Identitet Jacka Trbosjeka oduvijek je bio misterij s kojim su se policija, a kasnije i obožavatelji istinitih kriminalističkih priča, neprestano suočavali.
Tijekom godina pojavili su se razni navodi, uključujući sumnju da bi mogao biti unuk kraljice Viktorije ili poznati francuski slikar. Mnoge su osobe imenovane kao mogući osumnjičenici za pravi identitet ovog zlog serijskog ubojice, no tko god on bio, sada je već davno preminuo.
Većina onoga što znamo o Trbosjeku odnosi se na pet njegovih potvrđenih žrtava, a dokazi o jednoj od njih naveli su autora da tvrdi kako je konačno ‘otkrio’ čovjeka iza ovih zločina.
Jedan čovjek tvrdi da je ovo Jack Trbosjek
Četvrta Trbosjekova žrtva bila je žena po imenu Catherine Eddowes, koja je pronađena mrtva 30. rujna 1888. godine, iste noći kada je Trbosjek ubio i Elizabeth Stride.
Na mjestu Eddowesina ubojstva pronađen je šal koji je jedan od policajaca uzeo i odnio kući, a taj je šal kasnije završio na aukciji. Kupio ga je Russell Edwards. Edwards je proveo DNK test na šalu i pronašao mrlje krvi i sjemena, pri čemu je krv odgovarala potomku pokojne Eddowes.
Prema informacijama iz lista Mirror, Edwards tvrdi da su mrlje sjemena DNK pokazuju podudaranje s daljnjim rođakom jednog od najistaknutijih osumnjičenika za Trbosjeka, Aarona Kosminskog.
Edwards je napisao knjigu pod naslovom Naming Jack the Ripper u kojoj je Kosminskog identificirao kao zloglasnog serijskog ubojicu, a sada je objavio novu knjigu pod nazivom Naming Jack the Ripper: The Definitive Reveal.
U svojoj knjizi ponovno pokazuje prstom na Kosminskog, pišući kako su policajci vjerovali da on gaji ‘veliku mržnju prema ženama, posebno prema prostitutkama, i da ima jake ubilačke sklonosti’.
Neki misle da Poljak ipak nije bio Jack Trbosjek
Međutim, tvrdnje o DNK dokazima sa šala tijekom godina su osporavane. Godine 2014., stručnjak za Trbosjeka Andrew Smith izjavio je kako za rješavanje ovog slučaja ‘trebamo forenzičke dokaze, a njih nema’, te da je ‘vrlo malo vjerojatno’ da DNK dokazi na šalu nisu bili kontaminirani tijekom godina.
Mick Reed sa Sveučilišta Novog Engleska napisao je u The Conversation da je autentičnost šala pod sumnjom i da je ovaj slučaj još uvijek otvoren. Edwards je angažirao dr. Jarija Louhelainena s Liverpool John Moores University da izvrši forenzičku analizu šala, no u vrijeme prvog DNK testa, The Independent je izvijestio da su brojni stručnjaci naveli da je došlo do ‘serijske DNK pogreške’.
Tvrdili su da je napravio ‘pogrešku u nomenklaturi’, koja bi, da je ispravljena, DNK povezala s ‘više od 99 posto ljudi europskog podrijetla’.
Mislite li da je slučaj Trbosjeka konačno riješen, ili vam se čini da pravi identitet Jacka i dalje ostaje misterij?
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Svi smo barem jednom osjetili posljedice previše proslave, čaša i dobro raspoloženje koje se pretvorilo u jutro koje želimo što prije zaboraviti. Mamurluk je ne samo fizički izazov, već i mentalni, jer utječe na koncentraciju, raspoloženje i sposobnost da normalno funkcioniramo tijekom dana. No, postoji niz praktičnih trikova, jednostavnih recepata i mini rituala koji mogu značajno ublažiti neugodne simptome i omogućiti vam da preživite dan poslije gotovo bez drame.
Svaka nova godina donosi val očekivanja, a s njom i neizbježna tema – novogodišnje odluke. Dok društvene mreže, kolege i prijatelji s entuzijazmom planiraju svoje ciljeve, mnogi se osjećaju pod pritiskom da i sami krenu u transformaciju, čak i kada im to u trenutku života nije prioritet. Za one koji žele sačuvati mir i vlastiti ritam, a ne biti preplavljeni vanjskim pritiscima, postoji niz strategija kako preživjeti ovu sezonsku „obavezu“ bez osjećaja krivnje ili stresa.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
