Ananda Đuranović za HELLO!: „Smatram da negativnu atmosferu mogu stvarati samo oni koji se svjesno trude nekoga sputati radi vlastite koristi“

Za razliku od prošlogodišnjeg nastupa, obilježenog zdravstvenim izazovima i velikim pritiskom, Ananda se ove godine vraća smirenija, odlučnija i fokusirana na ono što joj je od početka najvažnije – ispričati priču i iznijeti srce i dušu na pozornicu, bez kalkulacija o finalu i pobjedi. Pjesma „Dora“ nastala je spontano, iz unutarnje potrebe i poštovanja prema glazbenoj ostavštini, a njezin minimalistički naziv skriva slojevitu kompoziciju, suptilne klasične reference, mediteranski duh i suvremeni autorski potpis.

Poznata po tome što ravnopravno djeluje kao pjevačica, autorica i kreatorica koncepta, Ananda i ove godine potpisuje glazbenu priču koja nadilazi natjecateljski okvir. „Dora“ nije pisana samo za pozornicu Dore, već za publiku koja u glazbi traži emociju, značenje i iskrenost – ali i za sve žene u glazbenoj industriji koje se ne boje zauzeti prostor vlastitim glasom.

U ekskluzivnom razgovoru Ananda otvoreno govori o povratku na Doru, iskustvu prošlogodišnjeg nastupa, konstruktivnim kritikama, novim prijateljstvima, ali i o tome zašto joj je važnije ostati vjerna sebi nego juriti za očekivanjima. „Finale ne mjeri ljubav koju smo uložili u projekt“, poručuje, naglašavajući da je ovogodišnji nastup prije svega čin poštovanja, osobne hrabrosti i umjetničke istine.

Vraćate se na Doru drugu godinu zaredom – kakav je osjećaj kad se sjetite prošlogodišnjeg iskustva?

Uzbuđena sam jer imam priliku predstaviti rad fenomenalnog autorskog tima koji stoji uz mene te ove godine ponuditi nešto u potpunosti drukčije. Prijava ove godine u početku nije bila u planu, no pjesma je nastala spontano i, kada sam vidjela koliko ljudi koji su mi bliski vjeruju u nju, nisam željela ništa odgađati, već se prepustiti trenutku i pokušati ponovno. Ovaj put sam se manje premišljala, jer u životu nema vremena za gubljenje, a sutrašnji dan nikome nije zajamčen. Zahvalna sam što je žiri pjesmu prepoznao i što je dobila onoliko ljubavi koliko je u nju uloženo tijekom procesa stvaranja.

Kako ste se osjećali u trenutku kada ste shvatili da „LiesLay Cold“ ne ulazi u finale?

Prije svega osjećala sam određenu grižnju savjesti prema timu i svim ljudima uključenima u cijeli proces, jer nisam željela nikoga razočarati. Osobno me činjenica da nisam prošla u finale nije previše pogodila, jer mi je primarni cilj bio učiniti ponosnima svoj autorski i plesni tim, kao i bliske ljude. Sve mi je bilo znatno lakše kada sam dobila podršku i potvrdu da finale ne mjeri količinu ljubavi uložene u projekt, već jednostavno odražava ono što je Hrvatska u tom trenutku odabrala. Pjesma nije bila u skladu s očekivanjima ili razinom koju je publika tada tražila, i to smatram potpuno korektnim. Ljudi su glasali za ono što su željeli, a ne za ono što nisu. U svemu tome nema ljutnje ni gorčine, već samo povratne informacije o tome što i kako sljedeći put može biti bolje. Na svemu sam bila zahvalna i unatoč svemu osjećala sam se počašćenom svakim glasom, porukom i pozivom koje su ljudi koji su vjerovali u pjesmu uputili nama.

Kakve ste povratne informacije dobili o nastupu nakon prošlogodišnje Dore – jesu li Vas neke iznenadile ili povrijedile?

