Ritam koji budi savjest: Tacoor novim spotom “Kud si poš’o” pleše na rubu sukoba i mira
U vremenu kad su nam svakodnevne slike nasilja postale gotovo banalne, a unutarnji mir luksuz rezerviran za rijetke, istarski glazbeni kolektiv Tacoor odlučio je stvari nazvati pravim imenom – ali u svom prepoznatljivom stilu: kroz groove, kroz stih, kroz pokret.
Novi videospot za pjesmu “Kud si poš’o” nije samo još jedna glazbena razglednica iz njihova žanrovski slobodnog svijeta. To je vizualno snažna, emotivno nabijena priča koja postavlja pitanje koje se, u ovom ili onom obliku, provlači kroz sve nas: kamo ideš kad ideš protiv sebe, protiv drugoga, protiv smisla?
Glazba Tacoor kolektiva već godinama izaziva i budi. Njihov aktualni album “Ćemo ben”, kojim plove kroz funk, jazz, hip-hop i nešto što je samo njihovo, već je prepoznat kao rijedak dragulj domaće alternativne scene. Svaki spot s ovog albuma pažljivo je oblikovan, i “Kud si poš’o” – jedanaesti po redu – ide korak dalje.
Režiju potpisuje Luka Bešlić, a lokacije snimanja – legendarni riječki Palach i porečki Byblos – dodatno učvršćuju narativ o kontrastima. Urbanost i intima, prošlost i sadašnjost, ples i sukob – sve se u ovom videu prepliće kroz tri glavna lika, koje tumače Alen Lorenzin, Ivan Dragnić i Ivan Laus. I dok njihovi putevi plešu između tame i svjetla, publika ostaje s pitanjem: Što je jače – udarac ili pogled?
Estetika videa, ritmička montaža, ali i suptilne simbolike upisane u svaku scenu, podsjećaju nas da je glazba i dalje moćan alat društvene refleksije. Tacoor to zna. I ne boji se reći. Ili odsvirati. Ili prikazati.
Jer njihov svijet nije bijeg od stvarnosti, već poziv da je prepoznamo i proživimo – drugačije, dublje, hrabrije.
Spot “Kud si poš’o” nije tu da vam uljepša dan – nego da vas, možda, malo prodrma. U ritmu koji ne zaboravlja ni srce ni um. A bend, kao i uvijek, poručuje:
“Ćemo ben ide dalje, a s njim i mi.”
I možda je upravo to sve što trebamo – ritam koji nas vodi naprijed, ali budne.
Navikli smo ga gledati s kapom. Crna, bež, šilterica, beretka – sve su one bile dio njegovog vizualnog potpisa. Antonio Krištofić bez kape? Do nedavno nezamislivo. A onda se dogodila – transformacija. Jedna fotografija, jedno sunčano popodne, i jedan pjevač koji je, doslovno, skinuo sve što mu je do tada (barem simbolično) stajalo na glavi. Rezultat? Komentari pljušte, srca gore, a Antonio... Antonio blista.
Nitko ne zna prirediti spektakl poput Beyoncé. A kada se slavna diva odluči oprostiti od turneje – to ne čini tiho. Posljednja večer svjetske turneje Cowboy Carter u Las Vegasu iznenada se pretvorila u večer nostalgije, oduševljenja i suza radosnica: Destiny’s Child ponovno su zajedno zakoračile na pozornicu.
Nakon godina pada popularnosti, gitarom vođeni izvođači poput Sleep Tokena i Wet Lega vraćaju rock na velika vrata, dok TikTok pomaže i legendama da ponovno osvoje publiku.
Postoje večeri koje se ne mogu opisati riječima – mogu se samo osjetiti. Varaždinski Trg fontana ove je subote bio upravo takvo mjesto: pozornica na otvorenom, pod zvjezdanim nebom, ispunjena glazbom, emocijom i snažnim vibracijama zahvalnosti. U središtu svega – Coolins, hrvatski pop pjevač i kantautor, koji je svoj 32. rođendan odlučio proslaviti onako kako najbolje zna – pjesmom.
Kad ljeto polako počne spuštati zastor, a gradom se počnu šuljati prve naznake jeseni, Zagreb će na dva dana ponovno zabljesnuti u ritmu elektroničke ekstaze. Fair Fest 2025, dvodnevni festival koji 12. i 13. rujna osvaja Zagrebački velesajam, donosi spektakularan spoj glazbe, svjetla i energije. Headlineri? Steve Aoki, Scooter, Indira, Vanillaz i domaća DJ krema. Lokacija? Velesajamska Pyramids Arena – novo svetište svih koji vjeruju da je glazba najčišći oblik slobode.
Postoje trenuci koji nadilaze stvarnost, zvuk koji ostaje u grudima još danima nakon zadnjeg beata, i svjetla koja ostave trag na nebu – ali i u sjećanju. ULTRA Europe 2025 nije bio samo festival. Bio je iskustvo. Emocija. Puls cijelog ljeta, sabijen u sedam dana glazbene ekstaze na Jadranu.
Zamislite ovo: plovidbu povijesnim brodom tijekom zlatnog zalaska, elektronske ritmove koji lagano titraju u zraku, čašu vina u ruci i osjećaj da ste dio nečeg doista posebnog. Samo večer kasnije, na rubu stijena iznad mora, u kamenom amfiteatru s najljepšim pogledom na Jadran – stotine tijela u pokretu pod zvjezdanim nebom, u ritmu glazbe koja ne prestaje.