DA2 festival otvara vrata svijetu u kojem umjetnost više ne šuti
U Zagrebu sutra počinje DA2 – Zagreb Design, Art & Architecture Film Festival, koji već sedmu godinu zaredom dokazuje da film može biti prostor u kojem se o umjetnosti ne govori šiframa, nego životom. Ove će jeseni Institut Liszt postati mjesto na kojem se spajaju dizajn, arhitektura i film, ali i ideje koje nadilaze granice struke. Od 22. do 26. listopada, kroz jedanaest dokumentaraca, publika će imati priliku ući u svjetove ljudi koji oblikuju način na koji gledamo, mislimo i živimo prostor.
Ključna riječ za ovu godinu, DA2 festival, u središte stavlja čovjeka iza stvaranja – umjetnika koji ne stvara zbog forme, nego zbog potrebe da svijet razumije.
Program otvara film „David Lynch: Enigma u Hollywoodu“, portret redatelja koji je uspio pretvoriti tjeskobu u estetiku i tišinu u dijalog. U danima koji slijede, kroz arhitekturu, boju i svjetlo, festival ispituje granice percepcije i odgovornosti umjetnosti. Filmovi ne prikazuju samo rad, nego i sumnju, proces i unutarnju borbu stvaratelja. U fokusu je pitanje što danas znači biti autor – u vremenu kad algoritmi biraju slike, a tržište diktira emociju.
Filmovi koji ne prikazuju svijet, nego ga preispituju
Ovogodišnji DA2 festival okuplja priče koje nisu snimljene kako bi impresionirale, nego kako bi nas prisilile na promjenu pogleda. Kroz filmove o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima otkriva se ljudska potreba za redom u kaosu, ali i kaos koji uvijek iznova razgrađuje red. U jednom trenutku gledamo modernističke linije Miesa van der Rohea, a već u sljedećem razumijemo zašto boje Kandinskog i danas odzvanjaju poput glazbe.
Festival nije tek niz projekcija – on je prostor dijaloga između publike i autora. Nakon projekcija slijede razgovori koji otvaraju pitanja o ulozi umjetnosti u vremenu koje često ne trpi sporost misli. Govori se o klimatskim promjenama, tehnologiji, vizijama grada i odnosu između moći i istine. U svakom filmu, bilo da se bavi Lynchom, Zucchijem ili Schindlerom, pulsira isto pitanje: može li umjetnost još uvijek mijenjati stvarnost ili je osuđena da je samo reflektira.
Nastavite čitati nakon oglasa
DA2 festival tako ponovno postaje više od kulturnog događaja – postaje podsjetnik da ideje i dalje imaju svoje autore, a svijet svoju potrebu da ih čuje.
Glazbenica MARCELA predstavila je svoj novi singl i prateći videospot „Hate That I Love Ya“, skladbu koja je nastala krajem 2023. godine, a javnosti je dostupna tek sada nakon razdoblja autorskog i produkcijskog razvoja te strateškog odabira trenutka objave. Riječ je o pjesmi koja je u ranijoj fazi bila razmatrana i kao potencijalni prijedlog za prijavu na Doru 2024., no tada je prednost dobila skladba „Gasoline“.
RnB/trap umjetnica Maraya objavila je novi singl i prateći videospot „San bez sna”, čime nastavlja jasno definirati vlastiti autorski i estetski smjer izvan dominantnih glazbenih trendova. Riječ je o izdanju koje dodatno učvršćuje njezin prepoznatljiv umjetnički identitet, utemeljen na atmosferičnoj produkciji, konceptualnom pristupu i izraženom vizualnom potpisu.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
Helena je na svom Instagram profilu ovih dana podijelila fotografije u upečatljivoj haljini prekrivenoj ružičastim i plavim šljokicama koje se presijavaju poput sireninih ljuskica, stvarajući pravi 'sirena efekt'.
