U današnje vrijeme blistavo bijeli zubi postali su imperativ. Ljudi žele imati bjelje zube kako bi poboljšali svoj osmijeh i izgled, a samim time podignuli svoje samopouzdanje.
Iako je profesionalno, kemijsko izbjeljivanje kod stomatologa najučinkovitije, upravo zbog cijene mnogi se odlučuju na jeftinije odabire poput zubnih pasti za izbjeljivanje koje su danas sve popularnije, dostupnije i učinkovitije.
Međutim, stomatolozi upozoravaju kako nipošto ne bi trebalo kupovati neprovjerene proizvode za izbjeljivanje zuba. Upravo zato obavezno obratite pažnju na njihove sastojke kako biste osigurali sigurno i učinkovito izbjeljivanje zuba bez štetnih nuspojava. Što su paste abrazivnije to su grublje i agresivnije za zubnu caklinu stoga birajte paste s niskim stupnjem abrazivnosti. Također, paste koje sadrže kemijske izbjeljivače mogu oštetiti zubnu caklinu i time nanijeti više štete nego koristi.
Jordan White Smile zubna pasta posebno je formulirana za postizanje bijelog osmijeha – bez straha od negativnih posljedica. Ova pasta sadrži aktivne sastojke koji nježno uklanjaju mrlje i pigmentacije na caklini uzrokovane konzumacijom hrane i pića. Uz osvježavajući okus mente, Jordan White Smile pasta za zube pruža samopouzdanje koje zaslužujete.
Jordan zubna pasta veganski je proizvod, s posebnim naglaskom na prirodne sastojke i reciklirane materijale koji su blagi za zube, desni i okoliš.
skandinavska kvaliteta i dizajn,
nizak stupanj abrazivnosti,
reciklirana ambalaža,
veganski proizvod.
Kako biste poboljšali učinak paste za izbjeljivanje zubi, smanjite unos hrane i pića koje uzrokuju mrlje poput kave, čaja, crnog vina te duhanske proizvode. Jordan White Smile pasta dostupna je u svim Bipa drogerijama.
Postoje dani kada gotovo i ne ustanemo od radnog stola, a navečer imamo osjećaj kao da smo istrčali maraton. Sastanak za sastankom, deseci mailova, poruke koje stižu dok odgovaramo na druge poruke, otvoreni tabovi na računalu, rokovi, obaveze i neprestano prebacivanje pažnje s jednog zadatka na drugi. Naše tijelo možda miruje, ali mozak radi prekovremeno. Upravo je mentalno opterećenje postalo jedno od obilježja suvremenog načina života. Od jutarnjeg pogleda na mobitel do posljednjeg maila navečer, svakodnevno obrađujemo veliku količinu informacija i od sebe očekujemo da pritom ostanemo koncentrirani, organizirani i produktivni.
Intimna estetska kirurgija posljednjih je godina postala tema o kojoj se govori otvorenije nego ikada prije, a među zahvatima koji privlače pozornost muškaraca nalazi se i kirurška korekcija veličine penisa, područje koje istodobno otvara pitanja anatomije, očekivanja, samopouzdanja, seksualnog života i sigurnosti samog operativnog postupka. U tom je kontekstu posebno važno razumjeti da povećanje penisa nije jednostavna estetska intervencija koju je moguće promatrati samo kroz broj centimetara, nego zahvat koji zahtijeva individualnu procjenu anatomije, zdravstvenog stanja i razloga zbog kojih osoba o takvoj operaciji uopće razmišlja.
Tetovaže su tijekom posljednjih desetljeća od snažnog osobnog simbola postale gotovo univerzalan oblik izražavanja, pa ono što je nekada predstavljalo određenu životnu fazu, odnos, uvjerenje ili jednostavno trenutak impulsa danas može ostati trajno zabilježeno na koži čak i onda kada se naš život potpuno promijeni. Upravo zato odluka o uklanjanju tetovaže više nije nužno povezana samo s estetskim nezadovoljstvom, nego može proizaći iz profesionalnih okolnosti, promjene osobnog stila, želje za novim početkom ili jednostavne potrebe da se određeni trag prošlosti više ne nalazi na tijelu.
Cristiano Ronaldo već desetljećima veliku pažnju posvećuje prehrani, treningu i oporavku. Portugalski nogometaš i u 41. godini održava fizičku spremu koja mu omogućuje igranje na najvišoj razini. Iako se često pretpostavlja da iza takve dugovječnosti stoje komplicirani jelovnici, skupi dodaci prehrani i posebne metode, njegova svakodnevna prehrana zapravo je prilično jednostavna.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Hrkanje se lako može pretvoriti u kućnu šalu. Netko zbog njega ne može zaspati, netko ga ujutro jedva i spomene, a onome tko hrče najčešće je dovoljno čuti: „Samo si glasno hrkao.” No ponekad zvuk tijekom noći nije samo dosadan simptom umora, nego jedan od znakova da se disanje tijekom spavanja prekida.
U samo dvije riječi sažela je cijelu atmosferu fotografije – bez velikih poruka i poziranja, u prvom planu bile su samo dvije sestre i njihov blizak odnos.
