Pranje traperica u perilici nije dobra opcija. Izvršni direktor jedne slavne tvrtke ponovno je naglasio da nikada u njoj ne biste trebali prati svoje traperice.
Izvršni direktor Levi’sa tvrdi da ne biste trebali stavljati svoje traperice u perilicu rublja. “Pravi zaljubljenici u traperice” navodno znaju da to ne bi trebali raditi. Nedavno je Charles Bergh ponovno govorio na temu pranja traperica kako bi pojasnio svoj stav, rekavši CNBC-u da je više protiv perilica rublja nego pranja općenito.
Pranje traperica u perilici nije preporučljivo
“Nikada nisam rekao da ne perete svoje traperice”, objasnio je izvršni direktor Levi’sa, prije nego što je otkrio što pravi zaljubljenici u traperice trebaju raditi.
“Pravi zaljubljenici u traperice, ljudi koji zaista vole svoje traperice, reći će vam da nikada ne stavljate svoje traperice u perilicu rublja. Ja ih nikada ne perem u perilici rublja.”
“Ako svoje traperice zamažem curryjem, očistit ću to. Ali očistit ću samo tu mrlju. Ako traperice postanu zaista prljave, ako sam bio vani i znojio se u njima ili nešto slično, pa traperice postanu zaista prljave, oprat ću ih pod tušem.”
Kad je riječ o pranju traperica pod tušem, trebali biste ih nositi u tušu i ribati ih sapunom dok su još na vama.
Pranje traperica u perilici šteti okolišu – perite ih pod tušem
Nije sve to neka zavjera ‘velikih proizvođača traperica’, Bergh smatra da je stavljanje odjeće u perilicu rublja ono što stvara veliki dio ugljičnog otiska svakog odjevnog predmeta, budući da industrija traperica troši mnogo vode u proizvodnji, ali i ljudi koji ih peru troše mnogo vode. Bez obzira na to jeste li traperice stavili u perilicu nakon što ste ih nosili samo jednom ili ste tip osobe koja ih stavlja u perilicu nakon nekoliko nošenja ili ako su zaprljane, potrošit ćete određenu količinu resursa i štetiti okolišu.
Prema Oxfamu, izrada jednog para traperica košta 33,4 kg ugljičnog dioksida, pri čemu je ugljični trošak traperica u Velikoj Britaniji ekvivalentan trošku aviona koji leti oko svijeta 2 372 puta.
I dok izvršni direktor Levi’sa kaže da ne stavljate traperice u perilicu rublja, suosnivač ekološkog brenda za čišćenje predlaže alternativni način.
Kelly Love iz tvrtke Branch Basics preporučuje da traperice izložite suncu nekoliko dana jer će toplina, svjetlo i zrak navodno razgraditi mikrobe i očistiti ih.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Svi smo barem jednom osjetili posljedice previše proslave, čaša i dobro raspoloženje koje se pretvorilo u jutro koje želimo što prije zaboraviti. Mamurluk je ne samo fizički izazov, već i mentalni, jer utječe na koncentraciju, raspoloženje i sposobnost da normalno funkcioniramo tijekom dana. No, postoji niz praktičnih trikova, jednostavnih recepata i mini rituala koji mogu značajno ublažiti neugodne simptome i omogućiti vam da preživite dan poslije gotovo bez drame.
Svaka nova godina donosi val očekivanja, a s njom i neizbježna tema – novogodišnje odluke. Dok društvene mreže, kolege i prijatelji s entuzijazmom planiraju svoje ciljeve, mnogi se osjećaju pod pritiskom da i sami krenu u transformaciju, čak i kada im to u trenutku života nije prioritet. Za one koji žele sačuvati mir i vlastiti ritam, a ne biti preplavljeni vanjskim pritiscima, postoji niz strategija kako preživjeti ovu sezonsku „obavezu“ bez osjećaja krivnje ili stresa.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
