Alen Đuras za HELLO! otkriva:”Na Dori 2026. pripremam nešto što publika još nikad nije vidjela!”
Mlada zvijezda domaće glazbene scene, Alen Đuras, ove godine ponovno se vraća na Dorinu pozornicu, ovog puta s pjesmom “From Ashes To Flame”, koja već u samom naslovu nosi simboliku obnove, snage i emotivne transformacije. Kao autor i izvođač, Đuras ističe kako je pri stvaranju pjesme najvažnije bilo da ona polako gradi intenzitet i atmosferu, ostavljajući prostor slušatelju za vlastitu interpretaciju, bez nametanja i pretjerane dramatizacije. U razgovoru s nama otkrio je da scenski nastup nije zamišljen kroz klasičnu koreografiju, već kroz prirodno kretanje, intimnu prisutnost i pažljivo oblikovanu atmosferu, uz klavijaturista i četiri gudača koji dodatno naglašavaju emotivnu dubinu pjesme.
Đurasovo promišljanje scenografije, kostima i rasvjete rezultat je bliske suradnje s timom stručnjaka, gdje svaki vizualni i tehnički detalj služi pjesmi i emociji koju ona nosi, bez da odvlači pažnju publike. Iako na Dori očekuje veliku produkciju i televizijski rigorozne okvire, Đuras ostaje vjeran svom minimalističkom, ali snažnom pristupu, u kojem emocija i interpretacija prevladavaju nad efektima i trikovima, a publika je pozvana doživjeti dojam više nego analizirati detalje.
U svom radu Alen ne kalkulira, ne oslanja se na taktike niti gledateljske strategije; za njega je ključ autentičnost i iskrenost, a pjesma „From Ashes To Flame“ predstavlja njegov trenutni glazbeni smjer – zreliji, suzdržaniji i fokusiran na atmosferu, a ne na formu. Upravo takav pristup, naglašava, čini razliku između običnog nastupa i onog koji ostaje u sjećanju publike, jer, kako sam kaže, publika pamti emociju, a ne savršenstvo.
Što vas je prvo osvojilo u pjesmi kojom nastupate na Dori 2026.?
Kao autoru, najvažnije mi je bilo da pjesma ima jasan smjer i emocionalnu gradaciju. “From Ashes To Flame” od samog početka zamišljena je kao pjesma koja se polako gradi i prirodno razvija. Fokus je bio na melodiji i atmosferi, dok je tekst univerzalan i otvoren za interpretaciju, što mi je iznimno važno. On nije vezan uz jedno konkretno iskustvo, već ostavlja prostor slušatelju da ga doživi na svoj način. Siniša Reljić Simba i ja od samog početka znali smo da ne želimo pjesmu koja se nameće, nego onu koja se osjeti. Upravo je ta suzdržanost bila ključna.
Kako ste osmislili koncept scenskog nastupa za Dorinu pozornicu?
Scenski nastup gradili smo iz same pjesme. Nismo željeli dodavati elemente koji nisu u službi glazbe, jer je fokus na interpretaciji i atmosferi. Na pozornici će biti klavijaturist i četiri gudača, što dodatno naglašava emotivnu dimenziju pjesme. Ne postoji teška koreografija, već prirodno kretanje, a sve je podređeno priči koju pjesma nosi. Dora je velika pozornica, ali htjeli smo zadržati osjećaj intimnosti.
Koji je najizazovniji dio koreografije?
Ne postoji klasična koreografija, što je samo po sebi izazov. Najteže je zadržati kontrolu i prisutnost bez oslanjanja na pokret. Svaki detalj mora izgledati prirodno, a bit će potrebno mnogo proba kako bi se postigla potpuna sigurnost. Ponekad je teže stati mirno nego plesati, a upravo ta suzdržanost zahtijeva veliku disciplinu. Cilj je da sve djeluje spontano i uvjerljivo.
