Da mi je netko na početku karijere, davne 2014. godine rekao da ću jednog dana imati mogućnost poslati časopis u tisak preko mobitela, zbilja mu ne bih vjerovao. Prvo što bi mi palo na pamet je kako preko tako malog ekrana uopće vidjeti nešto, kako napraviti korekturu i doživjeti stranice časopisa kao na računalu!?
Nakon toga, ozbiljno bi me mučila činjenica čime unositi korekture i kako to izvesti lijepo, elegantno, da je sve po pravilima struke. Tisuću i jedno pitanje bi mi se motalo po glavi. Kako skinuti stranice, ima li taj uređaj uopće dovoljno prostora?! Kako komunicirati i objašnjavati lektorici? Kako vratiti stranice? Mozak bi mi kuhao do razine da bih vjerojatno taj dan doživio lagani živčani slom i rekao I’m too old for this shit.
Danas, deset godina kasnije, u moje ruke došao je jedan nevjerojatan uređaj koji je posljednjih nekoliko tjedana bio moja produžena ruka. Najiskrenije ću reći, produžena ruka jača i bolja od nekih drugih brendova mobilnih uređaja koje koristim. Kada mi je Samsung Galaxy Z Fold5 došao u ruke, prvo sam pomislio “Čovječe koliki je”, pa to je zvijer. Standardno, moj OCD se prvih nekoliko dana trebao naučiti na njegovo postojanje i na povezanost s uređajem. Doslovno sam mu se posvećivao dan po dan, aplikaciju po aplikaciju. Sam sebi sam rekao:“Nick, ne vezuj se previše uz ovaj uređaj, moraš ga vratiti. Na kraju ćeš se toliko zaljubiti da ćeš ga htjeti ukrasti. Bit će problema”. Ali, kako je vrijeme odmicalo, kako sam svakodnevno sve više i više na njemu radio i otkrivao sve i svašta, došao je trenutak kad sam shvatio da sam sve poslovno prebacio na njega, a da privatni mobitel uopće više ne prebacujem u poslovni mode nego ga koristim za ono što on zapravo i jest – privatni mobitel.
Kako su dani prolazili i kako sam ga stalno otvarao, u jednom sam mu trenutku dao ime: Leptir. Doslovno sam ljudima objašnjavao da je poput leptira, da ima krila kada se otvori. Moj OCD ni tada nije mirovao i bojao sam se da sam ga već toliko puta otvorio i zatvorio, točnije, rastvorio i zatvorio, da sam mu sigurno već olabavio spojeve. U strahu sam išao toliko daleko da sam čak testirao spojeve da vidim zatvara li se mobitel jednako dobro kao i prvog dana.
Kako su dani prolazili, sve više i više sam ga koristio za posao. Sve više i više sam na njemu pregledavao sve PDF-ove i komunicirao s kolegama i grafičarima. Bilo je mnogo situacija u kojima sam shvatio da ne pamtim kada sam zadnji put neke stranice pogledao na zaslonu računala. Čak i u uredu sam znao sjediti i detaljno pregledavati sve na velikom ekranu Samsung Galaxy Z Fold5 uređaja. Osvijestio sam to nakon što sam obavio nebrojeno mnogo sastanaka preko privatnog mobitela na slušalicama, a sve vodio vizualno preko sad već omiljenog Leptira.
U svoj gužvi koja se redovito stvara prije odlaska u tisak, zadnji dani znaju biti poprilično kaotični. Uz to, morao sam otići i na jedno poslovno putovanje u najgorem periodu mjeseca, a to su upravo dani odlaska novog broja časopisa u tisak. U takvim situacijama prije sam uvijek pakirao privatni i poslovni laptop, spajao ih na internet preko mobitela, radio u autobusu, zračnoj luci ili automobilu. Srećom, nemam problema ako radim tijekom vožnje. Nedavno sam se u Frankfurtu, dok sam čekao let za London, pogledao u zrcalo i shvatio da sam postao upravo ona osoba koju sam uvijek mrzio i govorio da se p********. Bio sam čovjek koji između letova sjedi i radi. Ne idem po trgovinama, ne gledam hranu, nego sjedim i radim.
