Redovita seksualna aktivnost ne samo da poboljšava raspoloženje, već donosi i brojne zdravstvene koristi. Iako svakodnevni seks možda nije uvijek izvediv zbog obaveza poput posla, kućanskih poslova, djece i svakodnevnog stresa, razmotrite uvođenje redovitijih intimnih trenutaka sa svojim partnerom.
Evo nekoliko razloga koji idu u prilog tome:
Seks jača imunološki sustav
Redoviti spolni odnosi mogu ojačati imunološki sustav. Istraživanja su pokazala da osobe koje imaju seksualne odnose jednom ili dva puta tjedno imaju 30 % višu razinu antitijela imunoglobulina A, koji pomaže u borbi protiv infekcija.
Seks smanjuje stres
Tijekom seksa oslobađaju se hormoni poput dopamina, endorfina i oksitocina, koji djeluju kao prirodni borci protiv stresa.
Ovi hormoni stimuliraju sustav nagrađivanja u mozgu, smanjujući razinu kortizola, hormona stresa, što rezultira boljim raspoloženjem i opuštenošću.
Seks ublažava bol
Seksualna aktivnost potiče oslobađanje endorfina, prirodnih analgetika tijela, koji mogu smanjiti osjećaj boli, uključujući glavobolje i menstrualne grčeve.
Seks poboljšava fizičko i mentalno stanje
Redoviti seks može poboljšati tonus mišića, posebno zdjelice, bedara, stražnjice, trbuha, prsa i ruku.
Također, povećava svijest o tijelu i može poboljšati sposobnost doživljavanja orgazma, što jača emocionalnu povezanost s partnerom kroz oslobađanje oksitocina, poznatog kao “hormon maženja”.
Seks poboljšava san
Nakon orgazma, tijelo oslobađa hormon prolaktin, koji stvara osjećaj opuštenosti i pospanosti, što može poboljšati kvalitetu sna.
Seks poboljšava osjetilo mirisa
Nakon orgazma, zbog porasta hormona prolaktina, matične stanice u mozgu oblikuju nove neurone, čime se potiču mirisne sposobnosti.
Seks poboljšava kontrolu mjehura kod žena
Redoviti orgazmi djeluju na mišiće zdjelice, jačajući ih, što može pomoći u boljoj kontroli mjehura i smanjenju rizika od inkontinencije.
Uzimajući u obzir sve ove prednosti, jasno je da redovita seksualna aktivnost može značajno pridonijeti vašem fizičkom i mentalnom zdravlju.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Postoje odjevni komadi koje vežemo uz određeno desetljeće, a postoje i oni koji su prošli kroz gotovo sva desetljeća bez potrebe da se opravdavaju pred novim trendovima. Jeans pripada ovoj drugoj skupini. Nosile su ga različite generacije, mijenjale su mu krojeve, širinu nogavica, visinu struka i način na koji ga kombiniraju, ali traper nikada zapravo nije napustio garderobu. Upravo zato izraz „jeans generacija“ danas više nema veze s godinama. To je generacija svih onih koji su odrasli uz traper i nastavili ga nositi na svoj način.
Lidija Lešić svoj je ljetni look složila u svijetlim, prigušenim tonovima, uz nekoliko komada koji djeluju opušteno i nenametljivo. Preko maslinastozelenog pletenog topa nosi predimenzioniranu košulju, a bijele sunčane naočale i pletene espadrile ostaju u istoj laganoj ljetnoj priči. Ipak, pogled najviše privlače bijele hlače, upravo zato što se od klasičnog širokog modela razlikuju detaljem pri dnu nogavica.
Ako ste do sada izbjegavali čipku na elegantnim haljinama jer vam je djelovala pomalo staromodno ili previše romantično, Anja Dujaković ima dobar primjer kako taj detalj može izgledati sasvim drugačije. Odabrala je dugu satensku haljinu u dubokoj čokoladno smeđoj nijansi, čiji je donji dio završen širokom bijelom čipkom. Kontrast tamnog, sjajnog materijala i nježne čipke dovoljno je izražen da haljina ne djeluje ni predvidljivo ni pretjerano svečano.