Koliko su kostimi važni za prenošenje emocije pjesme?
Kostimi su važni, ali nisu u prvom planu. Oni moraju podržati atmosferu pjesme, a ne odvlačiti pažnju. Odlučili smo se za jednostavna i elegantna rješenja, a dizajn je rezultat suradnje s Lokomotiva by Lana Puljić. Boje i materijali imaju simboliku, ali nisu nametljivi. Za mene je važno da se u kostimu osjećam prirodno, što se uvijek vidi na pozornici.
Postoji li skriveni detalj scenografije?
Ne postoji skriveni detalj u klasičnom smislu; sve što je na pozornici bit će vidljivo. Ipak, pripremamo element koji se do sada nije vidio na Dori. Nije riječ o triku, već o doživljaju – publika će ga više osjetiti nego analizirati. Ne želimo sve otkrivati unaprijed, jer volimo ostaviti prostor za iznenađenje.
Koja pjesma favorita Dore 2026. vas inspirira?
Inspiriraju me pjesme koje su iskrene i dosljedne sebi. Ove godine na Dori prisutno je mnogo različitih stilova, što smatram izvrsnim za natjecanje. Ne bih izdvajao jednu pjesmu, ali posebno cijenim izvođače koji ne kalkuliraju. Takva konkurencija motivira, jer svi smo ovdje iz istog razloga – zbog glazbe. To se osjeti.
Kako balansirate između vlastitog izraza i zahtjeva produkcije HRT-a?
Balans postižemo komunikacijom i razumijevanjem. Do sada smo uspješno pronalazili rješenja koja funkcioniraju za obje strane. Produkcija ima iskustvo, a ja jasnu viziju. Kada su ciljevi isti, kompromisi nisu problem.
Koji trenutak priprema vas je najviše nasmijao, a koji stresirao?
Probe počinju za tjedan dana, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.
Tko ima ključnu ulogu u vizualnom identitetu nastupa?
Vizualni identitet nastupa oblikovan je kroz blisku suradnju mene i mog tima. Od samog početka bio sam aktivno uključen u sve vizualne odluke, od općeg koncepta do najmanjih detalja. Imao sam jasnu ideju o atmosferi koju želim postići, a tim je tu ideju dodatno razradio i tehnički oblikovao. Svaki vizualni element usklađen je s emocijom pjesme. Nitko nije imao jednu izdvojenu ulogu, jer je proces bio vrlo kolektivan; rasvjeta, scenografija i kostimi razvijali su se paralelno. Važno mi je bilo da sve izgleda organski i povezano, jer upravo ta zajednička vizija daje nastupu njegov identitet.
Jeste li se savjetovali s bivšim pobjednicima Dore ili Eurosonga?
Nisam se izravno savjetovao s bivšim pobjednicima, ali sam pažljivo pratio nastupe s Dore iz prijašnjih godina. Promatrao sam kako različiti izvođači pristupaju pozornici i televizijskoj izvedbi, što mi je pomoglo da bolje razumijem što funkcionira u tom formatu. Posebno sam obratio pažnju na nastupe koji su bili dosljedni pjesmi i izvođaču. Takva analiza bila mi je korisnija od konkretnih savjeta. Na kraju sam nastup oblikovao prema vlastitoj viziji, jer smatram da je važno učiti iz prošlih iskustava, ali ostati svoj.
Postoji li backstage drama?
Backstage je uvijek intenzivan, ali profesionalan. Najčešće se radi o logistici i vremenu, a emocije su pojačane, no nema nepotrebnih drama. Svi prisutni znaju zašto su tamo. Publika vidi završni rezultat, a ne proces, koji ostaje iza kulisa.
Koji bi efekt bio “wow faktor”?
Za mene je wow faktor nešto što proizlazi iz same pjesme. Ne mora biti vizualno agresivan. U našem nastupu postoji element koji do sada nije korišten na Dori. On je više atmosferičan nego spektakularan. Ne želimo šokirati, nego ostaviti dojam – i upravo je to razlika.
