Identitet Jacka Trbosjeka oduvijek je bio misterij s kojim su se policija, a kasnije i obožavatelji istinitih kriminalističkih priča, neprestano suočavali.
Tijekom godina pojavili su se razni navodi, uključujući sumnju da bi mogao biti unuk kraljice Viktorije ili poznati francuski slikar. Mnoge su osobe imenovane kao mogući osumnjičenici za pravi identitet ovog zlog serijskog ubojice, no tko god on bio, sada je već davno preminuo.
Većina onoga što znamo o Trbosjeku odnosi se na pet njegovih potvrđenih žrtava, a dokazi o jednoj od njih naveli su autora da tvrdi kako je konačno ‘otkrio’ čovjeka iza ovih zločina.
Jedan čovjek tvrdi da je ovo Jack Trbosjek
Četvrta Trbosjekova žrtva bila je žena po imenu Catherine Eddowes, koja je pronađena mrtva 30. rujna 1888. godine, iste noći kada je Trbosjek ubio i Elizabeth Stride.
Na mjestu Eddowesina ubojstva pronađen je šal koji je jedan od policajaca uzeo i odnio kući, a taj je šal kasnije završio na aukciji. Kupio ga je Russell Edwards. Edwards je proveo DNK test na šalu i pronašao mrlje krvi i sjemena, pri čemu je krv odgovarala potomku pokojne Eddowes.
Prema informacijama iz lista Mirror, Edwards tvrdi da su mrlje sjemena DNK pokazuju podudaranje s daljnjim rođakom jednog od najistaknutijih osumnjičenika za Trbosjeka, Aarona Kosminskog.
Edwards je napisao knjigu pod naslovom Naming Jack the Ripper u kojoj je Kosminskog identificirao kao zloglasnog serijskog ubojicu, a sada je objavio novu knjigu pod nazivom Naming Jack the Ripper: The Definitive Reveal.
U svojoj knjizi ponovno pokazuje prstom na Kosminskog, pišući kako su policajci vjerovali da on gaji ‘veliku mržnju prema ženama, posebno prema prostitutkama, i da ima jake ubilačke sklonosti’.
Neki misle da Poljak ipak nije bio Jack Trbosjek
Međutim, tvrdnje o DNK dokazima sa šala tijekom godina su osporavane. Godine 2014., stručnjak za Trbosjeka Andrew Smith izjavio je kako za rješavanje ovog slučaja ‘trebamo forenzičke dokaze, a njih nema’, te da je ‘vrlo malo vjerojatno’ da DNK dokazi na šalu nisu bili kontaminirani tijekom godina.
Mick Reed sa Sveučilišta Novog Engleska napisao je u The Conversation da je autentičnost šala pod sumnjom i da je ovaj slučaj još uvijek otvoren. Edwards je angažirao dr. Jarija Louhelainena s Liverpool John Moores University da izvrši forenzičku analizu šala, no u vrijeme prvog DNK testa, The Independent je izvijestio da su brojni stručnjaci naveli da je došlo do ‘serijske DNK pogreške’.
Tvrdili su da je napravio ‘pogrešku u nomenklaturi’, koja bi, da je ispravljena, DNK povezala s ‘više od 99 posto ljudi europskog podrijetla’.
Mislite li da je slučaj Trbosjeka konačno riješen, ili vam se čini da pravi identitet Jacka i dalje ostaje misterij?
Nedavno smo obilježili 115. Međunarodni dan žena – 8. ožujka od 1911. godine posvećujemo borbi za ženska prava, ravnopravnost spolova i društvo u kojem žene imaju jednake mogućnosti kao i muškarci. Od te smo 1911. napredovali – žene su izborile pravo glasa, pristup obrazovanju i tržištu rada, kao i zakonske zaštite od diskriminacije. I dok nam se čini da koračamo prema ravnopravnijoj budućnosti, novo je istraživanje ukazalo na zabrinjavajući trend – generacija Z pokazuje sve konzervativnije stavove o rodnim ulogama i sve češće dovodi u pitanje ideju ravnopravnosti spolova.
Polako nam se približava sezona alergija, no pelud, prašina i ambrozija nisu jedini mogući okidači ovih neugodnih reakcija. Iako možda zvuči suludo, na društvenim se mrežama nedavno pokrenula nova rasprava – sve više žena tvrdi da su alergične na svoje partnere.
Gotovo smo sigurni da velika većina onih koji imaju kućne ljubimce, a pritom uglavnom mislimo na pse jer znamo da mačke “vode svoju politiku”, vole kad se oni ušuškaju uz njih! Taj osjećaj, kao i kad ljubimac zijeva i priprema se za spavanje, neopisivo je sladak i umirujući. Stoga se često može čuti da spavanje u krevetu uz s kućne ljubimce pozitivno utječe na mentalno zdravlje vlasnika
Dok se društvene mreže često povezuju s osjećajem otuđenosti, one istodobno otvaraju prostor za brže i snažnije povezivanje oko društveno relevantnih pitanja. Među platformama koje dominiraju ističe se My Voice My Choice, nastala kao građanska inicijativa koja se zalaže za pristup sigurnom i zakonitom pobačaju u Europskoj uniji.
