Influencerica Hana Hadžiavdagić Tabaković još je jednom pokazala da ni navijački styling ne mora biti lišen modnog pečata. Na svom Instagram profilu podijelila je nekoliko fotografija u izdanju koje spaja ljetne trendove i prepoznatljive hrvatske kockice.
Na dan utakmice odabrala je kombinaciju u kojoj dominiraju crvena i bijela boja. U prvom planu našao se crveni bikini, preko kojeg je nosila kratki top s motivom hrvatskih kockica, dok je cijeli look upotpunila crvenom šiltericom.
Na fotografijama je pozirala uz bazen, oslanjajući se na jednostavan, ali efektan styling koji savršeno pristaje visokim ljetnim temperaturama. Raspuštena kosa, prirodna šminka i preplanuli ten dodatno su naglasili ležernu atmosferu, a cijela kombinacija djelovala je moderno i vrlo nosivo.
Nastavite čitati nakon oglasa
Posebno se istaknuo spoj sportskog i beach stila. Kratki top s kultnim uzorkom dao je outfitu navijački karakter, dok je minimalistički crveni bikini zadržao dozu elegancije i ženstvenosti.
Ovakve kombinacije već nekoliko sezona dominiraju ljetnim festivalima, sportskim događanjima i druženjima na otvorenom jer uspješno spajaju udobnost, trendove i upečatljive detalje. Hana je još jednom pokazala kako i najjednostavniji komadi, kada su dobro iskombinirani, mogu izgledati vrlo efektno.
Voditeljica je još jednom dokazala da se ulaganje u kvalitetne modne komade itekako isplati – njezina omiljena Missoni haljina i danas izgleda jednako aktualno kao i kada ju je prvi put odjenula.
Postoje modni komadi koji se vraćaju gotovo neprimjetno, a onda odjednom izgledaju kao da nikada nisu ni otišli. Traper je upravo takav komad, posebno kada govorimo o estetici ranih dvijetisućitih, vremenu u kojem su jeans, Amerika i pop kultura zajedno stvarali jednu od najprepoznatljivijih modnih slika tog desetljeća. Taj duh danas se vrlo lako prepoznaje u outfitu poznate domaće poduzetnice Jane Dužanec, koja je traperu pristupila na način koji istodobno podsjeća na zlatno doba američkog popa i izgleda suvremeno, ženstveno i elegantno.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bilo da se nakon ljetne pauze vraćamo u poznate školske klupe, krećemo na fakultet ili jednostavno ulazimo u novu sezonu s potrebom da osvježimo svakodnevni stil. Povratak u školu odavno više nije samo pitanje rasporeda, novih udžbenika i prvog dana nastave, nego i trenutak u kojem se ponovno slaže vlastita svakodnevica, upoznaju novi ljudi, stvaraju nove uspomene i traže načini da osobni stil dobije novo lice. Upravo zato Back to School sezona postaje prilika da se početak nove školske godine obilježi komadima koji nisu samo praktični, nego i dovoljno upečatljivi da postanu dio osobnog stila.
U svijetu koji je gotovo opsjednut novim, starost je postala pomalo neobičan oblik luksuza. Svakoga dana pojavljuju se novi proizvodi, novi brendovi, novi restorani, nove kolekcije, novi koncepti interijera, nove tehnološke platforme, nove pjesme i nove poslovne ideje koje u kratkom vremenu uspijevaju privući pažnju javnosti, algoritama i tržišta, ali samo rijetke među njima uspijevaju napraviti ono što je u suvremenoj ekonomiji zapravo mnogo teže od samog lansiranja: ostati relevantne. Novost može proizvesti interes, može stvoriti promet i može osigurati naslovnicu, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz vrijednosti. Povijest kulture, dizajna, mode, gastronomije i poduzetništva iznova pokazuje da između nečega što je trenutačno popularno i nečega što će za dvadeset ili pedeset godina još uvijek imati smisla postoji velika razlika.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bez obzira na to vraćamo li se u poznate školske klupe, krećemo u novu školsku godinu ili započinjemo studentsko poglavlje koje sa sobom donosi drukčiji ritam, nove obaveze i nove izazove. Upravo je zato povratak u školu mnogo više od samog povratka svakodnevnim obavezama, jer označava trenutak kada ponovno slažemo svoj ritam, susrećemo poznata lica, vraćamo se treninzima, dogovaramo druženja i polako prihvaćamo sve ono što donosi nova sezona.
Živimo u vremenu u kojem je gotovo svaka praznina postala prilika za posezanje za ekranom. Čekanje u redu više nije samo čekanje, nekoliko minuta prije spavanja rijetko ostaje nekoliko minuta tišine, vožnja tramvajem gotovo automatski postaje vrijeme za pregledavanje sadržaja, a trenutak u kojem nemamo što raditi sve češće doživljavamo kao problem koji treba što prije riješiti. Dovoljno je nekoliko sekundi bez podražaja da ruka sama potraži telefon, da se otključa ekran i da se pred očima pojavi beskonačan niz poruka, fotografija, vijesti, videa i obavijesti koje privremeno ispune prostor koji je prije pripadao dosadi, razmišljanju ili običnom promatranju svijeta oko sebe. Ono što je nekoć bilo normalno stanje ljudskog života, odnosno mogućnost da jednostavno sjedimo i ne radimo ništa, danas mnogima postaje gotovo neugodno iskustvo.