Večer kad je Rijeka postala plava: Plavi orkestar pretvorio Dvoranu mladosti u vremeplov emocija
Četrdeset godina nakon prvog pojavljivanja na riječkoj pozornici, Plavi orkestar sinoć je još jednom dokazao da je – bez ikakve dvojbe – bend koji s publikom dijeli poseban, gotovo generacijski savez. Dvorana mladosti bila je pretijesna za sve koji su željeli osjetiti val nostalgije i energije koja prati ove bezvremenske romantičare rock-popa. I doista, čim su zazvučali prvi taktovi „Azre“, „Djevojke iz snova“ i „Kad ti ljubav pozove ime“, postalo je jasno da će ovo biti večer koja se ne zaboravlja.
Atmosfera se gradila polako, ali intenzivno – baš onako kako to Plavi orkestar najbolje zna. Od partera do najviših redova tribina, tisuće glasova postale su dodatni, ravnopravan član benda. Publika je pjevala, skakala, grlila se i smijala; činilo se kao da je grad nakratko vratio vrijeme unatrag, u dane kad su njihove pjesme bile soundtrack odrastanja.
Energija Saše Lošića, braće Samira i Admira Ćeramide te Roberta Pikla bila je zarazna. Tridesetak pjesama prošlo je u jednom dahu – od eksplozivnog „Ljubi se istok i zapad“ do „Lovca i košute“, koja je u jednom trenutku pretvorila cijelu dvoranu u improvizirani plesni podij. A kad je krenula emotivna „Ako su to samo bile laži“, dvoranom je prohujao onaj kolektivni uzdah koji se dogodi samo onda kad publika i izvođač dijele isto sjećanje.
„Mi smo večeras bili na valovima neke neobjašnjive emocije… Ovo je bez sumnje jedan od deset naših najboljih koncerata“, rekao je Saša Lošić nakon nastupa, ne skrivajući koliko ga je Rijeka dirnula. A posebno je simpatično što je publika tražila i pjesme s B strana, one koje se na koncertima rijetko čuju – što je samo potvrdilo koliko je duboko Plavi orkestar upisan u kolektivno pamćenje.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kultni hitovi poput „Bolje biti pijan nego star“, „Ti si moja sudbina“, „Kaja“, „Goodbye teens“ i „Sava tiho teče“ još su jednom pokazali koliko je njihov katalog neuništiv. To nisu samo pjesme – to su male generacijske kronike koje iznova bude isti žar, isti smijeh i onu istu, poznatu toplinu u grudima.
Sinoć je, bez imalo pretjerivanja, Rijeka tekla u ritmu plave glazbene povijesti. A Plavi orkestar? Oni su još jednom dokazali da nisu samo bend – oni su osjećaj, poglavlje života koje se uvijek rado ponovno čita.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Helena je na svom Instagram profilu ovih dana podijelila fotografije u upečatljivoj haljini prekrivenoj ružičastim i plavim šljokicama koje se presijavaju poput sireninih ljuskica, stvarajući pravi 'sirena efekt'.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