Kako planirate osvojiti publiku i žiri?
Fokusiramo se na emociju i interpretaciju. Ne oslanjamo se na ples ni na velike efekte, jer želim da pažnja ostane na pjesmi. Smatram da i publika i žiri to znaju cijeniti. Ako pjesma dopre do njih, rezultat će doći sam od sebe. Ne razmišljam o taktici.
Koliko traje proces probe?
Proces priprema trajat će nekoliko tjedana. Počelo je s glazbom, zatim s aranžmanom, a potom s postavljanjem scene. Probe će biti redovite i detaljne, pri čemu će se svaki segment razrađivati postupno. Finalna izvedba rezultat je tog sustavnog rada.
Jeste li mijenjali nešto u zadnji tren?
Bilo je manjih prilagodbi, što je u ovakvom procesu normalno. Temelji pjesme nisu mijenjani; radilo se o tehničkim i scenskim detaljima. Fleksibilnost je ključna, a cilj je uvijek postizanje najbolje moguće izvedbe.
Koju emociju želite prenijeti publici?
Želim prenijeti emociju i nadu. Nadam se da će publika osjetiti snagu i smirenost koju pjesma nosi, te pronaći osjećaj ohrabrenja i pozitivne energije u izvedbi.
Kako se pripremate emocionalno za live nastup?
Trudim se ostati miran i fokusiran. Prije nastupa volim se povući i sabrati, ne razmišljajući o očekivanjima. Kada krenu prvi taktovi, fokusiram se isključivo na pjesmu, što mi pomaže da ostanem prisutan, dok sve ostalo nestaje.
Postoji li dio nastupa koji skrivite do finala?
Ne.
Koliko vam je važno da se poruka odmah razumije?
Važno mi je da se emocija osjeti odmah, dok detalji mogu doći kasnije. Ne volim kada je sve doslovno. Volim pjesme koje se otkrivaju postupno, s vremenom, jer to im daje dugovječnost. “From Ashes To Flame” upravo je takva pjesma.
Imate li strategiju za glasove?
Nemam posebnu strategiju i ne kalkuliram. Vjerujem u pjesmu i izvedbu, jer smatram da je to jedini ispravan pristup. Sve ostalo nalazi se izvan moje kontrole, pa se fokusiram isključivo na ono što mogu napraviti najbolje.
Tko vodi rasvjetu?
Rasvjetu vodi iskusni HRT-ov light dizajner koji razumije pjesmu, pri čemu svaka promjena ima svoj smisao. Rasvjeta se ne koristi da bi dominirala nastupom, nego služi kao podrška atmosferi, što mi je izuzetno važno.
Koji je tehnički najzahtjevniji dio?
Najzahtjevniji tehnički dio nastupa odnosi se na element koji zasad želim zadržati kao iznenađenje. Riječ je o detalju koji zahtijeva veliku preciznost i dobru koordinaciju cijelog tima. Ne bih ulazio u detalje prije nastupa, jer smatram da je bolje da publika to doživi uživo.
Razmišljali ste o gostima?
Ne.
Inspiracija iz prošlih Dora?
Inspirirali su me nastupi koji su bili iskreni. Ne nužno pobjednički. Oni koji su ostali zapamćeni po emociji. Takvi nastupi nadžive natjecanje. To mi je uvijek cilj. Ne kopirati, nego naučiti.
Najvažniji savjet mentora?
Inspirirali su me nastupi koji su bili iskreni, ne nužno pobjednički, već oni koji su ostali zapamćeni po emociji. Takvi nastupi nadžive natjecanje, a to mi je uvijek cilj – ne kopirati, nego naučiti.
Kako se pripremate za tehničke probleme?
