Kako se dizajn vraća eleganciji – primjer stana u londonskom Notting Hillu s potpisom Mirjane Mikulec

Stan od stotinu četvornih metara u elegantnom dijelu grada postao je poligon za promišljanje suvremenog luksuza – onog koji se ne mjeri površinama ni sjajem, nego skladom materijala, svjetlosti i proporcija. Mirjana Mikulec i njezin suradnik Mate Jelavić krenuli su od ideje da prostor ne mora biti raskošan da bi bio poseban, ali mora imati priču. A ona ovdje počinje s teksturama drveta, toplinom smeđih tonova i tihom disciplinom linija koje određuju prostor.

Kad klasika prodiše u suvremenom ritmu

Uređenje interijera ovoga londonskog stana temelji se na načelu suzdržane elegancije. Originalni tlocrt, karakterističan za starije gradske stanove, ostao je netaknut – prostorije se prelijevaju jedna u drugu bez hodničkog posrednika, što interijeru daje intimnost, ali i dozu teatralnosti. U tom odnosu između otvorenosti i privatnosti nastaje posebna dinamika prostora.

Veliki prozori i visoki stropovi omogućili su igru kontrasta – tamni tonovi drva i zemljane nijanse dobili su prostor za disanje, dok su staklene pregrade s metalnim profilima unijele lakoću i svjetlost. Upravo taj spoj čini srž suvremenog luksuza: prostor koji odiše tišinom, ali nije hladan, prostor koji ne pokazuje, nego sugerira.

Dizajnerica se poigrala i detaljima koji se ne nameću, ali ostaju u pamćenju – zaobljena sofa koja definira dnevni boravak, štukature koje odaju poštovanje tradiciji, ogledalo koje je u isto vrijeme i dekor i arhitektonski element. Mramorni uzorci, bež i smeđi tonovi povezuju cijeli stan u jednu stilski zaokruženu cjelinu, dok rasvjeta preuzima ulogu suptilnog vodiča kroz prostor.

U svakom kutu vidi se preciznost i svijest o prostoru: od kuhinjskog ormara koji skriva sve tehničke elemente, do tapeta s motivima zelenila koje razbijaju ozbiljnost tamnih nijansi. Sve odiše mjerom i mirnoćom – onom koju prepoznajete tek kad se zaustavite.

U ovom londonskom stanu Mirjane Mikulec luksuz više nije definiran količinom, već osjećajem. Riječ je o luksuzu koji ne traži potvrdu, nego prostor u kojem se živi.