Fran Uccellini za HELLO!:”Natjecanja poput Dore nisu ono što mislite”
Fran Uccellini ime je koje se posljednjih mjeseci sve češće spominje u hrvatskim medijima, a posebno u kontekstu Dore 2026, natjecanja koje okuplja najperspektivnije domaće autore i izvođače. Mladi glazbenik, koji tek navršava 22 godine, publici se predstavlja kao "dečko s kvarta", ali iza te ležerne karakterizacije krije se ozbiljna glazbena strast. Fran je rođen i odrastao u Zagrebu, a glazbu doživljava kao svakodnevicu koja povezuje sve njegove životne trenutke. Njegov glazbeni put oblikovala su rana iskustva nastupanja pred publikom, još dok je kao dijete izvodio predstave za roditelje i prijatelje. Ta iskustva, kaže, snažno utječu na karakter i osposobljavaju ga za javna izlaganja.
Fran se glazbom bavi ne samo kao poslom, već kao izrazom vlastitih osjećaja i osobne priče. Svaka njegova pjesma nastaje iz iskrene introspekcije, a on sam inzistira na potpunoj autorskoj uključenosti. Pjesme poput „Vizije“ i „Vatrometa“ već su ostavile trajan dojam na publiku, a njihova energija i intimnost jasno pokazuju njegovu glazbenu senzibilnost. Inspiraciju pronalazi u vlastitim emocijama, tuđim iskustvima, svakodnevnim događajima i fantazijama, što njegovom stvaralaštvu daje univerzalnu dimenziju.
S iskustvom stečenim u showu Voice Hrvatska, Fran je naučio vjerovati svojoj izvedbi i interpretaciji, ističući kako je unutarnja snaga izvođača ključna za uspjeh. Njegov glazbeni stil može se opisati kroz osjećaj, iskrenost i vizualnost, jer za njega pjesma mora biti i auditivno i vizualno iskustvo. U radu na aranžmanima i produkciji surađuje s renomiranim Srđanom Sekulovićem Skansijem, čija stručnost dodatno oplemenjuje njegove kompozicije.
Franova najnovija pjesma, „Ako bolje bude sutra“, rezultat je višegodišnjeg procesa i temeljito promišljene autorske vizije. Nastala je iz razgovora s unutarnjim glasovima koji odgađaju napredak i simbolizira poruku da se problemi rješavaju danas, a ne sutra. Pjesma je univerzalna i svatko je može interpretirati na svoj način, što je činilo prirodan izbor za Doru, platformu koja omogućava mladim autorima da dopru do široke publike.
Za Franov nadolazeći nastup planira vizualno i emotivno snažan doživljaj, s kreativno osmišljenom scenografijom i kostimografijom, dok aranžman pjesme naglašava energiju i ritam koji potiču publiku na identifikaciju s pjesmom. Energija pjesme kulminira kroz dinamiku unutarnjih osjećaja, a završava smirenjem koje prenosi poruku introspektivne slobode. Fran vjeruje da publika i žiri mogu pronaći nešto osobno u njegovoj izvedbi, a istodobno uživati u pjesmi više puta.
Dora za njega nije samo natjecanje, nego prilika da predstavi svoj autorski rad i ostvari dječački san kroz glazbu. Mladi glazbenik također ističe važnost kantautorske slobode i iskrenosti u stvaranju, jer svaki detalj pjesme odražava dio njegovog identiteta. Fran je zahvalan timu koji mu pomaže u realizaciji projekta i naglašava koliko mu znači prilika da svoje vizije podijeli sa stručnjacima i publikom.
Svojim pristupom, Fran potvrđuje da Dora nije samo natjecanje, već i platforma koja omogućava mladim izvođačima da se razvijaju, eksperimentiraju i dosegnu publiku širom Hrvatske. Njegova poruka mladim izvođačima je jasna: iskoristite priliku, vjerujte u svoj rad i ne bojte se pokazati autentičnost. Fran također zagovara pjesme na hrvatskom jeziku i promoviranje domaće glazbe, vjerujući da je to ključ očuvanja kulturnog identiteta u suvremenoj glazbi.
Kroz intervju koji slijedi, Fran Uccellini otvara vrata svog svijeta – od ranih sjećanja i inspiracija, preko profesionalnih izazova, do detalja o pjesmi „Ako bolje bude sutra“ i nastupa koji će zasigurno ostaviti trajan trag u publici i medijima. Njegova priča kombinira mladenački entuzijazam, umjetničku zrelost i jasnu viziju, što ga čini jednim od najzanimljivijih mladih autora na hrvatskoj glazbenoj sceni danas.
Fran, kako bi se predstavio onima koji te još ne poznaju – tko je Fran Uccellini?