Ovaj put situacija je bila potpuno drugačija. Tjednima prije sam se opustio, točnije prepustio Samsung Galaxy Z Fold5 uređaju i na putovanje sam otišao bez dva laptopa. U lijevom džepu sam imao najnoviji Samsung Galaxy Z Fold5 kao poslovni mobitel, a u desnom privatni mobitel. Prije sam se uvijek nervirao jer sam morao tegliti sa sobom dva laptopa i mobitel, a ovaj put sam shvatio da sve što mi treba imam na Samsung Galaxy Z Fold5 uređaju. Čak nisam imao tremu kao inače, nisam se preznojavao razmišljajući kako ću nešto odraditi ili tražeći internet corner po zračnim lukama. Nije bilo ni zivkanja ureda u Zagrebu na video call i objašnjavanja kako koristiti moj laptop.
U jednom trenutku rastvorio sam svoj Leptir, kako i dalje tepam Samsung Galaxy Z Fold5 uređaju, i počeo raditi. Doslovno raditi. Pregledao sam 130 stranica časopisa, unio korekture, vraćao grafičarima, komunicirao s lektoricom i to sve na dva odvojena ekrana koja su funkcionirala baš poput laptopa. Apsolutno ništa nije zastajalo i nisam se morao bojati je li ekran dovoljno velik. Nakon nekoliko sati, dok sam čekao novi let, shvatio sam da sam od količine posla zaboravio na čemu radim te da sam u jednom trenutku samo poslao potvrdu i da je časopis otišao u tisak.
Kada je ovaj uređaj došao na tržište, kada sam vidio cijenu i podatke o tome kome je namijenjen, sjećam se da sam sam sebi rekao da to nije za mene. Ne samo zbog cijene, već zbog ciljne publike koja je u početku bila prezentirana na razini direktora korporacija. Takav sam dojam stekao. U mojoj okolini svi su ponosni vlasnici Samsung Galaxy S24 uređaja ili Galaxy S23, ali nitko zbilja nije imao Samsung Galaxy Z Fold5 u rukama. Niko ga nikada nije imao priliku doživjeti. Osobno sam zaljubljen u Samsung Galaxy Z Flip i uvijek sam se doživljavao kao Meryl Streep u danas kultnom filmu “Vrag nosi Pradu”, nekako su me svi doživljavali s tim uređajem i govorili da je zastrašujuće kako bih ja zaklapao slušalicu. Išli su toliko daleko da su se kladili koliko bi taj uređaj izdržao u mojim rukama. Ali nakon što sad već imam ozbiljan suživot sa Samsung Galaxy Fold5 ‘Leptirom’, siguran sam da, ako je i Z Flip uređaju spoj jak kao mom Leptiru, straha nema – to je mobitel života, rekao bih.
Danas na svakom sastanku ili kolegiju kad imam prezentaciju, nemam potrebu zumirati ekran do besvijesti da bih nešto pokazao. Da se ne lažemo, ili umanjujemo vrijednost mog privatnog mobitela, nemojte me shvatiti krivo, imam fantastičan mobitel, ali Samsung Galaxy Z Fold5 mi je otvorio jednu skroz novu perspektivu i ponudio sasvim novi način rada koji mi je, dok njega nisam uzeo u ruke, bio apsolutno nezamisliv. Neshvatljiv i nezamisliv. E sad, da ne bude da ga samo hvalim, jedna situacija koja me ozbiljno nervira kod ovog uređaja je to kako Instagram aplikaciju nisu softverski prilagodili ekranu kao što su recimo prilagodili druge aplikacije. Najiritantniji dio kod Instagrama mi je postavljanje fotografija na feed ili story jer se onda lijevo i desno oko aplikacija stvore crni krajevi. Priznajem, taj moment mi nije najljepši, ali vjerujem da će to brzo srediti. Baterija uređaja je zbilja sjajna i osobno ga punim svaka dva dana.
