Nećete vjerovati što se jučer dogodilo na Tuđmancu – Pizza Festival Zagreb eksplodirao već prvi dan

Ovogodišnje, jubilarno izdanje donosi dvanaest kućica i čak četrdeset i sedam različitih pizza, što već na papiru sugerira raznolikost koja se u praksi pretvara u ozbiljan gastronomski izazov za svakog posjetitelja. Festival je od samog početka dobio i novu dimenziju kroz partnerstvo s pivom Birra Moretti, koje se prirodno uklopilo u koncept i dodatno zaokružilo doživljaj, stvarajući kombinaciju koja djeluje gotovo instinktivno promišljeno.

Naš obilazak započeo je u duhu koji se na ovakvim događanjima nameće sam od sebe, uz ekipu Ginglebellsa, čiji su kokteli odmah postavili ton dana. Prije prvog zalogaja, u ruci se našao Basil Smash, svjež i aromatičan uvod u festivalsko putovanje, dok su oni skloniji pjenušavim varijantama posegnuli za Basil Spritzom s proseccom i limunom, laganim, ali dovoljno izražajnim da prati ono što slijedi.

Prva postaja bila je OMERTÀ Pizza Contemporanea by Enes Hrnjić, kućica koja već na prvi pogled odaje ozbiljan pristup tijestu i fermentaciji. Njihova filozofija vidljiva je u svakom detalju, a posebno u prozračnom, pažljivo razvijanom tijestu koje nosi cijeli koncept. Posebnu pozornost privukla je Double Cross Margherita, reinterpretacija koja nosi potpis slavnog Francesca Pepea, a koju je Hrnjić prvi put kušao upravo u Italiji. Kako je i sam istaknuo, ideja je bila prenijeti dio tog iskustva onima koji ga nemaju priliku doživjeti na izvornom mjestu, što se u konačnici jasno osjeti u svakom zalogaju – u ravnoteži, jednostavnosti i preciznosti izvedbe.

Sljedeća stanica bila je Pizza Re, koja ostaje vjerna klasičnoj napoletanskoj školi, s naglaskom na dugoj fermentaciji tijesta koja traje najmanje četrdeset i osam sati. U ponudi se posebno istaknula Alpina Rustica Hrvoja Cvetka, pizza koja se oslanja na motive planinske kuhinje i bogate, tople okuse. Kombinacija kreme od vrganja, fior di latte mozzarelle i taleggio sira, uz pancetu, gljive i dodatke poput pečene paprike i kalamata maslina, stvara dojam jela koje je istodobno rustikalno i promišljeno.

Uslijedio je kratki predah od pizze, ali ne i od gastronomskog doživljaja. Pastamisee je donio potpuno drugačiji pristup, u kojem se kuhanje pretvara u svojevrsni performans. Cacio e pepe, pripremljen izravno iz koluta sira, te tjestenina s tartufima, servirane pred publikom, pokazale su kako se jednostavnost može pretvoriti u scenski trenutak koji jednako zabavlja i oduševljava.

Pizza Social Club ponovno je potvrdio svoj status jednog od najkonzistentnijih festivalskih sudionika. Njihove Cacio Carbonara i The Hot Honey Pepperoni ‘Nduja pizze nose prepoznatljiv potpis kreativnosti i sigurnosti u izvedbi, bez suvišnih intervencija, ali s jasnim osjećajem za balans okusa koji publika očito prepoznaje već petu godinu zaredom.

Posebno dojmljiv trenutak donijela je kućica Come to Mama, gdje je naglasak stavljen na izrazito tanko, hrskavo tijesto koje pri svakom zalogaju daje gotovo zvučnu potvrdu svježine i preciznosti. Pizza Mama Beef, s odležanim biftekom, kremom od sira i tartufa te pažljivo složenim slojevima okusa, djelovala je kao jelo koje ne traži dodatna objašnjenja, već isključivo pažnju i vrijeme.

Jedan od emotivno najzanimljivijih trenutaka bio je posjet kućici Pizza z placa, gdje je chef Mario Mihelj konceptualno povezao pizzu s hrvatskim regijama. Pravokutne pizze, hrskave izvana i mekane iznutra, svaka posvećena određenom dijelu zemlje, donijele su snažnu dozu identiteta. Slavonska Snaša bila je intenzivna i direktna u okusu, dok je istarska Šinjorina ponudila profinjeniju, aromatičniju interpretaciju tradicije. Ovdje pizza prestaje biti isključivo gastronomski proizvod i postaje narativ o prostoru i sjećanju.

Striky Pizza iz Vodica donijela je nešto moderniji, gotovo avangardni pristup. Ovalne pinse laganije strukture, ali izraženog karaktera, pokazale su kako se forma može mijenjati bez gubitka identiteta. Posebno se istaknula kombinacija bresaole, tallegio kreme i gorgonzole, koja jasno pokazuje ambiciju kućice da izađe izvan uobičajenih okvira.

Kod Butlera se ponovno vratio fokus na klasičnu napoletanu, ali s iznimnom preciznošću izvedbe. Bufalina Rosso, s datterini rajčicama, buffalo mozzarellom i parmezanom, bila je primjer kako tradicija i dalje može biti relevantna kada se prema njoj pristupa s poštovanjem i tehničkom disciplinom.

Pizza Fritta zatvorila je pizzasti dio dana na najautentičniji mogući način. Pržena pizza, kakva se rijetko viđa izvan Napulja, u verziji s pršutom i sirom pokazala je svu snagu jednostavnosti. To je vrsta hrane koja ne traži interpretaciju, nego isključivo trenutak uživanja.

Za kraj dana, slastičarski segment preuzeo je Juraj Klepić, koji je predstavio svoju Napuljsku Babà. Dizano tijesto natopljeno rum sirupom, u kombinaciji s ricotta kremom, voćnim coulisom i crumbleom, zaokružilo je cijeli doživljaj na elegantan i promišljen način, kao završna nota koja ne pokušava nadmašiti ono što je prethodilo, već ga zaokružuje.

Već prvi dan festivala pokazao je da Pizza Festival Zagreb odavno nadilazi okvire klasičnog street food događanja. Program, radionice i dodatni sadržaji jasno ukazuju na ambiciju stvaranja cjelovitog iskustva koje jednako uključuje gastronomiju, edukaciju i zabavu. Jednako prirodno ovdje se uklapa obiteljska posjeta, popodnevni izlazak s posla ili večernji društveni susret, što festivalu daje rijetku širinu i pristupačnost.

Predstojeći dani donose dodatni program, od glazbenih večeri i DJ nastupa, preko radionica za djecu, pa sve do aktivnog nedjeljnog jutra koje kombinira rekreaciju i opuštanje u formatu koji se sve češće pojavljuje kao dio suvremenih gradskih događanja. Sve to potvrđuje da je Tuđmanac ovih dana mnogo više od lokacije – postaje prostor susreta, kretanja i iskustva.

Za kraj tjedna i naredne dane, Pizza Festival Zagreb ostaje jedno od rijetkih mjesta u gradu koje uspijeva istodobno ponuditi kvalitetu, raznolikost i atmosferu koja se ne može svesti na jedan dojam, nego se gradi kroz niz malih, precizno izvedenih trenutaka.