Nisu me iznenadile niti povrijedile, jer je većina konstruktivnih kritika doista bila upravo to – konstruktivna i utemeljena na onome što su ljudi mogli čuti i vidjeti. Vokalna izvedba nije bila na razini na kojoj je bila kada sam bila u punoj formi, ponajprije zbog brojnih noći provedenih na hitnim prijemima u Opatiji i Rijeci. Međutim, publika to nije mogla znati niti vidjeti, a ja to u tom trenutku nisam željela isticati, već se nositi sa situacijom u kojoj sam se našla i pokušati iz nje izvući najbolje moguće. Nisam bila jedina koja se ondje suočavala sa sličnim okolnostima. Nažalost, intenzivan tempo koji je prethodio nastupu ostavio je traga na mom imunitetu, no unatoč svemu ponosna sam što sam stala na pozornicu, dala sve od sebe i nastupila najbolje što sam mogla u datim okolnostima.

PROČITAJTE: Ananda otkriva “Doru” – Poslušajte pjesmu s kojom želi ispisati jedno od najhrabrijih poglavlja natjecanja

Stoga su komentari na vokalnu izvedbu bili opravdani – zbog svega navedenog ona jest bila slabija, a to se u tri minute na pozornici i vidi i čuje. Bilo je i neukusnih, nekonstruktivnih komentara, što je, nažalost, neizbježno u umjetničkoj industriji i na što svi moramo biti spremni. Tako sam bila i ja. Ne pogađa me ono što je istinito, jer prema sebi nemam iluzija, a još manje me pogađaju neistine ili komentari čija je svrha povrijediti, a ne ponuditi savjet ili konstruktivnu kritiku, jer takvi komentari nikada nisu imali, niti bi trebali imati, ikakvu stvarnu vrijednost.

Nakon ovog vremenskog odmaka kako zaista pamtite prvu Doru, jesu li nakon natjecanja nastala neka nova prijateljstva i koji Vam je bio najdraži, a koji najmanje drag trenutak s Dore 2025.?

Svakako. Ostvarila sam lijepa prijateljstva s članicama grupe Lelek, s Katjom Munđar, koja je bila dio tima laurekojapjeva, s Laurom, kao i s brojnim kolegama iz glazbene industrije koji su došli podržati svoje prijatelje. Na tome sam iznimno zahvalna i smatram da je Dora izvrstan prostor za povezivanje glazbenika, međusobno upoznavanje i dijeljenje umjetnosti. Najmanje dragi trenuci bili su oni provedeni na infuzijama i u ljekarnama, no nisam bila jedina koja je prolazila kroz takvo iskustvo, pa je situaciju olakšalo to što smo si međusobno pomagali i pružali podršku na sve načine na koje smo mogli.

Je li ovogodišnji povratak više nastavak priče ili pokušaj njezine korekcije?

Ne smatram da je riječ ni o jednom ni o drugom. Ne mogu predvidjeti što život donosi, ali mogu dati sve od sebe da pjesmu, tim i cjelokupno iskustvo predstavim u najboljem mogućem svjetlu te publici prenesem priču koju želimo ispričati.

Ulazite li ove godine s jasnijim ciljem nego prošle – i je li taj cilj finale ili pobjeda?

I ove je godine, kao i prošle, cilj prenijeti priču te na pozornicu iznijeti srce i dušu. Hoće li to dovesti do finala ili nečega više, u potpunosti ovisi o publici i o tome hoće li u našoj priči prepoznati nešto vrijedno takvog ishoda. Međutim, to nam zasigurno nije glavna motivacija ni pokretač. Naša je želja odati počast Dori Pejačević i prenijeti poruku.

Ove godine nastupate s pjesmom simboličnog naslova „Dora“ – koliko je to svjesna igra s kontekstom?

Igra riječima bila nam je zanimljiva, no važnije nam je bilo dovesti Doru Pejačević, kroz njezinu kompoziciju, na natjecanje koje je po njoj i nazvano. Ugledamo se na njezin rad i sve što je predstavljala, a upravo nas je njezino stvaralaštvo nadahnulo da s poštovanjem pokušamo prenijeti njezin utjecaj i važnost u hrvatskom kulturnom prostoru.

Ananda

Za koga je ta pjesma zapravo pisana: za Vas, za publiku Dore ili za širu priču izvan natjecanja?

Pjesma je pisana za sve – za Doru Pejačević, za publiku Dore, za žene u glazbenoj industriji, ali i za svakoga tko u pjesmi pronađe dio sebe te joj pridoda vlastito značenje i interpretaciju.

U čemu se Vaša pjesma „Dora“ može istaknuti od konkurencije?