Fran Uccellini je dečko s kvarta, haha. Mislim, to je istina. Tako bih i želio da ljudi steknu predodžbu o meni. Iskreno, mislim da je glupo previše se zamarati time. Radimo glazbu s ciljem da nas drugi dožive kroz nju. Smatram da u tome leži i bogatstvo svega jer svatko ima drugačiji osjećaj. Svatko će me percipirati na svoj način, i to mi je skroz kul. Volio bih da moje melodije i tekstovi prvenstveno govore o meni. Ono što vam mogu reći o sebi jest da živim u Zagrebu, studiram i imam 22 godine. Poprilično sam siguran da trenutno živim u skladu sa svojim godinama. Mislim da je to odlično, najprirodnije, i želim u tom smjeru nastaviti.
Kada si shvatio da je glazba nešto čime želiš ozbiljno baviti?
Oduvijek volim glazbu. Neka od prvih sjećanja vežem uz nju. Od malena sam pjevao, svirao i izražavao afinitete prema glazbi. Glazba je postala moja svakodnevica i poveznica koja spaja sve trenutke u životu. Tako je nekako počela nastajati i priča o tome kako bih to mogao pretočiti u svoju karijeru. Ne želim glazbu doživljavati isključivo kao posao, jer smatram da je ona mnogo više od toga. Baveći se njome, stvarajući na način koji meni odgovara, i imajući publiku koja želi i voli slušati moju glazbu, ostvarujem onaj dječji san koji je itekako moguć i, ako mene pitate, isplativ u svakom pogledu. Nakon Voicea shvatio sam da je to nešto čime bih se sigurno htio baviti i da se vrijedi u tom smjeru razvijati. Vjerujem da će mnogi glazbenici potvrditi kako nas glazba hrani na dubljoj razini. Smatram da je to iskreno najbitnije od svega.
Koja ti je najranija uspomena na nastup pred publikom i kako te oblikovala?
Sjećam se kad sam kao dijete pjevao i izvodio predstave na skijanjima s prijateljima, za naše roditelje i njihove prijatelje. To je bilo dosta davno, ali su to svakako neki počeci. Djeca se trebaju razvijati od malena jer to snažno utječe na karakter. Nastup je, rekao bih, najveće javno izlaganje kojem se čovjek može prepustiti, a ono sa sobom povlači i određene granice koje svi imamo. Nekima ništa ne može smetati, dok drugi ponekad preispituju svoje uvjete – tzv. tremu. Kad odrastamo, te se stvari mogu intenzivirati, a dječačka sloboda može se donekle raspršiti. No konstantnim vježbanjem, prvenstveno sa samim sobom, moguće ju je ponovno uspostaviti. Zato sam zahvalan što sam kao dijete, motiviran roditeljima i prijateljima, stalno imao potrebu nastupati jer mislim da te to vadi iz vlastite komfor-zone.
Voice Hrvatska bio je tvoj prvi veliki iskorak. Što si tada naučio o sebi i svom glazbenom identitetu?
Voice mi je pružio iskustvo – i to izuzetno važno iskustvo. Nastupanje na takvoj pozornici, s ozbiljnim uvjetima, doista gradi pjevača jer testira koliko on može dati sebe. Mislim da sam puno naučio o nastupima uživo i o tome kako vjerovati svojoj izvedbi i interpretaciji. To zadnje smatram najbitnijom lekcijom. Treba vjerovati u sebe i gurati se dalje. Ako ne vjeruješ u sebe, sumnjam da će te itko moći natjerati drukčije. Naravno, tvoja podrška – prijatelji i obitelj – pomaže ti da ponekad pogledaš stvari iz drugačije perspektive, no snaga mora doći od samog izvođača. To te istovremeno motivira za nove glazbene izazove. Bez tog procesa, danas ne bih bio ovdje, stoga sam zahvalan na tom iskustvu.
Tko ili što te najviše inspirira u stvaranju glazbe?
Mnogo toga. Smatram da je stvaranje pjesama odličan storytelling. Što više pišem, u to sve više vjerujem. Svima nam je cilj nešto reći kroz melodiju, tekst, pa i kroz kombinaciju tih komponenti. Svi ljudi vole priče – to nas pokreće od davnina. Imamo urođeni nagon za slušanje, pričanjem i prepričavanjem priča. Inspiracija je najjednostavnije – priča koja dolazi iz mojih emocija, tuđih emocija, događaja, želja i fantazija. To je jednostavno tako i zato je iznimno zabavno jer nikad ne znaš što će te najviše inspirirati. To je ujedno nepresušna tema jer svakim danom rađaju se nove ideje.
Kako bi opisao svoj glazbeni stil u tri riječi?