Bit ću iskren: što će se dogoditi kada budem morao vratiti ovaj uređaj, ne znam i ne garantiram za svoje postupke.
Ne hodajte, trčite u Lidl – jer ondje vas čeka kućanski uređaj koji tiho, ali vrlo uvjerljivo mijenja svakodnevicu. CLEANmaxx shirt & blouse ironer nije još jedan prolazni „gadget“ s polica diskontnih trgovina, već promišljeno osmišljen pomoćnik za suvremeni način života u kojem vrijeme, uredan izgled i funkcionalnost imaju jednaku težinu. Riječ je o uređaju koji spaja sušenje i glačanje u jednom potezu, a pritom zahtijeva minimalan angažman korisnika, što ga čini iznimno privlačnim svima koji žele izgledati besprijekorno bez klasične muke oko pegle i daske.
Godinama se činilo da je Gmail adresa nešto što dobiješ jednom – i zauvijek ostaje isto. Bez obzira na to jesi li je otvorio kao tinejdžer, pod nadimkom koji danas zvuči neugodno, ili prije nego što si mogao predvidjeti koliko će Google račun postati važan dio svakodnevice.
Umjetna inteligencija sve je prisutnija u našim životima, a njezina primjena iz dana u dan postaje raznolikija. AI više nije samo alat za analizu podataka ili industrijsku automatizaciju sada sudjeluje u kreativnosti, glazbi, komunikaciji i svakodnevnim navikama. Unatoč čestim raspravama o prednostima i rizicima, jedno je sve jasnije: kada se koristi odgovorno, AI može povezati ljude na načine koji su prije bili nezamislivi.
Xiaomi je nedavno predstavio svoj najnapredniji robotski usisavač Robot Vacuum 5 Pro, inteligentnog kućnog asistenta koji svakodnevno održavanje doma podiže na razinu potpuno nove sofisticiranosti.
Zimski dani imaju neku posebnu čar, onu koja se ne može opisati samo svjetlucavim lampicama i mirisom cimeta. To je čar trenutaka provedenih s ljudima koje volimo, dok zajedno hodamo i istražujemo skrivene kutke gradova ili jednostavno uživamo u prirodi obasjanoj blagim zimskim suncem.
Kad se jutro polako razlije po Zagrebu, grad se budi u ritmu između snova i stvarnosti, a život postaje kolekcija trenutaka koji zaslužuju da ih zabilježimo. Upravo u tim prvim zrakama sunca, gdje svaka ulica skriva svoju priču, započinje mali dnevni ritual Dubravke i Donovana, spoj stila, slobode i elegancije. Njihova nova Fiat Grande Panda nije samo automobil; ona je pokretni dnevni boravak, svjedok svakog osmijeha, svakog pogleda i svakog mirisa grada koji se otkriva korak po korak. U HELLO! duhu, tu svakodnevicu pretvaramo u lifestyle, gdje moda, gastronomija, urbana avantura i elegancija vožnje postaju trenuci koji nadilaze običan dan i pretvaraju ga u priču koju vrijedi ispričati.
Luksuz je dugo bio sinonim za sjaj, visoki sjaj. Za komade koji blistaju pod reflektorima, za etikete koje se prepoznaju i prije nego što primijetiš sam proizvod. No posljednjih godina dogodila se tiha revolucija: ljudi su počeli otvarati prozore svojih života i dopuštati svježem zraku da promijeni pravila igre. Novi luksuz više nije ekskluzivan, nego uključiv. Nije bučan, nego smiren. Nije nešto što posjeduješ da bi impresionirao svijet, nego da bi sebi olakšao život. Jednostavnost je postala cool. I to ne kao trend, nego kao filozofija.
Internet je danas poput šarma na prvom spoju. Može djelovati očaravajuće, glatko i dotjerano izvana, ali čim shvatiš da je sve samo scenografija i prazna retorika, gubiš interes. Nema ništa privlačnije od veze u kojoj su stvari jasne, u kojoj je sve izrečeno bez muljanja, bez “vidjet ćemo”, bez šarenih fraza koje zvuče lijepo, ali ne znače baš ništa.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.
