Poslušajte „Ovaj Božić“ – Novu, čarobnu pjesmu Filipa Dizdara
U trenutku kada se gradovi obavijaju svjetlosnim zlatom, a zrak postaje mekši, gotovo opipljiv od očekivanja, Filip Dizdar vraća se na glazbenu scenu s pjesmom koja u sebi nosi toplinu zatvorenog kruga obitelji i nostalgičan miris blagdanske noći. Njegova nova božićna pjesma „Ovaj Božić“ nije tek još jedan sezonski naslov — ona je intimna, pažljivo građena priča koja označava njegov povratak nakon duže diskografske pauze i početak novog stvaralačkog ciklusa.
Ono što je posebno intrigantno jest način na koji je sve počelo — gotovo filmski, sasvim slučajno. Dizdar u arhivi zvukova namijenjenih za film pronalazi stari, pomalo šumovit glazbeni sample. Tek nekoliko sekundi, dovoljno loše kvalitete da ga većina glazbenika odbaci, ali s onom toplom, retro iskrom koja priziva Motown eru i blagdanske klasike što nam se zauvijek urežu pod kožu. Upravo iz tog „nesavršenog” fragmenta Filip je izgradio melodiju koja nosi cijelu pjesmu.
„Taj je sample imao dušu. Odsvirao sam ga ponovno, malo ga izmijenio i upravo je iz te male melodije nastala cijela pjesma”, otkriva glazbenik. Motiv koji se čuje na samom početku postao je emocionalna točka oslonca, nešto poput glazbenog ukrasa koji neprimjetno, ali snažno određuje atmosferu.
Glazba je bila gotova već dugo, no tek je ove godine pjesma dobila svoj konačni oblik — riječi koje je Filip napisao i producirao samostalno, otvarajući time novo kreativno razdoblje u kojem se, kako kaže, okreće indie zvuku. „Ovo je neka vrsta mog povratka. Već početkom godine izlazi nova pjesma”, ističe.
Baš kao što pjesma nosi priču o spontanosti, tako se i videospot razvio iz jednostavne zamisli u pravi mali animirani film. Prvotno zamišljen kao običan lyric video, spot je, Filip priznaje, jednostavno nije „osjetio“. Božić, sa svim svojim nijansama, tražio je više. I zato je posegnuo za hrpom stock snimki, složio vlastitu vizualnu priču i pretvorio je u animirani univerzum koji prati toplinu pjesme.
„Bilo je puno više posla nego što sam planirao, ali drago mi je. Spot je dao pjesmi pravi identitet“, kaže.
Nastavite čitati nakon oglasa
A možda najljepša potvrda stigla je iz njegove dnevne rutine: njegov sin Val, u posjetima studiju, ostajao bi „hipnotiziran“ pjesmom i slikom. „Kad vidim njegovu reakciju, znam da sam napravio nešto dobro“, dodaje Filip uz smijeh.
„Ovaj Božić“ treća je blagdanska pjesma u njegovoj karijeri, iako, kako priznaje, nije pretjerano božićno „orijentiran“. No upravo u prosincu uvijek iznova pronalazi inspiraciju, onu tihu iskru koja u čovjeku budi nostalgiju, blagost i nadu.
„Prošla mi je godina bila odlična i nadam se da će sljedeća biti još bolja. U planu imam novu glazbu i filmove, a ovu pjesmu doživljavam kao savršen uvod u sve što dolazi“, zaključuje.
Nastavite čitati nakon oglasa
Pjesma „Ovaj Božić“ dostupna je na svim digitalnim servisima — a njezina toplina, čini se, doseže i više od sezonalnosti. Ona je blagdanska razglednica, povratak, nova stranica i podsjetnik da ponekad upravo mali, slučajni trenuci stvaraju najljepšu glazbu.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.