Grad koji gleda film: Zagreb otvara vrata umjetnosti kroz pokret i prostor
Zagreb sinoć nije bio samo grad između tramvajskih linija i kafića, nego prostor u kojem se filmska slika i arhitektura susreću, gdje svaka ulica i svaki trg odjekuju pričama o umjetnicima, dizajnerima i arhitektima koji preispituju način na koji gledamo svijet. Sedmo izdanje DA2 – Zagreb Design, Art & Architecture Film Festivala otvorilo je vrata Instituta Liszt, pretvarajući klasični kulturni centar u mjesto gdje ideje i vizije postaju pokretne slike, a svaka projekcija podsjeća da umjetnost oblikuje grad i našu svakodnevicu. U uvodnim riječima umjetničke direktorice Tine Hajon osjetila se energija koja se prenosi kroz filmove, kroz razgovore, kroz ulice koje gledaju prema novim horizontima, jer upravo na festivalima kao što je DA2 nastaje dijalog između publike i autora, između ideja i prostora.
Filmski program ove godine donosi dokumentarce koji se ne promatraju samo očima, nego ih se osjeća tijelom, jer priče o ljudima, njihovim usponima, kompromisima i padovima postaju ogledalo grada, njegovih stanovnika i onih koji dolaze u njega. Zagrebački filmski festival okuplja nas u prostorima gdje svaka projekcija postaje mjesto susreta, gdje arhitektura i dizajn nisu samo teme, nego konteksti u kojima se oblikuju percepcija i estetika.
Pokret kroz prostor i vrijeme
Dok gledate intimne portrete umjetnika, poput filma „Ada – moja majka arhitektica“, ili uranjate u vizionarski svijet Thoma Brownea, osjetite kako zagrebački filmski festival spaja prošlost i budućnost, klasično i suvremeno, kao da sam grad postaje ekran, a ulice projektori za ideje koje nadilaze prostor. Filmovi kao što su „David Lynch: Enigma u Hollywoodu“ ili „Nuvola: Otvoren projekt za grad“ ne pričaju samo o likovima, već o pristupu stvaranju, o procesima u kojima vizija postaje konkretna forma, a gledatelj postaje aktivni sudionik u percepciji prostora. Festival se tako transformira u laboratorij ideja, mjesto gdje se film i grad prepliću, gdje se arhitektura čita kroz pokret, a dizajn kroz osobne priče.
Ulaznice su dostupne u Institutu Liszt i online, a svaki posjet postaje ritual koji povezuje vizualno iskustvo, intelektualnu stimulaciju i urbani način življenja, jer Zagreb kroz DA2 pokazuje da kulturni sadržaji mogu biti puls grada, odjek koraka po pločnicima do refleksije svjetla na zgradama.
Glazbenica MARCELA predstavila je svoj novi singl i prateći videospot „Hate That I Love Ya“, skladbu koja je nastala krajem 2023. godine, a javnosti je dostupna tek sada nakon razdoblja autorskog i produkcijskog razvoja te strateškog odabira trenutka objave. Riječ je o pjesmi koja je u ranijoj fazi bila razmatrana i kao potencijalni prijedlog za prijavu na Doru 2024., no tada je prednost dobila skladba „Gasoline“.
RnB/trap umjetnica Maraya objavila je novi singl i prateći videospot „San bez sna”, čime nastavlja jasno definirati vlastiti autorski i estetski smjer izvan dominantnih glazbenih trendova. Riječ je o izdanju koje dodatno učvršćuje njezin prepoznatljiv umjetnički identitet, utemeljen na atmosferičnoj produkciji, konceptualnom pristupu i izraženom vizualnom potpisu.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
Helena je na svom Instagram profilu ovih dana podijelila fotografije u upečatljivoj haljini prekrivenoj ružičastim i plavim šljokicama koje se presijavaju poput sireninih ljuskica, stvarajući pravi 'sirena efekt'.
