Ovotjedna epizoda poučnog podcasta „Mame kod Lane“ voditeljice Lane Gojak Bajt donosi temu o kojoj se rijetko priča – predporođajna depresija. I dok se o postporođajnoj depresiji sve češće razgovara i već većina zna osnovne činjenice o toj neugodnoj pojavi koja pogađa velik broj mladih mama, o predporođajnoj depresiji koja se javlja za vrijeme trudnoće rijetko imamo priliku čuti ili saznati iskustva.
Iako je Ana u ovom razgovoru, kao i uvijek, duhovita, tema o kojoj je progovorila poprilično je ozbiljna i vrlo neugodna kada se u njoj nađemo. Trudnoća je svakako drugo stanje, drugačije stanje, koje sa sobom nosi mnoge lijepe trenutke, ali i burne emocije, hormonalne promjene, stres, anksioznost i razdražljivost. To je stanje iskusila i Ana Begić Tahiri koja se u trudnoći osjećala loše, svega se bojala, mučilo ju je zadržavanje vode u tijelu i to što je posljednja skoro dva mjeseca trudnoće morala ležati u bolnici i čuvati trudnoću. Cijelu trudnoću je povraćala i izgubila je volju za izlascima i druženjem. Uvijek je teško povjerovati da netko toliko energičan kao Ana može upasti u depresivno stanje, ali to je samo dokaz da nitko nije pošteđen i da se apsolutno svatko, bez obzira na životne uvjete, karakter ili stanje, može naći u toj situaciji.
Kroz protekli mjesec često se pričalo o temi palčića i o hororu koji prolaze majke djece palčića jer ne mogu odmah primiti svoje dijete u ruke već ga mogu samo bespomoćno gledati u inkubatoru i nadati se najboljem. Ana je ispričala zanimljivu priču iz rodilišta, iako nije bila mama palčice, bila je jedina mama od njih sedam u sobi kojoj su redovito nosili kćerkicu Lanu, što isto nije lako. I iako je osjećaj kad se upoznaješ sa svojim malenim čudom čaroban, istovremeno je vjerojatno osjećala i krivnju, bespomoćnost i zahvalnost. Istovremeno, njezina djevojčica Lana nije htjela dojiti pa je Ana svoje mlijeko poklanjala palčićima. I iako u to vrijeme u Hrvatskoj nije postojala banka mlijeka, mlijeko je završavalo u dobrim rukama.
Lana i Ana kroz iskren razgovor, popričale su i o drugim temama kroz koje prolaze trudnice te kroz svoja iskustva pomogle mnogim budućim majkama, a na vama ostaje da otkrijete sve zanimljivosti u novoj epizodi koja je dostupna već danas na YouTubeu te audio podcast platformama poput Spotifya i Applea.
MAXÉ Studio u zagrebačkom Arena Centru predstavio je svoju modnu priču na posebnom večernjem događanju koje je okupilo ljubitelje mode, dizajna i suvremene estetike. Uz Zagreb, multibrand koncept otvorio je i novu trgovinu u Dubrovniku.
Xiaomi je 17. studenoga 2026. u Parizu predstavio novu seriju pametnih telefona Xiaomi 18 Pro, koju čine modeli Xiaomi 18 Pro i Xiaomi 18 Pro Max. Riječ je o uređajima iz najvišeg cjenovnog razreda koji donose drukčiji pristup korištenju pametnog telefona zahvaljujući dodatnom zaslonu na stražnjoj strani kućišta, fotografskom sustavu razvijenom u suradnji s Leicom i novim Qualcommovim procesorima izrađenima u 2-nanometarskom proizvodnom procesu. Oba modela koriste operacijski sustav Xiaomi HyperOS 4, imaju silicij-ugljične baterije velikog kapaciteta i podržavaju funkcije umjetne inteligencije namijenjene fotografiranju, prevođenju, obradi sadržaja i svakodnevnom radu. Razlike između uređaja prvenstveno se odnose na veličinu, procesorske mogućnosti, kapacitet baterije i pojedine fotografske komponente, dok je većina novih funkcionalnosti dostupna na oba modela.
Brend koji mnogi kupci prepoznaju po dugogodišnjem web shopu, također nudi hotelima, kampovima, iznajmljivačima, luksuznim vilama, domovima za starije osobe i zdravstvenim ustanovama veleprodajne uvjete, personalizaciju i podršku komercijalista.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.
Razvoj nosivih tehnologija u posljednjem desetljeću otvorio je sasvim novo poglavlje u području muškog zdravlja, osobito kada je riječ o preventivnoj medicini i ranom otkrivanju promjena na prostati, organu koji je zbog svoje anatomske pozicije i osjetljivosti često izložen kasnom dijagnosticiranju, pri čemu je važno odmah naglasiti da se sve što se u nastavku opisuje odnosi na tehnološke sustave potpore i praćenja koji ne mogu zamijeniti pregled kod doktora, nego isključivo služe kao pomoćni alati u svakodnevnom praćenju stanja organizma.