Umjetnost koja se ne gazi, nego proživljava: OKO i Lauba stvaraju djelo koje se piše nogama
U svijetu u kojem se sve više gledamo kroz ekrane, gdje se osjećaji prenose kroz znakove, a stvarnost postaje niz vizualnih šifri, zagrebačka Lauba ovog srpnja pruža priliku da sve to – doslovno – stavimo pod noge. I pritom razmislimo kamo to sve vodi. U središtu tog neobičnog spoja svakodnevice, umjetnosti i simbolike nalazi se Marina Mesar OKO, jedna od najzanimljivijih hrvatskih umjetnica današnjice, poznata po svom snažnom, prepoznatljivom rukopisu i radu koji gotovo uvijek izlazi iz okvira galerijskih zidova.
No ovog puta OKO ne izlazi – ona ulazi. U Laubu. I to ne s klasičnom izložbom, već s bojama, simbolima i idejom da umjetnost pripada svuda. Pa i na pod. Doslovno. U trenutku kada Lauba kreće u rekonstrukciju prostora, netko bi rekao da je parket tek zadnji sloj – ali u ovom slučaju, on postaje prvo platno. Privremeno, ali snažno. Emotivno, ali i kritički. OKO oslikava pod koji će uskoro biti uklonjen – i upravo u toj prolaznosti, u tom činu oslikavanja nečega što će uskoro nestati, krije se moćna poruka o suvremenom životu, jeziku, tragu koji ostavljamo.
Izložba nosi naziv “Simboli i Velika očekivanja” – i zaista, očekivanja su velika. Ne zato što ćemo gledati savršeno kadrirane slike, nego zato što ćemo hodati po onome što inače pišemo – emotikonima, znakovima, kraticama, porukama koje svakodnevno šaljemo bez previše razmišljanja. OKO nas poziva da hodamo po vlastitom jeziku, da zastanemo na srce, preskočimo znak upitnika, ili zakoračimo na smajlić i pitamo se: koliko toga zaista osjećamo, a koliko tek reproduciramo?
Ova prostorna instalacija nije samo vizualna poslastica, ona je misaoni eksperiment. Performans u kojem publika nije promatrač, već sudionik. Jer na ovom parketu se ne stoji – njime se prolazi, ostavlja trag, ali i uzima iskustvo.
U vrijeme kad se sve više komunicira slikama, Lauba i OKO šalju jednu poruku – umjetnost nije luksuz, nije dekor, nije ni izdvojena od nas. Ona je naš svakodnevni jezik, samo ga nismo uvijek svjesni. Ova izložba nas na to podsjeća na najnježniji mogući način – postavljajući emocije tamo gdje ih najmanje očekujemo. Pod noge.
Izrada ovog jedinstvenog djela kreće već ovaj tjedan, a točan datum otvaranja bit će objavljen uskoro. Do tada, možda je vrijeme da pogledamo vlastite poruke – i zapitamo se: što zaista pokušavamo reći?
Hrvatska umjetnica s londonskom adresom Maja Vržina 22. listopada u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu otvara The Tree Knew, prostornu instalaciju čiji se razvoj proteže kroz gotovo dva desetljeća. Projekt je nastao iz dugotrajnog odnosa umjetnice prema jednom konkretnom mjestu u Londonu, Bunhill Fieldsu, i stablu kojemu se vraćala tijekom devetnaest godina. Umjesto klasičnog izložbenog postava sastavljenog od niza zasebnih radova, The Tree Knew zamišljen je kao cjelovito prostorno iskustvo u kojem se crtež, rukopis, objekt, svjetlo, tišina i kretanje posjetitelja spajaju u jedan rad.
U Gundulićevoj ulici 9, na nekoliko minuta hoda od glavnih zagrebačkih kulturnih institucija i užeg gradskog središta, otvorena je Artmax galerija, novi prostor posvećen hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Galerija je usmjerena na odabrane autore i djela koja imaju svoje mjesto u povijesti domaće umjetnosti, ali i na radove suvremenih umjetnika koji nastavljaju oblikovati hrvatsku likovnu scenu. Koncept nije zamišljen kao predstavljanje što većeg broja umjetnina, nego kao pažljivo oblikovana ponuda u kojoj svako djelo prolazi selekciju prema autorstvu, umjetničkoj vrijednosti i mjestu koje zauzima unutar pojedinog razdoblja.
Od međunarodne nagrade ZGDW AWARD i izložbi iz više zemalja do talijanskog dizajna, mode, grafičkog dizajna, umjetne inteligencije, radionica i koncerata, Zagreb Design Week od 15. do 20. rujna pretvara obnovljenu Akademiju likovnih umjetnosti u središte svog ovogodišnjeg programa.
Izložba povezuje fotografije Dubrovnika snimljene 1995. godine s radovima nastalima trideset godina poslije te kroz iste gradske lokacije prati promjene prostora, njegove namjene i dostupnosti.
Fotoklub Zagreb ove godine obilježava 134 godine djelovanja programom „Živjela fotografija!“, a u središtu proslave bit će izložba „Pogled unatrag – svjetlo naprijed“. Otvorenje je zakazano za subotu, 19. rujna 2026. u 19:30 sati u prostoru Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III, dok će izložba biti dostupna publici do 7. listopada.
Gotovo 26 tisuća posjetitelja prošlo je kroz zagrebačke muzeje tijekom drugog Zagrebačkog muzejskog vikenda, održanog od 3. do 6. rujna 2026. godine. U četiri dana jedanaest gradskih muzeja pripremilo je 164 programa za različite dobne skupine, od izložbi i stručnih vodstava do radionica, predstava, razgovora, instalacija, koncerata i šetnji gradom. Ovogodišnje izdanje održano je pod krilaticom „Dođi k sebi u muzej!“, a program je bio usmjeren na dobrostanje, odmor od svakodnevice, koncentraciju, druženje i neposredan susret s kulturnim sadržajem.
Nova samostalna izložba Maše Barišić pod nazivom Hey Sugar otvara se 11. rujna u 21 sat u Laubi – Kući za ljude i umjetnost u Zagrebu. Umjetnica će predstaviti novi ciklus ulja na platnu posvećen drag backstageu, prostoru u kojem se tijelo priprema za izlazak pred publiku i postupno mijenja svoj izgled. Barišić pritom ne slika završeni trenutak transformacije, kada je izvođač već spreman za pozornicu, nego vrijeme koje mu prethodi, ispunjeno ogledalima, šminkom, odjećom, koncentracijom i iščekivanjem.
Zagreb je svečanim otvorenjem u Galeriji Klovićevi dvori zakoračio u drugo izdanje Zagrebačkog muzejskog vikenda, manifestacije koja kulturnu ponudu grada na nekoliko dana pretvara u prostor susreta, znatiželje, kreativnosti i predaha, istodobno podsjećajući da muzeji nisu samo mjesta u kojima se čuvaju umjetnička djela, povijest i memorija jednog grada, nego i živi prostori u kojima čovjek može zastati, odmaknuti se od svakodnevne užurbanosti i ponovno uspostaviti odnos sa sobom, drugima i svijetom koji ga okružuje.
