Olimpijski krugovi na Eiffelovom tornju ovih su dana vruća tema u Parizu. Gradonačelnicu Anne Hidalgo toliko su oduševile Olimpijske igre koje su proteklog ljeta bile glavna atrakcija u Parizu da je odlučila da će te krugove zadržati – zauvijek. Ili barem dok je na vlasti. Ta ideja se, naravno, ipak ne sviđa svima.
Olimpijski krugovi na Eiffelovom tornju tu su da ostanu, kaže gradonačelnica
Ogromni olimpijski krugovi na Eiffelovom tornju protežu se na 29 puta 15 metara, a Anne Hidalgo smatra da se fantastično uklapaju u viziju Pariza u kakvom ona želi živjeti.
“Odluka je u potpunosti moja i ja imam dogovor s IOC-om (Međunarodnim olimpijskim odborom). Da, krugovi će ostati”, izjavila je.
Neki građani Pariza slažu se s njezinom odlukom i kažu da su kolutovi “zgodni i šareni” te da daju lijepu notu slavnom tornju dok se toj ideji najviše odupiru Parižani koji se zalažu za očuvanje baštine.
“To je povijesni spomenik, zašto ga nagrđivati prstenjem? Bilo je dobro za Olimpijske igre, ali sada je gotovo, možemo ići dalje, možda bismo ih trebali maknuti i vratiti Eiffelov toranj kakav je bio prije”, smatraju.
Eiffelov toranj sagrađen je 1889. godine za Svjetsku izložbu, a tada su ga žestoko kritizirali brojni intelektualci i umjetnici. Ipak, s vremenom je postao najprepoznatljiviji znak Pariza i kultno “čudo arhitekture”.
Hoće li Anne Hidalgo ostati pri svojoj ideji, tek ćemo vidjeti.
Gotovo smo sigurni da velika većina onih koji imaju kućne ljubimce, a pritom uglavnom mislimo na pse jer znamo da mačke “vode svoju politiku”, vole kad se oni ušuškaju uz njih! Taj osjećaj, kao i kad ljubimac zijeva i priprema se za spavanje, neopisivo je sladak i umirujući. Stoga se često može čuti da spavanje u krevetu uz s kućne ljubimce pozitivno utječe na mentalno zdravlje vlasnika
Dok se društvene mreže često povezuju s osjećajem otuđenosti, one istodobno otvaraju prostor za brže i snažnije povezivanje oko društveno relevantnih pitanja. Među platformama koje dominiraju ističe se My Voice My Choice, nastala kao građanska inicijativa koja se zalaže za pristup sigurnom i zakonitom pobačaju u Europskoj uniji.
Između profesionalnih ambicija, novih medijskih formata i jednog od najuzbudljivijih privatnih razdoblja u životu, Nikolina Ćosić danas stoji mirno, sigurno i svjesno svega što je prošla. Nakon godina provedenih pred kamerama Hrvatska radiotelevizija, gdje je kao urednica i voditeljica jednog od najgledanijih dnevnika u zemlji ostvarila djevojački san, priznaje da se najljepše promjene doista događaju onda kada odlučimo slušati sebe. Razdoblje televizijske prepoznatljivosti pamti kao dinamično, zahtjevno i istodobno iznimno lijepo poglavlje koje ju je profesionalno oblikovalo, ali i osobno ojačalo.
Postoje lica koja pamtimo po vijestima koje su izgovarala, ali i ona koja pamtimo po načinu na koji su ih izgovarala. Među njima je i Tomislava Vučelić — godinama jedno od najuvjerljivijih i najsmirenijih prisustava informativnog programa Hrvatska radiotelevizija. U vremenu kada su televizijski studiji bili simbol sigurnosti i profesionalnog vrhunca, djelovalo je gotovo nezamislivo da netko s takve pozicije poželi tišinu umjesto reflektora. No upravo se to dogodilo.
Daleko smo dogurali od prvog vala feminizma početkom 20. stoljeća. Žene danas imaju više prava, izbora i vidljivosti nego ikada prije – pristup obrazovanju, radnom tržištu i javnom prostoru u zapadnim se zemljama više se ne dovodi u pitanje kao nekad. Ipak, unatoč svim tim pomacima, stvarna ravnopravnost i dalje je daleko od idealne – nasilje nad ženama i u 2026. je stvaran i vrlo relevantan problem, a vlasti u mnogim državama i dalje dovode u pitanje žensku autonomiju nad vlastitim tijelom. Tu je i nejednakost na radnom tržištu – ona je danas suptilnija nego prije pedeset, pa čak i dvadeset ili deset godina, ali zato i teže prepoznatljiva. Ta neravnopravnost i dalje snažno oblikuje svakodnevice žena diljem svijeta.
One nas fasciniraju jer pokazuju da ljubav, u svom najautentičnijem obliku, može biti smjela, izdržljiva, tragična ili inspirativna – često sve odjednom.
Svake godine, u onom tankom, gotovo neprimjetnom prijelazu između zime i proljeća, kada dan još uvijek oklijeva produžiti se, a večer prerano pada na krovove i trgove, Zagreb nakratko postaje pozornica svjetla koje nadilazi svoju tehničku funkciju i prerasta u čistu, sugestivnu umjetnost. Festival svjetla 2026. nije tek niz instalacija raspoređenih po gradu, nego pažljivo režirana urbana simfonija u kojoj se arhitektura, povijest i suvremena tehnologija stapaju u iskustvo koje istodobno očarava, umiruje i potiče na razmišljanje.
Književnost Jane Austen neprestano oživljava u filmskim i televizijskim adaptacijama, no rijetko se koja približila onoj legendarnoj s Keirom Knightley i Matthewom Macfadyenom u glavnim ulogama. Među posljednjima vrijednima spomena bila je “Emma” iz 2020. godine, no kad su početkom prošle godine stigle vijesti da će najnovija inačica stići na Netflix, interes i uzbuđenje publike očekivano su porasli.
Uz novčanik i mobitel, slušalice su onaj detalj bez kojeg većina nas ne izlazi iz kuće. Nakon dolaska bežičnih modela podijelili smo se, više-manje, na dva tipa – one koji vole klasične earbuds slušalice koje leže u uhu, ali ne ulaze duboko, i one koji preferiraju in-ear modele čiji nastavci ulaze u slušni kanal. Iako smo ih koristili, nijedna opcija nije bila idealna – earbudsi su ispadali iz ušiju, dok smo se s in-ear slušalicama osjećali potpuno izolirano od okoline u kojoj se krećemo. Iz tog su razloga slušalice Huawei FreeClip bile svojevrsno otkriće, a posebno izlaskom modela FreeClip 2 koji smo odlučili testirati.
Kad je Cacao prije gotovo desetljeća otvorio vrata na riječkoj Rivi, malo je tko mogao pretpostaviti da će se ta adresa pretvoriti u jedno od najprepoznatljivijih mjesta za slatki predah na Kvarneru. Danas, nakon godina stvaranja reputacije koja se gradila na kvaliteti, dosljednosti i jasnom identitetu, Cacao je napokon stigao i u Zagreb – i to na jednu od najživljih gradskih lokacija.