Najbolja škola animacije – La Poudrière
Vidimo se, šampione! Alexisa Mourona o dječakovoj igri s majčinim hulahopkama jedan je od filmova koji su francuskoj školi La Poudrière donijeli Nagradu za najbolju školu animacije 2024. Iako je riječ o računalnom 2D filmu, autor je postigao dojam stop animiranog seta starinski namještenog stana, a retro impresija dodatno je naglašena zrnatom, blago zamućenom slikom. Lepršavoj obradi potencijalno ozbiljne teme doprinosi razmjerno rijedak filmski prikaz podržavajućeg stava roditelja prema dječjem samoispitivanju identiteta. Drugi film pobjedničke škole koji je izborio sudjelovanje u natjecanju, Ljubav i prijetvornost Lorce Alonsa, crno-bijelim crtežom opisuje mladića razapetog između spoja s djevojkom i druženja s prijateljem. Oba rada kratkim trajanjem i pravovremenom poantom uspješno održavaju tenziju situacija koje prikazuju.
Žena i tijelo
Iza ružičasto-zelene šume filma Od sjemena Julije Tostado krije se poetska reinterpretacija sedamnaestostoljetne meksičke legende o vješticama (La mulata de Córdoba) i njihovoj organskoj vezi s prirodom, ali i o nasilju nad ženama, izdržljivosti i otporu. Film načinjen isključivo od pigmenata prirodnih materijala poput avokada, kave, crnog graha te pijeska u koji se likovi pretvaraju posvećen je Meksikankama. Indijski hibridni film Previše informacija (2D crtež, lutka, glinamacija, igrani film, r. Subarna Dash, Vidushi Gupta) ilustrira vedri ženski razgovor o grudima, njihovom rastu u pubertetu, „društvenom položaju“, veličini, obliku i važnosti u kreiranju slike o sebi. Američko-kineska Pletenica (r. Chenxi Zhang), hibrid papirnog kolaža, animacije predmeta i crteža, prisjećanje je na majčine dodire iza kojeg se krije formiranje ženskog identiteta u napetosti između separacije i imitacije. Intrigantnom kombinacijom različitih stilova 2D i 3D animacije te maštovitim dizajnom likova Šum tišine grupe francuskih autora sa škole MoPA progovara, pak, o teškoj temi susreta žrtve silovanja s birokratiziranim i bešćutnim „sustavom“ te obiteljskim prezirom.
Mlada žena mobitelom nastoji održati vezu na daljinu pa lavira između frustracije, nade, uzbuđenja i melankolije u Na daljinu Nadje Tanno. Kreativno su prikazane konceptualizacije odsutnog muškarca i neutažene čežnje za dodirom, nježnošću i romansom. Impresivnim naramkom tehnika (2D i 3D računalna animacija, igrani elementi, glinamacija) i metaforom zatvorenih posuda Chu-Chieh Lee prati junakinju filma Minus plus množi u potrazi za emocionalnim odnosima i sigurnim prostorima, postižući motivom lončarstva sugestiju krhkosti i fragmentacije identiteta. Jadnik Korejke Chaerin Yoo maštovito prikazuje pokušaje djevojčice/žene da ostvari smisleni odnos s polumrtvim muškarcem, a crno-bijeli njemački Ne ti praćen je voice-overom literarnih kvaliteta o susretu s muškarcem nalik ljubavniku, no njegova je najveća kvaliteta asocijativno pripovijedanje putem pojedinačnih motiva i elemenata situacije. Pregled i skidanje madeža kod prekaljene doktorice postaje ozbiljno pitanje tjelesne samopercepcije u hibridnom filmu To je samo cjelina Biance Scali koji strepnje junakinje tretira ipak i zaigrano i s dozom humora. Sirovo animirana bolnička groteska Zečevstvo (r. Mansi Maheshwari) o traumi operacije slijepoga crijeva, ali i gubitku vjere u majku, u određenom je smislu bliska Scalinom filmu, iako se radi o mladiću.
