Dok su zvona venecijanskih crkava odjekivala u povodu vjenčanja Lauren Sánchez i Jeffa Bezosa, svijet je ispraćao ne samo još jednu grandioznu proslavu superbogatih – već i tihu smrt jednog estetskog imperativa. Onog koji je desetljećima diktirala Anna Wintour. Nitko više ne traži njezino dopuštenje.
Možda se sudbina doista voli igrati simbolikom. U istom tjednu kad se Anna Wintour – ledena kraljica Voguea, žena čiji pogled u prvom redu modnih revija ima težinu više od bilo kojeg godišnjeg prihoda modne kuće srednje kategorije – povukla iz svoje stolice s koje je vladala više od tri desetljeća, na kanalima Venecije slavilo se vjenčanje koje nije bilo samo spektakl ljubavi, već i manifest nove modne revolucije.
Vjenčanje Lauren Sánchez i Jeffa Bezosa bio je trenutak u kojem je sve ono što je Wintour godinama krojila – doslovno i figurativno – postalo irelevantno. Jer Lauren je zakoračila u povijest ne mareći za pravila, najmanje upravo za ona koja je postavljala Anna.
Stil koji ne traži odobrenje
Zaboravite na “stealth wealth”, “quiet luxury” i druge izlizane etikete koje su nekoć značile sofisticiranost. Lauren Sánchez ne šapuće svoj status – ona ga viče, pjeva i pleše u njemu. I izgleda kao da se pritom neizmjerno zabavlja. I to ne samo na svojoj svadbi u Veneciji, nego i u svemiru, na predsjedničkim inauguracijama, crvenim tepisima, ili na plaži u bikiniju koji vrijedi više od prosječnog automobila.
Njezin modni izričaj ne poziva na divljenje. On ne moli. Ne objašnjava se. On ne zna za sumnju. On kaže: “Ovdje sam, bogata sam, seksi sam i zabavljam se – i nije me briga što misliš.” To je suprotnost svemu što je Wintour predstavljala – godinama je gradila estetiku moći koja se nije smjela znojiti, pretjerivati, pokazivati previše dekoltea ili želje. Sánchez je poput stilske sablje koja je presjekla tu tišinu.
Nova klasa bogatih: sve manje „chic”, sve više „šok”
Lauren Sánchez je simbol nove klase superbogatih žena koje ne dolaze iz stare škole. Njih ne opterećuje što znači „dobar ukus” jer znaju da je definiciju tog ukusa desetljećima pisala osoba poput Wintour – žena kojoj ste morali pripadati da biste bili netko, žena koja je znala tko smije sjediti u prvom redu, a tko ne.
Ali sada je sve to irelevantno. Instagram je pojeo Vogue. Viralnost je moćnija od uredničkog pogleda ispod sunčanih naočala. Stil više ne dolazi s dopuštenjem, nego s followerima. Wintour je, usprkos svim pokušajima, završila kao netko tko se morao prilagoditi stvarnosti koju više nije mogla kontrolirati. U posljednjim godinama karijere čak je i Kim Kardashian, koju je modni establišment nekoć otpisao, postala gošća Met Gale. Pa čak je i Sánchez, ironijom sudbine, primila modni savjet od Wintour za svoj prvi Met trenutak.
Ali kada Lauren danas bira haljinu – ona je ne traži dopuštenje, već je jednostavno kupi.
Smjena straže
Wintour je bila sve ono što su se žene učene pravilima bojale prekršiti. Postojala su nepisana pravila: ne nosi se bijelo osim ako nisi mladenka, patio-nakit ne smije nadmašiti večernji, prevelike naušnice nisu za jutarnje evente. Barbara Amiel, supruga medijskog mogula Conrada Blacka, zapisala je u svojim memoarima patološki strah od “modne pogreške” koja bi je izbacila iz društvenog kruga. Sve dok je Wintour držala središnje mjesto u tom krugu, pravila su bila sveto pismo.
Danas? Pravila su pepeo, a Lauren Sánchez pleše po njemu u sandalama ukrašenim dijamantima. Ne zato što želi biti revolucionarka, već zato što ni ne razmišlja o pravilima. Njezina moć leži u tome što joj je iskreno – svejedno.
Moda bez milosti, ali i bez prosudbe
Možda smo došli do točke kad više ne postoji “stil” u tradicionalnom smislu. Kad je sve dopušteno, jer više nitko ne nadzire ulazna vrata. Čak ni Vogue. Možda se sadašnje doba ne odlikuje dobrom estetikom, ali svakako odiše novim tipom samopouzdanja – onim koji ne čeka odobrenje ni ikakvu validaciju. A ako netko zna kako to izgleda – to je Lauren.
Zato ne govorimo o kraju samo jedne karijere, već o kraju cijele epohe. Anna Wintour je možda otišla tiho, ali odjek njezina poraza bio je glasan – jer ga je u Veneciji slavilo cijelo jedno novo plemstvo, uz pjenušac, dronove, desetke milijuna dolara i ženu koja je skinula krunu s njezine glave, ne želeći je čak ni nositi.