druge strane, previše različitih boja može stvoriti vizualni nemir i narušiti sklad prostorije. Rješenje se često nalazi između tih dviju krajnosti, u pažljivo odabranoj paleti od tri boje koje međusobno nadopunjuju jedna drugu.
Dior Maison predstavlja kolekciju Balustrade, inspiriranu arhitekturom povijesnog sjedišta modne kuće Dior na pariškoj adresi 30 Avenue Montaigne. U središtu kolekcije nalaze se dekorativne ograde balkona zgrade u kojoj je Christian Dior 1946. godine osnovao svoju modnu kuću i godinu dana poslije predstavio prvu kolekciju. Njihove prepoznatljive zakrivljene linije poslužile su kao predložak za ukrašavanje porculanskog posuđa i tekstilnih dodataka za dom. Kolekciju potpisuje Cordelia de Castellane, dizajnerica koja je arhitektonske detalje pariške zgrade prenijela na predmete namijenjene svakodnevnoj upotrebi i svečanom postavljanju stola.
Dean Franić Dizajn Studio potpisuje interijer zagrebačkog Balance Bruncha, čije je uređenje povezalo suvremeni dizajn s opuštenom atmosferom brunch mjesta. Polazište projekta bile su svakodnevne navike gostiju: jutarnja kava, doručak s prijateljima, neformalni sastanak ili obrok koji se produži u razgovor.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.