Dok se drugi gase, ToMa raste: „Ledina“ osvaja regiju i nameće se kao favorit ovogodišnje Dore
Prije svega nekoliko dana javnosti su predstavljene pjesme koje će se natjecati na ovogodišnjoj Dori, a već u samom startu postalo je jasno koliko je razlika između kratkotrajnog dojma i stvarne glazbene vrijednosti. Dok se jedna izvođačica pokušala nametnuti agresivnim autotuneom i isforsiranom produkcijom, njezina je pjesma gotovo istog trenutka pala u zaborav, bez šireg odjeka i bez trajnog učinka. Suprotno tome, „Ledina“, novo glazbeno ostvarenje Tomislava Marića, poznatijeg pod umjetničkim imenom ToMa, nametnula se prirodno, tiho i snažno, ostavljajući dojam koji ne blijedi dolaskom kući, nego se dodatno produbljuje svakim novim slušanjem.
„Ledina“ je pjesma koja već sada jasno nadilazi okvire samog natjecanja. Ne osvaja samo domaći eter, nego se s iznimnom lakoćom širi i izvan granica Hrvatske, pronalazeći publiku u Sloveniji i Srbiji, gdje bilježi snažan interes i vidljiv rast pregleda, komentara i dijeljenja na digitalnim platformama, osobito na YouTubeu. Takav regionalni odjek u tako kratkom vremenu rijetkost je na Dori i jasan pokazatelj da publika prepoznaje autentičnost kada se ona pojavi.
Tomislav Marić tijekom godina je izgradio reputaciju izvođača koji ne pristaje na površnost. Njegov glazbeni put obilježen je dosljednošću, vokalnom sigurnošću i izraženim osjećajem za emociju, a „Ledina“ predstavlja logičan i zreo nastavak tog razvoja.
Riječ je o pjesmi koja ne traži pažnju glasnoćom, nego je osvaja dubinom, jasnoćom poruke i suverenom interpretacijom.
Nastavite čitati nakon oglasa
Autorski tim okupljen oko „Ledine“ dodatno potvrđuje ozbiljnost projekta. Glazbu potpisuju Tomislav Marić (ToMa) i Jan Jakovljev, dok je tekst u cijelosti djelo Tomislava Marića, čime pjesma dobiva osobni pečat i dodatnu emocionalnu težinu. Obradu i produkciju potpisuje Mahir Sarihodžić, čiji je rad prepoznat po suptilnosti, preciznosti i osjećaju za mjeru, a upravo takav pristup omogućio je da vokal i emocija ostanu u prvom planu.
Tematski, „Ledina“ govori o emocionalnom ogoljenju, o trenutku kada se čovjek nađe sam na praznom prostoru nakon gubitka, ali i o tihoj snazi koja se rađa upravo iz te praznine. Metafora ledine snažna je, jasna i univerzalna, a ToMa je interpretira bez patetike, s dozom zrelosti i smirenosti koja pjesmi daje dugotrajnu vrijednost.
Nastavite čitati nakon oglasa
U kontekstu ovogodišnje Dore, „Ledina“ se izdvaja kao rijedak primjer pjesme koja istovremeno zadovoljava visoke profesionalne standarde i ostaje iskrena prema sebi i publici. ToMa se ovim nastupom ne dokazuje glasnim trikovima ni trendovskim rješenjima, nego kvalitetom, autorstvom i emocijom, što publika u Hrvatskoj i regiji očito prepoznaje i nagrađuje.
„Ledina“ nije trenutni bljesak, nego pjesma koja ima potencijal trajanja, pjesma koja se pamti i izvan natjecateljskog konteksta. Upravo zato Tomislav Marić ove godine na Doru dolazi ne kao prolazno ime, već kao umjetnik koji donosi ozbiljnu glazbenu priču, dostojnu pažnje, podrške i šire regionalne pozornosti.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
