Influencerica Ella Dvornik u emotivnom i duhovitom tekstu upućuje svoju pažnju na prolazak vremena i istinsku vrijednost osjećaja, a sve to u posveti svojoj mami Danijeli Dvornik.
U početku, Ella se prisjeća kako je jučer upitala mamu koliko joj je godina, a ona je, bez ikakvog oklijevanja, odgovorila:
“Pitam ja mamu jučer koliko joj je godina i ona, ko iz topa, kaže ‘a jebate, već 48’ i onda stane na sekundu i kaže ‘bože kakvih 48…58′”
Ella je oduševljena situacijom, ističući kako je prvi osjećaj uvijek najispravniji – ako se mama osjeća kao da ima 48 godina, nek joj je upravo toliko.
Nastavite čitati nakon oglasa
Nadalje, Danijela na svom profilu podijelila je dublje promišljanje o prolasku godina. Sjećanje na trenutak gubitka supruga i glazbenika Dine Dvornika otvorilo joj je oči:
“Prolaze godine, prava je sreća da ih doživimo. Ja sam to osvijestila onog trenutka kad je Dino umro. Shvatila sam onu njegovu poznatu, vrlo jednostavnu rečenicu koja zaista vrlo životno opisuje ono čega mi smrtnici nismo ni svjesni dok živimo…”
U nastavku, Danijela podsjeća na situaciju u kojoj bi ona dramatično reagirala na svoj rođendan – rođendan koji bi Dino uredno zaboravio, a poklon nikad nije donio. Usput, navodi i jedan duhoviti komentar:
“- ali Danci, ne razumijem tvoju dramu, tebi je rođendan svaki dan!”
Unatoč tome, nijedna dramatizacija nije mogla zamijeniti jednostavnu, svakodnevnu ljubav. Dok je za Dina rođendan bio samo još jedan dan u godini, za Danijelu je to bio podsjetnik da prava ljubav ne poznaje posebne datume. Na kraju je s osmijehom prekinula sva dramatična očekivanja kada joj je Dino rekao:
“- Ti kupi sebi što želiš i samo mi pokaži da znam što sam ti kupio!”
Kroz priču Ella i Danijela, majka i kći, otkrivaju kako su životne situacije – bile one ispunjene humorom ili tugom – zapravo sastavni dijelovi njihove svakodnevice. Bez raskošnih gesti ili predvidljivih filmskih scena, njihova je ljubav iskrena, surova i svakodnevna, baš kao što je i život sam.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Postoje mjesta koja osvajaju spektakularnim hotelima, luksuznim marinama ili velikim plažama, a postoje i ona čija se posebnost krije upravo u njihovoj skromnosti, tišini i autentičnosti, zbog čega se svaki dolazak pretvara u iskustvo koje se dugo pamti, a upravo je takav Vrnik Arts Club, jedinstvena lifestyle i gastronomska destinacija smještena na otočiću Vrniku, svega desetak minuta vožnje brodom od povijesne jezgre Korčule, gdje se susreću priroda, umjetnost, bogata otočka baština i mediteranska kuhinja koja na najbolji mogući način interpretira okuse juga Hrvatske.
Korčula posljednjih godina sve snažnije potvrđuje status jedne od najzanimljivijih hrvatskih gastronomskih destinacija, no među brojnim restoranima i konobama posebno se izdvaja Maha Bar, mjesto koje uspješno spaja ozbiljno kuharsko iskustvo, suvremeni pristup street foodu i autentične okuse otoka u koncept koji jednako privlači lokalno stanovništvo i goste iz cijeloga svijeta, stvarajući pritom iskustvo koje nadilazi očekivanja klasičnog burger bara i pretvara svaki obrok u opušteno, ali gastronomski promišljeno putovanje kroz suvremenu dalmatinsku kuhinju.