Prva riječ bi bila osjećaj – uvijek se vodim osjećajem pri stvaranju pjesme. Druga riječ je iskrenost – autor treba napisati ono što u tom trenutku zaista osjeća. Treća riječ je vizualnost – volim zamisliti kako bi pjesma mogla zvučati i izgledati, što pomaže u realizaciji projekta.
Koliko si uključen u pisanje svojih pjesama i tekstova?
Uključen sam maksimalno i radim to sam. Bitno mi je da stojim iza onoga što prezentiram. To je put kojim želim ići – kantautorstvo. Također, gledam na to i kao na zabavu jer upravljaš svakom svojom idejom. Najidealniji recept je sjesti za klavir i pretočiti ideju koju dobiješ, a ideje mogu nastati iz svega što je još jedno bogatstvo stvaranja vlastite glazbe.
Tvoje prethodne pjesme, poput “Vizije” i “Vatrometa”, ostavile su dojam na publiku. Koja je priča iza njih?
“Vizije” su moja prva pjesma. Nastala je na klaviru u intimnom aranžmanu, koji je bio premalo plesan, pa smo ga prilagodili. “Vatromet” je pjesma koju osobno jako volim i koja odgovara mom senzibilitetu. Energijom me vodi na avanturu koju sam zamislio i kad sam ju pisao. Publika je sjajno reagirala, a vjerujem da će pjesma dugo živjeti jer govori o odnosima koje proživljavamo, koji su mogli biti, koji su bili i o kojima želimo pisati.
Što te privuklo da baš ovu pjesmu odabereš za Doru?
“Ako bolje bude sutra” odličan je izbor jer se nadam da će doći do većeg broja ljudi, što se već sada događa, i na tome sam jako zahvalan. Pjesma nosi poruku koju mogu prenijeti nastupom i s kojom se svatko može poistovjetiti. Nastala je prije svih drugih pjesama i čekala je dvije i pol godine da zaživi. Od početka sam vjerovao u njen potencijal, a tim studenata s kojim radim također je u to vjerovao.
Možeš li otkriti ideju ili poruku pjesme?
Pjesma je nastala slučajno. Tijekom vožnje tramvajem u ožujku 2023. razgovarao sam s unutarnjim glasovima koji te koče u napretku – kritičari ili demotivatori koji ne dopuštaju da budeš svoj. Često odgađamo probleme za sutra, a pjesma nas podsjeća da ih rješavamo danas. Glasovi nas mogu umoriti, ali upravo to inspirira nastajanje pjesme.
Je li pjesma inspirirana osobnim iskustvom ili univerzalnom pričom?
Oboje. Svatko može interpretirati priču onako kako mu odgovara. Zato vjerujem da je pjesma odlična za Doru, gdje ima moć doprijeti do većeg broja ljudi.
Kako zamišljaš nastup na Dori – vizualno i emotivno?
Bit će vizualan i kreativan. Moći ćemo slobodno oblikovati nastup, što je bogatstvo izvođenja uživo.
Imaš li ideje o scenografiji, kostimima ili koreografiji?
Naravno. Sve te dodatne komponente grade projekt, ali za detalje se treba još malo strpjeti.
Koji dio pjesme smatraš ključnim za emocionalni utjecaj na publiku i žiri?
Publika i žiri mogu pronaći nešto svoje u pjesmi. Ne želim prilagođavati pjesmu posebno žiriju ili publici – svatko će ju doživjeti na svoj način.
Ako bi pjesmu opisao jednim osjećajem, koji bi to bio?
Sloboda unutarnjeg nemira najbolje opisuje pjesmu. Dinamika se gradi kroz osjećaje, kulminira unutarnjom svađom, a završava smirenjem u instrumentalnom dijelu.
Koja je strategija da publika osjeti ono što pjesma želi prenijeti?
Nadam se da će publika nakon nastupa ponovno pustiti pjesmu. Vjerujem da se svatko može pronaći u njoj, tekstualno i melodijski, i da će uživati u njoj više puta.
S kim radiš na aranžmanu i produkciji?
Produkciju i aranžman potpisuje Srđan Sekulović Skansi, kao i na prethodna dva singla. Aranžman savršeno upotpunjuje pjesmu, baš onako kako je zamišljena na klaviru.
Je li pjesma intimna ili energična uživo?
Energijska je i groovy, tjera priču naprijed i potiče publiku da riješi svoje probleme odmah, a ne sutra.
Što te najviše privlači kod Dore kao platforme?
Dora je postala značajan događaj jer mladim autorima daje priliku predstaviti svoju glazbu široj publici. To je privilegija i vrijedna prilika.
Kako si se pripremao psihički i profesionalno?