Smatram da Dorina kompozicija, započeta u fis-molu, donosi zanimljiv preokret, a ujedno je integrirana s počastima prema mediteranskom zvuku te s utjecajima drugih svjetskih glazbenih žanrova koji su oblikovali moj glazbeni izraz.

Često se pojavljujete u tri uloge: pjevačice, autorice i kreatorice koncepta – u kojoj je Ananda najprirodnija?

Smatram da sam najprirodnija u ulozi autorice, jer stvaram svaki dan i upravo je to prostor u kojem se osjećam najviše „kod kuće“. Ipak, ni ostale uloge mi nisu ništa manje drage ni važne.

Što Vam je dugoročno važnije: da ljudi pamte neki specifičan nastup i glas ili pjesme?

Mislim da je važan cjelokupni paket, no ako bih morala birati, odabrala bih specifičan nastup. Osobno imam neke izvedbe koje više cijenim od studijskih verzija istih pjesama, upravo zbog koncepta, interpretacije i emocije koju su donijele u izvedbu, često u potpunosti različitu od originala. To mi je izuzetno zanimljivo.

Prošle godine su se na Dori našle 3 Vaše pjesme, ove godine 2, odnosno,  natječete se i kao autorica i kao izvođačica – mislite li da je za uspjeh dovoljna dobra pjesma ili je ključna interpretacija?

Što se Dore tiče, smatram da je važno sve. Naravno, ključno je imati dobru pjesmu, a zatim smo mi izvođači, zajedno sa svojim timom, ti koji nastupom pokušavamo pjesmu i njezinu poruku što bolje približiti publici.

Biste li osjećali isti ponos da pobjednička pjesma Dore bude Vaša autorska, ali da je pjeva netko drugi?

Naravno. Ove godine Lara Demarin daje svoj pečat pjesmi na kojoj sam imala čast biti autorica, i za nju navijam punim plućima i srcem, prije svega jer je izvanredna osoba i prijateljica.

Je li Vaš tim ove godine isti kao prošle ili ste napravili promjene?

Ove godine tim se u potpunosti razlikuje od prošlog – i s autorske, i s koreografske, i s plesne strane. Ne radi se o nikakvoj posebnoj promjeni, već zato što je nova pjesma potpuno drukčija od prošlogodišnje, pa su automatski neki članovi tima iskusniji i vještiji u takvom tipu nastupa i koncepta.

PROČITAJTE: Ananda Đuranović se vraća – Otkrivamo sve o njezinoj pjesmi “Dora” za Doru 2026.

Za koreografiju je zadužena Lana Antunović, a plesni tim čine Ana Erić, Ina Soldo Vranko, Rebecca Krajnović i Tatjana Bogomolec. Za styling je zaslužan Bernard Lelak, a ovog puta uz mene stoji i diskografska kuća 38RECS, uključujući i moju menadžericu Doroteu Malić. Za frizuru se brine frizerski salon kojem sam godinama vjerna – HairStudioIn.

Tko Vam je najveća podrška u karijeri i u ovom kaotičnom razdoblju priprema za natjecanje? Na koga se najviše oslanjate?

Moji prijatelji i obitelj najveća su mi podrška, i želim im se ovim putem zahvaliti što su uz mene, puni razumijevanja, strpljenja i ljubavi, te što uskaču na sve moguće načine, bez da išta moram tražiti ili pitati. Okružena sam predivnim ljudima – kako se kaže, mali krug velikih ljudi.

Tko ima zadnju riječ kad je riječ o scenskom nastupu, imidžu i produkciji – možete li odluke prepustiti drugima ili radije sami odlučujete o važnim pitanjima?

Volim biti uključena u cijeli proces kako bi se moja vizija što bolje prikazala, ali s razlogom su tu profesionalci koji u svim svojim branšama ipak najbolje znaju, pa sve važne odluke i promjene uz puno povjerenje prepujštam njima.

Imate 23 godine – gdje se vidite za desetak godina?

Vidim se u glazbi, sretna i bez nekih rokova za očekivanja. Želim nastaviti stvarati, voljeti i biti uz svoje bliske ljude, a sve što treba doći uz to, ako treba, doći će.

Je li Dora za Vas „odskočna daska“ ili samo jedna od stanica?

Dora je svakom izvođaču potencijalna odskočna daska, ali ja ju vidim kao san koji je mala Ananda imala i koji ju je motivirao i uzbuđivao svake veljače da stoji pred TV-om i prati kako se glazba mijenja i što novoga donosi. Jedna je od stanica na mom putu, ali jedna jako važna stanica.