Postoje mjesta na Jadranu koja ne osvajaju pogledom na more s prve linije obale, raskošnim interijerima ili modernim gastronomskim konceptima, već nečim daleko vrjednijim – osjećajem da ste barem na nekoliko sati postali dio nečijeg doma, obiteljske priče i tradicije koja se na istom mjestu prenosi generacijama. Upravo je takvo mjesto seljačko domaćinstvo Gera, smješteno u Postrani, jednom od najstarijih zaseoka Žrnova, svega nekoliko minuta vožnje od grada Korčule, gdje kamen, maslinici, vinogradi i mirisi mediteranskog bilja i danas određuju ritam svakodnevice jednako kao i prije nekoliko stoljeća.
Generacijama potrošača u Hrvatskoj dobro poznat okus privukao je pozornost i na međunarodnoj sceni. Cockta je uvrštena među najzanimljivija bezalkoholna pića iz različitih dijelova svijeta u izboru uglednog britanskog lifestyle magazina Monocle, koji je ističe kao autentično piće prepoznatljivog karaktera i podrijetla koje vrijedi isprobati.
Jadranska tuna već je godinama jedan od najcjenjenijih simbola mediteranske gastronomije, namirnica koja u sebi nosi karakter mora, snagu tradicije i neograničen prostor za kreativnost suvremenih chefova, a upravo će ta posebna riba biti u središtu jedne od najiščekivanijih gourmet večeri ovogodišnjeg Tunalicious Festivala. U četvrtak, 10. rujna, s početkom u 19:30 sati, porečki restoran Spinnaker otvorit će vrata ekskluzivnom izdanju Spinnaker Gourmet Stagea, događanju koje će spojiti autorsku kuhinju chefa Marka Turkovića i vrhunske vinske etikete renomirane vinarije Saints Hills.
Može li jedno bezalkoholno piće postati dio identiteta zemlje? Ako je suditi prema izboru uglednog svjetskog magazina Monocle, odgovor je potvrdan. U svom ljetnom vodiču posvećenom najzanimljivijim osvježavajućim pićima iz različitih dijelova svijeta, urednici su odlučili napraviti odmak od globalnih klasika i čitateljima preporučiti pića koja nose priču, tradiciju i autentičan karakter. Drugim riječima, poruka je bila jednostavna – ovoga ljeta barem nakratko odložite Coca-Colu i otkrijte okuse koji su obilježili čitave generacije u svojim zemljama.
Postoje mjesta koja putovanje pretvaraju u niz lijepih fotografija, a postoje i ona koja ga pretvaraju u uspomenu kojoj se vraćamo još dugo nakon povratka kući. Restoran Filippi na Korčuli pripada upravo toj drugoj kategoriji jer ovdje gastronomija nije tek dio turističke ponude, nego način na koji otok priča svoju priču kroz mirise, okuse, ljude i stoljetnu tradiciju. Smješten uz povijesne zidine staroga grada, na slikovitom Šetalištu Petra Kanavelića, Filippi već godinama predstavlja jedno od najposebnijih mjesta na hrvatskoj gastronomskoj karti, a činjenica da ga kontinuirano preporučuje Michelin Guide potvrđuje kako je riječ o restoranu koji uspješno spaja vrhunsku kuhinju, autentičnost i iskustvo koje nadilazi klasičan odlazak na večeru.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
Pulska Arena sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a Severinin koncert u sklopu aktualne turneje „Ja samo pjevam“ potvrdio je da njezina koncertna priča u ovom trenutku nadilazi klasični okvir velikog estradnog nastupa i sve se više oblikuje kao pažljivo koncipirana glazbena produkcija u kojoj su interpretacija, orkestralni zvuk, vizualni identitet i odnos s publikom ravnopravno uključeni u konačni doživljaj.
Beba na fotografiji nosi svijetloružičasti bodi i nježnu kapicu s diskretnim uzorkom, a prizor je u samo nekoliko sati privukao brojne čestitke i poruke podrške.