Opustio sam se i prihvatio proces. Nemamo što izgubiti, a opuštenost pomaže u realizaciji nastupa.
Gdje se vidiš nakon Dore?
Nastavljam autorski, kao kantautor i autor pjesama. Volim film, kazalište i sport, pa kombinacija svega može biti zanimljiva.
Postoji li nastup na Dori koji ti je uzor?
Inspiraciju vučem iz pjesama i izvođača koje volim: Filip Rudan – “Blind”, Let 3 – “Mama ŠČ”, Baby Lasagna – “Rim Tim Tagi Dim” i Marcela – “Gasoline”.
Kakva očekivanja imaš od publike i žirija?
Nemam specifičnih očekivanja. Publika i žiri su ljudi – i prepoznat će ono što traže. Radimo za pjesmu i gledatelje, potencijalne nove slušatelje.
Savjet mladim izvođačima koji sanjaju o Dori?
Zašto ne? Dora je odlična platforma za predstavljanje autorske glazbe.
Što bi promijenio u pravilima Dore?
Inzistirao bih na pjesmama na hrvatskom jeziku i možda bi Dora mogla putovati po gradovima Hrvatske radi veće promocije.
Kako gledaš na kontroverze i glasine o dogovaranju pobjednika?
Nepotrebno je komentirati. Svatko ima svoje mišljenje i publiku, a natjecanje je prvenstveno o pjesmi.
Ima li što što te iznenadilo u pripremama za Doru 2026.?
Sve ide po planu. Pjesme su izašle, sada možemo raditi slobodnije, a nastup je još uvijek iznenađenje.
Kako se nosiš s pritiskom medija i fanova?
Ne teško. Zadovoljan sam dosadašnjim uspjehom. Tim i ja radimo ono što želimo i zahvalni smo na prilici.
Ako bi mogao otkriti jednu tajnu iz zakulisja Dore?
Dora još nije počela, ali sigurno će biti zanimljivih priča. Pratite Doru 2026. i podržite pjesmu “Ako bolje bude sutra”.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Influencerica je iskreno progovorila o neobičnom aranžmanu podijeljenog skrbništva zbog kojeg svaki drugi tjedan živi s Charlesom Pearceom i kćerima pod istim krovom
Mlada glazbenica Stela Rade ponovno osvaja pozornost domaće scene, ovaj put s pjesmom Nema te, kojom će se predstaviti na Dori 2026. Kada je saznala da će imati priliku nastupiti pred nacionalnom publikom, Stela je osjećala neopisivu radost i potvrdu vlastitog puta. “To mi je bila potvrda da pripadam tamo i da mogu pokazati publici još jedan dio sebe i svog rada”, priznaje, uz osmijeh koji odražava i ponos i uzbuđenje.
Filmaš je postao član EGOT kluba, osvojivši Grammy u kategoriji najbolje glazbene filmske produkcije za dokumentarac Music by John Williams, posvetu svom dugogodišnjem suradniku i skladatelju koji stoji iza nekih od najtrajnijih filmskih glazbenih ostvarenja.
Prvo ‘ne’ rekla sam još kao studentica, a danas bez zadrške odlazim kada nema rasta: zašto sam naučila da je ‘ne’ cijela rečenica. Tatjana Jurić je lice i glas mega popularnog showa „RECI TAKO KAKO JE“, projekta iza kojeg stoji Cedevita, i to se vidi u načinu na koji vodi – opušteno, sigurno, bez napuhanih fraza i velikih obećanja, s komunikacijom koja je jasna, prizemna i dovoljno pametna da publici ne prodaje priču, nego je jednostavno živi.
Valentinovo ne mora biti velika gesta, prenapadna večera ni očekivani buket crvenih ruža. U gradu, ljubav se često događa tiše – u pogledu preko stola, u dodiru ruke dok se penjete stepenicama prema rooftop baru, u onom osjećaju da ste, usred urbanog kaosa, pronašli svoj mali svijet. Upravo takva, suptilna, ali intenzivna romantika obilježava moderno Valentinovo.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Elon Musk je u nedjelju na platformi X izjavio da je dobitnik dvaju Oscara, redatelj Christopher Nolan, „izgubio svoj integritet“ dok se raspravljalo o spekulativnoj ulozi Lupite Nyong’o u filmu „Odiseja“, u ulozi Helene Trojanske.
Kad se moda susretne s humorom i stavom, nastaje majica koja govori više od riječi – i to doslovno. „IT’S NOT ME, IT’S YOU“ potpisuju sestre Boudoir, Martina Čičko Karapetrić i Morana Tomašević, a ovaj T-shirt savršeno spaja minimalizam i ironični statement, čineći ga komadom koji svaka moderna garderoba traži.