Ne pripremam se posebno za tehničke probleme, ali trudim se ostati smiren ako nešto ne ide po planu. Publika često ne primijeti sitne probleme, a profesionalnost se vidi u reakciji – to je sastavni dio posla.
Koliko su kostimi važni za identitet pjesme?
Kostimi su važni, ali nisu ključni. Oni moraju služiti pjesmi i ne smiju biti u prvom planu. Važno mi je da se u njima osjećam ugodno, jer to izravno utječe na izvedbu. Sve ostalo je sekundarno.
Postoje li geste sa skrivenom porukom?
Ne.
Favorit među voditeljima?
Nemam favorita među voditeljima.
Koliko pratite komentare na mrežama?
Pratim društvene mreže umjereno jer ne želim da mi to utječe na fokus. Pozitivni komentari me vesele, dok negativne filtriram. Društvene mreže su dio scene, ali nisu mjerilo kvalitete – pozornica jest.
Neočekivani instrument?
Razmišljali smo o raznim opcijama, no na kraju smo ostali pri klavijaturama i gudačima, jer to je zvuk koji najbolje služi pjesmi. Ne želim dodavati ništa samo radi efekta; svaki element mora imati smisao.
Kako bi nastup izgledao na Eurosongu?
O tome ću razmišljati kada dođe vrijeme za to. Trenutno mi je fokus isključivo na Dori i na tome da nastup bude što iskreniji i kvalitetniji. Smatram da svaki projekt ima svoj trenutak i kontekst. Ne volim preskakati korake unaprijed. Ako dođe vrijeme za razmišljanje o Eurosongu, tada ću mu se u potpunosti posvetiti.
Razlika između Dore i manjih pozornica?
Razlika je velika jer Dora podrazumijeva puno veću produkciju. Sve mora funkcionirati na najvišoj mogućoj razini, od zvuka i rasvjete do svakog tehničkog detalja. Svaki element precizno je isplaniran i usklađen s televizijskom produkcijom.
Na manjim scenama postoji više spontanosti, dok je ovdje sve strogo definirano. Upravo ta razina produkcije čini Doru posebnim iskustvom.
Najveći kompromis?
Najveći kompromis bio je svesti neke početne ideje na jednostavniju i izvediviju verziju. Iako smo imali šire zamisli, bilo je važno prilagoditi ih tehničkim i produkcijskim okvirima Dore. Na kraju se pokazalo da je upravo ta redukcija donijela veću jasnoću nastupu. Ponekad je važno znati što izostaviti kako bi ono bitno došlo do izražaja.
Najzahtjevniji trenutak nastupa?
Emotivni vrhunac pjesme zahtijeva dati sve, a istovremeno ostati kontroliran. To je najosjetljiviji dio nastupa. Ako on uspije, sve ostalo uspije. Na to sam najviše fokusiran.
Kako reagirate na prognoze o visokom plasmanu?
Laska mi kada čujem prognoze o visokom plasmanu, ali se ne opterećujem njima. Očekivanja mogu biti varljiva, pa se fokusiram na nastup i želim biti zadovoljan onime što sam napravio. Plasman dolazi naknadno.
Najluđa ideja za nastup?
Zamišljam potpuno ogoljenu pozornicu – bez ikakvih efekata, samo glazbu i tišinu. To bi danas bilo radikalno, ali istovremeno snažno. Ponekad je minimalizam najhrabriji izbor.
Interakcija s publikom?
Interakcija s publikom mora biti emocionalna. Ne planiram izravno uključivanje gledatelja; ako osjete pjesmu, interakcija je ostvarena. To mi je dovoljno, jer sve drugo bi bilo nametnuto.
Koja pjesma iz repertoara vas najbolje opisuje?
“From Ashes To Flame” u ovom trenutku najbolje opisuje moj sadašnji glazbeni smjer. Pjesma je zrelija i suzdržanija, a osjećam da me dobro predstavlja. Zato je i odabrana za Doru.
