Nevena Rendeli ovih dana uživa u Španjolskoj. Slavna voditeljica i poduzetnica objavila je predivne fotke svojeg putovanja. Nevena je u potpunosti oduševljena španjolskom regijom Andaluzijom, koja ju je ostavila bez daha. Nevena Rendeli u Andaluziji relaksira se s obitelji.
Provela je nezaboravno vrijeme i napunila je baterije za daljnje poslovne pobjede.
Hrana ju je posebno oduševila.
Otkrila je da je probala mnogo toga, a tapasi su ju posebno oduševili, “jer ne probati sve te tapase bio bi grijeh ali najposebnije iskustvo imali smo na tržnicama koje su u Andaluziji posebno inspirativne!”
Prva tržnica koju je posjetila bila je Mercado Central de Atarazanas u Malagi i ondje je kušala razne morske plodove u malim barovima koji okružuju tržnicu.
Plaža u Malagi impresionirala ju je svježim srdelama na ražnju koje je jela gledajući more.
Mercado Victoria u Cordobi nije klasična tržnica, već mjesto puno malih barova u kojima se jede “s nogu”, i to paelle, tapasi, pa sve do kamenica s pjenušcem.
Njezine curice nisu mogle odoljeti niti churrosima s čokoladom.
Nevena Rendeli u Andaluziji uživala s djecom
Zadnja njezina postaja bila je Granada, a Nevena Rendeli sve je otkrila o tom čarobnom mjestu:
“Zadnja stanica na našem putovanju po Andaluziji bila je Granada.
I odmah da vam kažem, nismo ušli u La Alhambru.
Dva su razloga za to, prvi, nisam unaprijed online rezervirala ulaznice pa nisam bila sigurna bi li uopće uspjeli doći do karata, drugi, pljuštala je kiša kao iz kabla i učinilo mi se prenaporno za djecu.
Svejedno, Granada je divna i po kiši. Popeli smo se na suprotno brdo – Mirador de San Nicolas i ukazala nam se Alhambra obasjana suncem pa sam to shvatila kao neki znak.
Spustili smo se kroz Albaicin i Sacromonte – staru muslimansku i romsku četvrt poznate po barovima u kojima se pleše Flamenco i ubrzo se jednoj od cura počelo piškit, drugoj kakit, treća je trčala pa pala u lokvu, tako da je znak bio očit – ostani doma Nevena.
Šalim se ljudi, divno nam je bilo unatoč kiši, 10 stupnjeva, gužvi i svemu što se na putovanju može dogodit. Cure su se učile strpljenju, a bome i mi s njima, šetali smo 10 km dnevno, prešli 1000 km s autom, hranili se kao bogovi, kušali nova jela i smijali se zajedno.
Putujte s djecom, koliko god se naporno (i skupo) činilo, upijaju sve kao male spužve pa već sad govore nekoliko riječi kao prave Španjolke.”
