U tišini zagrebačkog dana, zauvijek je utihnula klavirska dionica koja je desetljećima govorila više od riječi. Matija Dedić, vrhunski glazbenik i istinski pjesnik klavira, preminuo je u 53. godini života, ostavivši iza sebe opus koji nije bio tek glazba – bio je to život pretočen u tonove, čežnje pretočene u harmonije, i sjećanja pretočena u ritmove.
Rođen u kući u kojoj su poezija i glazba disali jedno za drugo – kao sin Arsena Dedića i Gabi Novak – Matija je glazbu naslijedio, ali je nije samo nastavio: uzdigao ju je vlastitim rukopisom, ispisanim između crno-bijelih tipki. Još kao dijete pokazivao je dar koji se ne uči – ono urođeno razumijevanje tišine između tonova.
Njegov glazbeni put bio je put istinske posvećenosti i neprekidnog traganja. Školovanje u Grazu, usavršavanje kod legendi jazza poput Johna Taylora i Barryja Harrisa, suradnje sa svjetskim i domaćim glazbenicima – sve to nije bilo puko dokazivanje vještine, već neprekidna potraga za onom notom koja dira dušu.
Njegova diskografija, bogata i raznolika, svjedoči o čovjeku koji se nije bojao tišine, ni emocije. Bilo da je svirao Gibonnijeve pjesme, skladao u čast Dori Pejačević ili, možda najintimnije, ponovno otkrivao glazbeni svijet svoga oca na albumu Matija svira Arsena, Matija je uvijek ostajao vjeran istini koja dolazi iznutra.
Bila je to tiha elegancija njegova stila – bez imalo potrebe za spektaklom, a opet duboko snažna. Njegov klavir nije tražio pažnju, ali ju je uvijek zavrijedio. Njegove izvedbe nisu bile demonstracija moći, već nježan razgovor između srca i instrumenata, između prošlosti i budućnosti.
Bio je most između svjetova: klasike i jazza, popularne i ozbiljne glazbe, generacija koje su s njegovom glazbom rasle i onih koje će tek otkriti što znači slušati glazbu srcem.
Odlazak Matije Dedića nije samo gubitak jednog iznimnog pijanista. To je odlazak čovjeka koji je znao kako se govori kad se šuti, koji je razumio da najdublje emocije često ne trebaju riječi. Njegova glazba ostaje – kao trag, kao utjeha, kao podsjetnik da istinska umjetnost nikad ne umire.
U vremenu koje često zaboravlja tišinu, Matija nas je podsjećao koliko ona može biti glasna. Hvala mu na svakom tonu, na svakom dahu između nota. Neka mu bude mirno kao što su mirne bile njegove melodije.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.