Koliko ste uključeni u produkciju?
Uključen sam u sve faze produkcije, koja je timski rad. Suradnja sa Sinišom Reljićem Simbom bila je vrlo bliska – razmjenjivali smo ideje i slušali jedni druge. Zadovoljan sam rezultatom.
Imate li back-up plan?
Ne.
Koji detalj publika često previdi?
Tišina i dinamika. Pauze su jednako važne kao i tonovi, jer u njima se događa emocija. To je detalj na koji posebno pazim. Bez toga pjesma ne diše.
Kako doživljavate konkurenciju?
S poštovanjem prema svima. Svi su uložili ogroman trud, a konkurencija je jaka, što je dobro za Doru. Fokusiran sam na sebe i ne uspoređujem se previše s drugima.
Najveća lekcija iz prošle Dore?
Publika pamti emociju, a ne savršenstvo. Greške se zaborave, ali osjećaj ostaje – to mi je važno. Ove godine vodim se upravo tim pristupom.
Koliko se “From Ashes To Flame” razlikuje od prijašnjih pjesama?
Ova pjesma je suzdržanija i zrelija, više fokusirana na atmosferu, a manje na formu. Osjećam da me dobro predstavlja u ovom trenutku i da je prirodni nastavak mog dosadašnjeg rada. Zato mi je posebno važna.
Ritam Noir jedno je od onih glazbenih imena koje se na ovogodišnjoj Dori pojavljuje s jasnim identitetom, snažnom pričom i autentičnim mediteranskim potpisom. Riječ je o pulskom rock projektu koji okuplja više generacija glazbenika, povezujući desetljeća iskustva s mladenačkom energijom i suvremenim izričajem. Njihova pjesma „Profumi di Mare“ već samim naslovom priziva more, strast i mirise juga, a upravo je takav i njezin zvuk. U pitanju je rock skladba koja se oslanja na pulsku rockersku tradiciju, ali se ne boji jezičnih i stilskih iskoraka. Čakavština, talijanske fraze i moderan rock pristup stapaju se u pjesmu koja prirodno proizlazi iz prostora u kojem je nastala.
Glumica je u intervjuu za Vogue otvoreno progovorila o dijagnozi opsesivno-kompulzivnog poremećaja, odrastanju uz terapiju i borbi protiv stigme mentalnog zdravlja
Zvijezda serije Euforija prisjetila se wakeboarding nesreće iz djetinjstva i otkrila da su adrenalinski sportovi ostavili trajne tragove na njezinu tijelu
Dok Zagreb broji minuse i čisti snijeg, Maja Šuput pobjegla je u tropske krajeve i objavila fotografije sa Šimom Elezom koje izgledaju poput scena iz romantičnog filma
Ritam Noir jedno je od onih glazbenih imena koje se na ovogodišnjoj Dori pojavljuje s jasnim identitetom, snažnom pričom i autentičnim mediteranskim potpisom. Riječ je o pulskom rock projektu koji okuplja više generacija glazbenika, povezujući desetljeća iskustva s mladenačkom energijom i suvremenim izričajem. Njihova pjesma „Profumi di Mare“ već samim naslovom priziva more, strast i mirise juga, a upravo je takav i njezin zvuk. U pitanju je rock skladba koja se oslanja na pulsku rockersku tradiciju, ali se ne boji jezičnih i stilskih iskoraka. Čakavština, talijanske fraze i moderan rock pristup stapaju se u pjesmu koja prirodno proizlazi iz prostora u kojem je nastala.
Glumica je u intervjuu za Vogue otvoreno progovorila o dijagnozi opsesivno-kompulzivnog poremećaja, odrastanju uz terapiju i borbi protiv stigme mentalnog zdravlja
Zvijezda serije Euforija prisjetila se wakeboarding nesreće iz djetinjstva i otkrila da su adrenalinski sportovi ostavili trajne tragove na njezinu tijelu