Zaboravi torbice – Novi iPhone 17 crossbody remen postaje najpoželjniji modni detalj jeseni
U svijetu u kojem telefon više nije samo alat nego i produžetak osobnosti, Apple je tiho progurao modni dodatak koji bi mogao postati prava street style opsesija. Crossbody strap, dodatak osmišljen za najnoviju iPhone 17 obitelj, izgleda kao sitnica, ali mijenja cijelu dinamiku odnosa prema telefonu: od komada tehnologije do modne izjave koja se nosi preko tijela poput dizajnerske torbice.
Izrađen od recikliranih PET vlakana, remen na koži djeluje iznenađujuće luksuzno, a njegova glatka, uska tkanina lako klizi preko ramena i prati pokret poput decentnog, ali moćnog ukrasa. Ono što ga čini posebnim nisu samo boje koje variraju od neonski žute i pastelno plave pa sve do klasične crne i toplih zemljanih tonova, već činjenica da se svaki remen može prilagoditi gotovo svakom tijelu zahvaljujući skrivenim magnetima i kliznim čeličnim detaljima. Umjesto da tražiš savršenu duljinu, dovoljno je lagano povući i pustiti da remen sam pronađe svoj balans – a pritom ostaje uredno poravnan, bez nespretnog uvijanja.
Ulična moda brzo je prepoznala njegov potencijal. Više ne moraš skrivati telefon u torbi ili ga nositi u ruci kao da je još jedan rekvizit – sada on postaje dio outfita, dovoljno odvažan da preuzme ulogu torbice, a opet dovoljno praktičan da oslobodi ruke za kavu, selfie ili jednostavno hodanje bez nervoze. Posebno upečatljivo djeluje kombinacija kontrastnih boja – primjerice neonski remen preko monokromatske kombinacije – koja u trenu podiže i najjednostavniji look.
Ovaj dodatak nije samo tehnološki accessory, nego suptilan statement o tome kamo moda ide: prema hibridnim predmetima koji brišu granicu između gadgeta i odjevnog detalja. I dok se nekada mjerilo kakvu torbicu nosiš, čini se da će ove jeseni pravo pitanje biti – u kojoj boji ti visi iPhone preko ramena.
Zagrebačka dizajnerica interijera Marija Palić, vlasnica studija Marri design, profesionalni je put započela u ekonomiji i bankarstvu. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta i magisterija iz ekonomije zaposlila se u banci, premda ju je uređenje prostora zanimalo još od djetinjstva. Odrastajući u Zagrebu, često je crtala, promatrala detalje i mijenjala raspored namještaja u roditeljskom domu.
Zagrebački umjetnik i florist Saša Šekoranja ponovno je uredio božićni izlog svojeg ateljea u Ulici kralja Držislava 10, a ovogodišnju je blagdansku priču posvetio uspomenama na djetinjstvo i obiteljskim običajima koji su obilježili njegove Božiće. Inspiraciju je pronašao u staroj bakinoj bilježnici s receptima, iz koje je nastala neobična scenografija s medvjedom kuharom, razigranim vjevericama i osvijetljenim božićnim drvcem. Cijela instalacija zamišljena je kao prizor iz kuhinje u kojoj se pripremaju blagdanski kolači, a zahvaljujući pokretnim figurama, izlog djeluje poput malog mehaničkog kazališta.
Zagrebački Maksimir već gotovo dva stoljeća čuva jedno od najprepoznatljivijih mjesta gradskog života, povijesni Vidikovac koji se od 1843. godine uzdiže među krošnjama jednog od najstarijih javnih perivoja u ovom dijelu Europe. Generacije Zagrepčana ondje su zastajale tijekom šetnji, dogovarale susrete, ispijale kavu i promatrale park iz drukčije perspektive. Njegova prepoznatljiva arhitektura odavno je postala sastavni dio maksimirskog krajolika, a prostor koji je desetljećima okupljao posjetitelje sada dobiva novo uređenje. Pod nazivom Vidikovac 1843, povijesni paviljon ponovno će se predstaviti javnosti tijekom vikenda 14. i 15. studenoga, kada će Zagrepčani i njihovi gosti moći upoznati njegov obnovljeni ugostiteljski prostor i sudjelovati u programu pripremljenom povodom otvorenja.
Božićni blagdani često nas vraćaju uspomenama iz djetinjstva, obiteljskim običajima i sitnicama koje su godinama bile dio naših domova. Upravo je u takvim sjećanjima hrvatski umjetnik Saša Šekoranja pronašao inspiraciju za novu blagdansku kolekciju nastalu u suradnji s hrvatskim tekstilnim brendom Merla. Ovogodišnje izdanje kolekcije Merla by Saša Šekoranja donosi dvije osobne priče povezane s njegovim odrastanjem, božićnim jaslicama i bakinim rukom pisanim receptima. Motivi koji su nekada pripadali obiteljskom domu sada su preneseni na tekstilne proizvode namijenjene blagdanskom uređenju, pripremi kolača i svakodnevnoj uporabi.
Uređenje interijera često počinje odabirom boja, no upravo se u tom koraku lako pogriješi. Mnogi se odlučuju za neutralne nijanse jer se jednostavno kombiniraju, djeluju smirujuće i omogućuju kasnije promjene namještaja i dekoracija. Ipak, prostor u kojem prevladavaju samo bež, bijela ili siva ponekad može izgledati jednolično, čak i kada je opremljen kvalitetnim namještajem. S druge strane, previše različitih boja može stvoriti vizualni nemir i narušiti sklad prostorije. Rješenje se često nalazi između tih dviju krajnosti, u pažljivo odabranoj paleti od tri boje koje međusobno nadopunjuju jedna drugu.
Dior Maison predstavlja kolekciju Balustrade, inspiriranu arhitekturom povijesnog sjedišta modne kuće Dior na pariškoj adresi 30 Avenue Montaigne. U središtu kolekcije nalaze se dekorativne ograde balkona zgrade u kojoj je Christian Dior 1946. godine osnovao svoju modnu kuću i godinu dana poslije predstavio prvu kolekciju. Njihove prepoznatljive zakrivljene linije poslužile su kao predložak za ukrašavanje porculanskog posuđa i tekstilnih dodataka za dom. Kolekciju potpisuje Cordelia de Castellane, dizajnerica koja je arhitektonske detalje pariške zgrade prenijela na predmete namijenjene svakodnevnoj upotrebi i svečanom postavljanju stola.
Dean Franić Dizajn Studio potpisuje interijer zagrebačkog Balance Bruncha, čije je uređenje povezalo suvremeni dizajn s opuštenom atmosferom brunch mjesta. Polazište projekta bile su svakodnevne navike gostiju: jutarnja kava, doručak s prijateljima, neformalni sastanak ili obrok koji se produži u razgovor.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.