Nina Badrić u kupaćem kostimu koji osvaja na prvi pogled: Ovaj bezvremenski model savršeno joj pristaje
Nina Badrić svoje ljetne dane provodi u Dalmaciji, a nakon izlaska iz mora pokazala je vrlo elegantan morski look čija je glavna zvijezda efektan crni jednodijelni kupaći kostim. Riječ je o modelu koji spaja klasičnu siluetu s nekoliko vrlo ženstvenih detalja, zbog čega djeluje istodobno bezvremenski, profinjeno i senzualno – upravo poput Ninina prepoznatljivog modnog stila.
Kupaći kostim ima bandeau kroj, odnosno gornji dio bez klasičnih naramenica, čime su ramena i dekolte potpuno otvoreni. Posebno se ističe središnji detalj na prsima, gdje je materijal skupljen u efektan nabor nalik čvoru, dok se neposredno ispod njega nalazi mali otvor koji modelu daje diskretnu dozu senzualnosti. Taj detalj razbija jednostavnost crne površine, ali pritom ne narušava elegantan karakter kupaćeg kostima.
Donji dio prati liniju tijela i nešto je više izrezan na bokovima, što vizualno izdužuje noge i dodatno naglašava ženstvenu siluetu. Blago nabrani materijal cijelom modelu daje zanimljivu teksturu i čini ga efektnijim bez potrebe za uzorcima, logotipima ili dodatnim ukrasima. Upravo je u tome njegova najveća prednost – kroj govori dovoljno sam za sebe.
Crni jednodijelni kupaći kostim jedan je od onih komada koji nikada zapravo ne izlaze iz mode, a posljednjih se godina ponovno vraća u fokus upravo zahvaljujući trendu elegantnijih, retro-inspiriranih kupaćih silueta. Za razliku od izrazito minijaturnih modela koji dominiraju pojedinim sezonama, jednodijelni kupaći pruža sofisticiraniji dojam i lako podsjeća na estetiku starog Hollywooda, kada je morski glamur bio obilježen naglašenom ženstvenošću, čistim linijama i dobro krojenim komadima.
Nina taj stil nosi posebno prirodno. Njezin izbor nije trendovski na silu, nego djeluje kao nastavak njezine osobne estetike – ženstvene, elegantne i dovoljno samouvjerene da joj ne trebaju brojni modni dodaci. Velike sunčane naočale sa zlatnim okvirom pritom su gotovo jedini dodatak, a upravo zbog toga izgledaju efektno i daju cijeloj kombinaciji diskretan dašak retro glamura.
Posebno dobro funkcionira način na koji Nina nosi kupaći kostim nakon izlaska iz mora: mokra kosa, opuštena poza i jednostavnost cijelog stylinga naglašavaju njegovu prirodnu eleganciju. Jednom rukom pridržava kosu iza glave, dok drugom oslonjena na ogradu dodatno izdužuje siluetu, pa kupaći kostim dolazi potpuno u prvi plan.
Ovo je upravo ona vrsta ljetnog looka koja pokazuje da za upečatljiv rezultat nije potrebno mnogo. Dobar kroj, crna boja i nekoliko promišljenih detalja dovoljni su da klasični jednodijelni kupaći kostim dobije vrlo glamuroznu interpretaciju. Nina Badrić pritom ga nosi s lakoćom žene koja zna da prava elegancija ne ovisi o prolaznim trendovima, nego o tome kako određeni komad pristaje osobnosti i silueti.
Njezin crni kupaći kostim zato možemo svrstati u onu posebnu kategoriju morske mode koja spaja retro šarm i suvremenu ženstvenost – dovoljno je klasičan da izgleda bezvremenski, ali zahvaljujući bandeau kroju, naboranom detalju i diskretnom otvoru dovoljno moderan da djeluje potpuno aktualno. Nina mu svojim držanjem daje završni pečat, pretvarajući jednostavan kupaći kostim u elegantan ljetni statement.
Osnovu kombinacije čine bijela majica kratkih rukava s reljefnim natpisom „BERBA 1971” u svijetloplavoj boji i crne traperice visokog struka, blago suženog kroja
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.