Obitelj i okoliš
Lutka film Adiós Joséa Pratsa priča je o odnosu oca i sina koji se u španjolskoj pustoši sprema u pečalbu. Impresivnih setova, atmosfere, osvjetljenja, glasovne glume i općenitih produkcijskih kvaliteta, ali i znalačkog vođenja radnje, Adiós se usmjerava na metaforu lova i stradanje obiteljskog psa kako bi posredovao temu odlaska i samoće. U uvijek privlačnoj tehnici slikanja na staklu, Čehinja Pola Kozak u Korovu prikazuje vrtlarsku alegoriju personificiranog cvijeća i invazivnih vrsta. Film klasične likovne ljepote boja nakon destruktivnog pohoda okončava se ipak sinergijom. U našim rukama (r. Kristián Mensa) kreativno integrira elemente ljudskog tijela u pokretu u animirane prizore kako bi ukazao na vezu čovjeka i okoliša, ali i upozorio na pogreške novije povijesti.
Klasične inspiracije
Stabat Mater grupe francuskih autora impresivna je elegija o umirućem kiparu i njegovoj rasplesanoj kreaciji koja se podijeljenim ekranom, naglašenim osvjetljenjem i naslovnom Pergolesijevom skladbom (nastalom neposredno uoči autorove smrti) služi za postizanje jedinstvenog filmskog rekvijema. Pogonjen istoimenim Vivaldijevim koncertom za flautu, vizualno impresivni La Notte grupe talijanskih autora vodi nas na Venecijanski karneval gdje Pulcinella na VIP zabavi očekuje mračni obrat. Tradicionalnom animacijom ostvaren je i španjolski Conej putuje (r. Pablo Río) koji metafilmski priziva zlatno doba američke animacije (rubber hose animation), slavni Termite Terrace Warner Brothersa i studio Disney. U potpunosti realiziran kao retro mjuzikl s big band jazz glazbom, Conej putuje anarhoidno je nadrealistički, furiozni itinerer po prošlosti sa zaljubljenim zečićem i plejadom prepoznatljivih likova.
Znanstvena fantastika
Crno-bijeli Miris tla Olivije Rose utemeljen je u pjesmi Doći će blage kiše američke pjesnikinje Sare Teasdale, koja je potom dala naslov znamenitoj postapokaliptičnoj priči Raya Bradburyja. Film meditativne grafičke ljepote, imerzivne zvučne slike i grandiozne statičnosti po uzoru na pjesmu i priču predviđa novi prirodni poredak lišen čovjeka, što gledatelj shvaća slijedom proputovanja privlačno dizajniranim tragovima civilizacije koje pod zvjezdanom kapom više nema. I poljski SF Posljednji čovjek na zemlji (r. Joanna Żybul) u zeleno-plavim valerima nudi šetnju postapokaliptičnim pejzažem s neočekivanim obratom, a dopadljiva furiozna apokalipsa Zbogom svijete moj francuske grupe autora sa škole MoPA romantični je film katastrofe u čijem se središtu nalaze čovjek zarobljen u ribljem kostimu i njegova djevojka. SF susreće, pak, sudsku dramu i light egzistencijalizam u jarkim bojama s daškom psihodelije Suđenja satu Sébastiena Heliasa s francuske škole EMCA u kojem je jedan stojeći sat uvjeren da je čovjek. Eksperimentalni SF Posthumana bolnica (r. Junha Kim), koji se u prologu manifestno ruga Descartesu, niže digitalne prizore mahom zastarjele (analogne) tehnologije u sprezi s različitim biološkim formama i fluidima, tvoreći time vivisekciju stvarnosti. Dopadljiva britanska crtana 2D geg-minijatura Tvorci Madeleine Homan zamišlja, pak, rasu stvoritelja Zemlje i čovjeka, dok je Div Oliver Júlije Lantos smješten na neobičan, geometričan crno-bijeli planet čije stanovnike i djela orijaš tretira kao igračke sve dok se oni, a potom i on sam ne povežu s kozmosom.
