Posežete li za telefonom čim otvorite oči? Ugasite alarm, provjerite poruke, usput bacite pogled na Instagram ili TikTok? I prije nego što ste ustali iz kreveta, vaš um je već zatrpan notifikacijama, vijestima i tuđim rasporedima. U toj brzini mnogi se danima bude napeti, s osjećajem stresa i preopterećenosti, iako njihov dan zapravo još nije ni započeo.
Upravo iz tog razloga sve više ljudi odlučuje uvesti malu, ali moćnu promjenu: jutra bez telefona. Riječ je o navici da se tijekom prvih trideset do šezdeset minuta nakon buđenja ne koristi telefon. Iako se čini banalno, ova praksa mnogima donosi iznenađujuće koristi. Oni koji su je uveli kažu da se osjećaju smirenije, prisutnije i puno spremnije suočiti s dnevnim izazovima.
Cilj jutra bez telefona nije odbacivanje tehnologije, već povrat kontrole nad vlastitim vremenom i mislima. Kad dan započnemo bez ekrana, imamo priliku usmjeriti pažnju na sebe, a ne na tuđe poruke, rasporede i prioritete. U tim prvim tihim minutama možemo planirati dan, osjetiti zahvalnost, sabrati se ili jednostavno uživati u tišini. Mnogi koriste to vrijeme za mirno ispijanje kave, lagano istezanje, meditaciju ili nekoliko stranica knjige – sve ono što nas povezuje sa stvarnošću, prije nego što nas virtualni svijet obuzme.
Pojavljuje se i sve popularniji koncept jutarnje rutine koja uključuje brigu o tijelu, umu i duši. Za nekoga to znači laganu tjelovježbu, nekoliko minuta meditacije i kratko zapisivanje dnevnih ciljeva. Ključna ideja je da dan započnemo svjesno, umjesto automatski, i da to učinimo u vlastitom tempu.
Da biste izbjegli iskušenju telefona, dovoljno je ostaviti ga u drugoj sobi ili prije spavanja uključiti zrakoplovni način rada. Umjesto mobitela, kao budilica može poslužiti analogni sat ili pametni uređaj bez interneta. Čim se probudite, dajte si nekoliko minuta bez ekrana kako biste se prirodno i mirno povezali sa sobom i svijetom oko sebe.
Psiholozi ističu da način na koji započinjemo dan ima velik utjecaj na naše mentalno zdravlje, raspoloženje i produktivnost. Jutarnja rutina bez mobitela može pomoći u smanjenju tjeskobe, povećanju fokusa te izgradnji samodiscipline i otpornosti. U svijetu u kojem nas informacije sustižu na svakom koraku, možda je upravo ta tišina ujutro ono što nam najviše treba.
Jutra bez telefona nisu obavezna praksa ni recept za savršen život, ali mogu biti tih i snažan početak dana u kojem smo mi ti koji odlučujemo kako će izgledati, a ne ekran koji nas u to uvodi. Taj mali čin može postati naša svakodnevna pobjeda – prostor u kojem se ne gubimo, već ponovno pronalazimo sebe.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
U sklopu Beauty & Hair Expo Zagreba, koji se već godinama profilira kao najvažnija regionalna platforma za beauty industriju, sinoć je na Zagrebačkom velesajmu održana velika zabava – party koncert koji je još jednom potvrdio da ovaj sajam odavno nadilazi okvire klasičnog izložbenog događanja.
Grupa LELEK, mladi, ali već prepoznatljivi vokalni sastav hrvatske glazbene scene, ove će se godine ponovno predstaviti na Dori 2026. s pjesmom Andromeda, skladbom koja spaja duboku emotivnu naraciju s jedinstvenim etno-pop izričajem.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