Pratite li konkurenciju na Dori 2026. i tko Vam se čini kao najveća prijetnja?

Pratim sve svoje kolege i izvrstan rad koji obavljaju i na ovogodišnjoj Dori, a ne volim koristiti izraz prijetnja, nego odlična i motivirajuća konkurencija. Pjesme koje su na meni najviše utiska ostavile su Andromeda, Scream, My Mind i Tama.

Prošle godine se tjednima unaprijed govorilo tko će pobijediti – jeste li bili svjesni tog narativa i kako je utjecao na Vas?

Normalno je da ljudi imaju svoje favorite, i to nas je samo guralo i bila dodatna motivacija da damo sve od sebe da bismo ostvarili očekivanja i nadu koja se u nas ulijevala.

Kako se nositi s osjećajem da rezultat možda nije u potpunosti u rukama izvođača?

To je činjenica s kojom svi ulazimo svjesno, i kompletno je validna. Naš posao je da pokažemo ljubav i trud, a rezultat će biti odraz koliko je to bilo uspješno ili nije.

Mislite li da favoriziranje pojedinih izvođača i prije samog natjecanja šteti ugledu Dore i stvara negativnu atmosferu među ostalim kandidatima?

Smatram da negativnu atmosferu mogu samo napraviti ljudi koji se aktivno trude nekoga sputati radi svoje koristi. Ako publika favorizira izvođača od prije Dore, to je opravdano njihovim prethodnim radom ili nečim što su pokazali, i to je validno.

Imate li povjerenja u sustav natjecanja kakav trenutno postoji?

bez odgovora

Nakon svega što se događa oko Eurosonga i geopolitičkih tenzija – kako danas gledate na to natjecanje? Bi li Vam bilo jednako drago predstavljati Hrvatsku u ovakvom kontekstu, znajući da je nekoliko zemalja odbilo nastupati?

Ono što nam je važno je učiniti Hrvatsku ponosnom, i odati počast Dori Pejačević. Naravno da se i ja i moj tim uvijek zalažemo za mir i pravdu, i za to ćemo se uvijek i zalagati.

Mislite li da je Dora danas natjecanje afirmacije nepoznatih izvođača, a manje etabliranih imena? Koji je razlog što se velika imena hrvatske scene više ne prijavljuju na Doru?

Ne mogu pričati za ikog osim za sebe, ali smatram da je pozitivna stvar imati nepoznatije izvođače na Dori, jer time otkrivamo nove umjetnike, žanrove i ono što se na našoj sceni odvija.

Koga biste od hrvatskih izvođača voljeli vidjeti na Dori u sljedećim godinama?

Lorenu Bućan, Laurukojapjeva, Jakova Jozinovića, Silente…

Jeste li ista osoba na pozornici i izvan nje?

Ananda na pozornici puno je ranjivija Ananda nego ona van nje, ali mislim da to vrijedi za sve izvođače, jer je iskazivati svoj rad na ovakav način jedna vrlo osjetljiva stvar. Nikad se ne pretvaram i ne stavljam masku, volim uvijek biti otvorena i transparentna s publikom, jer smatram da sve što pružam, pružam iz srca, kako van pozornice, tako i na njoj.

Tko su Vaši glazbeni i životni uzori – i ima li netko čiji put ne biste htjeli ponoviti?

Moji su životni uzori moja mama i moj brat, i njihova snaga i upornost kvalitete su koje iz dana u dan mene motiviraju da jednog dana steknem barem pola kvaliteta koje u njima vidim. Nekoliko je osoba koje su me naučile točno što ne biti i kojim putem ne ići, i na takvima sam isto zahvalna.

Što biste poručili publici koja Vas možda tek sada upoznaje i onima koji će Vas sada prvi puta vidjeti na Dori – što mogu očekivati na natjecanju ali i poslije njega?

Nadam se da ćete uz nas uživati u putu koji nam slijedi, a onda možda i pronaći dio sebe u onome što stvaram, ili jesam. To će zauvijek biti glavni cilj mog stvaralaštva.

Što biste istaknuli kao Vaš najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri?

Rad s mnogim ljudima iz različitih država, kultura i tradicija i imati čast vući inspiraciju iz tuđih puteva, borbi i stvaralaštva.