Strava i užas
Bizarni čileanski lutka film strave Gozba zvijeri (grupa autora) u čijem je središtu magični hladnjak ističe se izvanrednim dojmom olinjalosti ambijenta i lika, kreativnim kadriranjem sa sugestijom kamere iz ruke te animacijom hrane i iznutrica u različitim stadijima. Iznimne je audiovizualne kakvoće i akcijski 3D horor Vidalia grupe autora s francuske škole ESMA koji se ističe kreativnim organskim dizajnom likova i čudovišta te dinamičnim raskadriravanjem napete neobrazložene situacije. Mildredino egzotično carstvo mesa (r. Zalika English) crnohumorni je horor lutka-film o djevojčici koja ljeto provodi u tetkinoj mesnici, a istog je tehničkog i žanrovskog određenja i Čovječanstvo (r. Tereza Kovandová) zasnovano na prikazu iritantnih i odbojnih ljudskih navika kojih se moguće osloboditi samo krajnjim sredstvima.
Queer
Njemačka queer humoreska Karotika Daniela Sterlin-Altmana lutka film je pun požudne tenzije koja se otpušta fantazijama o mrkvici i treneru te komično-banalnim pornografskim zapisima, ali sadrži i ozbiljniju temu obiteljskog povjerenja i coming outa. Tajvansko-britanski Bok, tata WeiFana Wanga također je film o coming outu, odnosno o cikličnoj nemogućnosti objave gay identiteta ocu, ali u potpuno drukčijem, obalnom okrilju antičkih kipova i prirode. Pastelni Melk Nieka de Leeuwa kroz simboliku mlijeka bavi se gay muškarcem izgubljenim u automatiziranoj, otuđenoj promiskuitetnosti i u potrazi za autentičnim emocijama i samospoznajom.
Teški after i čudno voće animacije
Pačja juha Poljakinje Marije Dakszewicz nema nikakve veze s istoimenim filmom braće Marx, već je riječ o razigranom animanarhičnom prikazu reminiscencije protekle večeri koju junak u kadi obavlja uz pomoć razgovorljive gumene patkice. Kaotično-poetičan film posveta je, čini se, suvremenom flanerstvu prljavih ulica i kebabdžinica. Karikaturalni prikaz adolescentskog ponašanja Sunčana plaža (r. Jana Leeuwerck) još je jedan film o mamurnoj rekonstrukciji prošle noći, ali s motivom helikopterske majke i njezinih treniranih bogomoljki. U filmu Takva se čuda događaju Barbare Rupik spomenici oživljavaju pred očima djevojčice bez kostiju. Makabrična, tehnički zapanjujuća kombinacija glinamacije i razlijevajućih „mokrih“ boja i materijala Barbare Rupik dobro je poznata Animafestovim gledateljima koje je 2020. oduševio film Dušica. Kao i taj rad, Takva se čuda događaju iza privlačno-odbojne pojavnosti krije i spiritualnu notu, ovoga puta s podtekstom marijanskog kulta. Zaljubljeno-filozofski monolog prati, pak, krasne ugljene crteže portugalske Trešnje, marakuje Renata Joséa Duquea koji njima istražuje mušku žudnju i bol. Japanski Insekti u boci (r. Yuxin Gao) začudan su, atmosferičan i meditativan prozor u zvjerinjak jedne djevojčice, dok nas rotoskopski i 2D rad Tomoya! vodi u, također japansku, bejzbolsku malu ligu. Češko-hongkonški Ulaz zabranjen komentar je, naposljetku, na otuđujuću, kapitalističko-narcističko-pornografsku prirodu društvenih mreža, a naslovni likovi skriveni iza kazališnih maski u Priči o majmunu, medvjedu i gusjenici igraju apstraktnu društvenu igru dalekosežnih implikacija.
Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održat će se u Zagrebu od 3. do 8. lipnja 2024.
PRESS AKREDITACIJE: http://animafest.hr/hr/2024/tickets_accreditations/accreditations/press
