Harry, danas četrdesetogodišnjak, sanja da će svojoj djeci, šestogodišnjem Archieju i četverogodišnjoj Lilibet, moći pokazati Englesku u kojoj je odrastao, dvorce i vrtove koji su oblikovali njegovo djetinjstvo. No, od 2022. godine, kada je sa suprugom Meghan posljednji put zajedno posjetio Ujedinjeno Kraljevstvo u povodu jubileja kraljice Elizabete II. i njezine kasnije sahrane, njegova obitelj nije kročila na britansko tlo.
Najveća prepreka leži u gubitku državne sigurnosne zaštite, koja mu je oduzeta nakon što se odrekao službenih kraljevskih dužnosti. Godinama je pravnim putem pokušavao osporiti odluku, a sama borba navodno ga je stajala više od milijun dolara i dodatno ga udaljila od vlastite obitelji. “Nisam siguran da mogu zamisliti svijet u kojem bih svoju suprugu i djecu doveo natrag u Ujedinjeno Kraljevstvo,” priznao je Harry, ne skrivajući koliko mu rodna zemlja nedostaje.
Kralj Charles III. i njegov mlađi sin vidjeli su se posljednji put u veljači 2024., nakon što je monarh javnosti obznanio da mu je dijagnosticiran rak. Njihov susret trajao je tek pola sata, a očevo zdravstveno stanje Harryju je unijelo je novu dozu tjeskobe.
Harry ne skriva da čezne za pomirenjem. Iako priznaje kako je mnogo toga nepovratno izgubljeno – od kraljevske titule u punom smislu do povjerenja koje je poljuljala njegova memoarska knjiga Spare – u njemu i dalje tinja želja da obnovi mostove. “Neki mi članovi obitelji nikada neće oprostiti,” rekao je, “ali ja bih volio pomirenje.”
Njegov novi pristup više nije otvorena borba putem sudova i medija, već tiha diplomacija. Kroz privatne razgovore i diskretno lobiranje, nada se pronaći način da barem djelić britanske sigurnosti i pripadnosti vrati svojoj obitelji. Jer, koliko god daleko putovao, koliko god godina proveo u kalifornijskoj svakodnevici, korijeni ostaju – a potreba da ih pokaže svojoj djeci jača je od političkih podjela i osobnih razočaranja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Za Harryja, povratak u Ujedinjeno Kraljevstvo nije tek putovanje unatrag, već čin pomirenja sa samim sobom. Pitanje je tek – hoće li mu domovina otvoriti vrata raširenih ruku.