Između profesionalnih ambicija, novih medijskih formata i jednog od najuzbudljivijih privatnih razdoblja u životu, Nikolina Ćosić danas stoji mirno, sigurno i svjesno svega što je prošla. Nakon godina provedenih pred kamerama Hrvatska radiotelevizija, gdje je kao urednica i voditeljica jednog od najgledanijih dnevnika u zemlji ostvarila djevojački san, priznaje da se najljepše promjene doista događaju onda kada odlučimo slušati sebe. Razdoblje televizijske prepoznatljivosti pamti kao dinamično, zahtjevno i istodobno iznimno lijepo poglavlje koje ju je profesionalno oblikovalo, ali i osobno ojačalo.
Postoje lica koja pamtimo po vijestima koje su izgovarala, ali i ona koja pamtimo po načinu na koji su ih izgovarala. Među njima je i Tomislava Vučelić — godinama jedno od najuvjerljivijih i najsmirenijih prisustava informativnog programa Hrvatska radiotelevizija. U vremenu kada su televizijski studiji bili simbol sigurnosti i profesionalnog vrhunca, djelovalo je gotovo nezamislivo da netko s takve pozicije poželi tišinu umjesto reflektora. No upravo se to dogodilo.
Daleko smo dogurali od prvog vala feminizma početkom 20. stoljeća. Žene danas imaju više prava, izbora i vidljivosti nego ikada prije – pristup obrazovanju, radnom tržištu i javnom prostoru u zapadnim se zemljama više se ne dovodi u pitanje kao nekad. Ipak, unatoč svim tim pomacima, stvarna ravnopravnost i dalje je daleko od idealne – nasilje nad ženama i u 2026. je stvaran i vrlo relevantan problem, a vlasti u mnogim državama i dalje dovode u pitanje žensku autonomiju nad vlastitim tijelom. Tu je i nejednakost na radnom tržištu – ona je danas suptilnija nego prije pedeset, pa čak i dvadeset ili deset godina, ali zato i teže prepoznatljiva. Ta neravnopravnost i dalje snažno oblikuje svakodnevice žena diljem svijeta.
Postoje koncerti koji se pamte po glazbi, oni koji se pamte po atmosferi, ali i oni rijetki koji ostaju upisani u kolektivno sjećanje publike kao snažno emotivno iskustvo. Upravo takvu večer Zagreb je doživio u velikoj dvorani Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, gdje je umjetnik Božo Vrećo još jednom potvrdio zašto se njegovo ime danas izgovara s posebnim poštovanjem kada je riječ o suvremenoj interpretaciji sevdaha.
U prepunoj dvorani Arena Zagreb održan je veliki koncert jednog od najvoljenijih regionalnih pjevača – Hari Mata Harija – kojim je obilježio impresivnih četrdeset godina svoje bogate glazbene karijere. Večer prožeta emocijama, nostalgijom i zajedničkim pjevanjem tisuća glasova bila je više od koncerta; bila je svojevrsno putovanje kroz desetljeća glazbe koja je obilježila živote mnogih generacija.
Gotovo dvadeset godina nakon što je modni svijet kina osvojila oštra, duhovita i nezaboravna priča o ambiciji, karijeri i moći, publika se ponovno vraća u svijet časopisa Runway. Dugoočekivani nastavak kultnog filma Vrag nosi Pradu 2 uskoro stiže na velika platna, a vijest da su ulaznice već dostupne u prodaji razveselit će sve obožavatelje filma koji je obilježio jednu generaciju.
Postoji nešto neobično iskreno u rukama. Dok lice često skrivamo iza šminke, raspoloženja ili dobro uvježbanog osmijeha, ruke gotovo uvijek govore istinu. Na njima se vidi tempo života, razina stresa, koliko spavamo, koliko vremena odvajamo za sebe – i koliko smo, barem na trenutke, izgubile kontrolu nad vlastitim danima.
U vremenu kada se glazba sve češće konzumira brzo i površno, a emocije se svode na kratke digitalne trenutke, mladi hrvatski glazbenik Josip Čolić odlučuje krenuti suprotnim putem – onim koji vodi prema introspekciji, iskrenosti i dubokoj emotivnoj priči. Nakon što je publiku već zaintrigirao singlovima “Iluzije” i “Mogao sam”, pjesmama koje su otvorile prostor za osobne ispovijedi i promišljanja o odnosima, Čolić sada predstavlja svoj treći singl “Niko k'o ja”, novu glazbenu etapu koja najavljuje nadolazeći album “San”, čije je objavljivanje planirano tijekom ljeta.
