Ova izložba mijenja pogled na Zagreb – i podsjeća nas zašto ga volimo

Izložba “Gaia… i Zagreb: Zagreb kakav jest” nije klasična umjetnička postava na bijelim zidovima muzeja. To je otvorena galerija pod vedrim nebom, ispisana na skelama koje simboliziraju obnovu – fizičku, ali i emotivnu. Zagreb ne nosi šminku. I ne mora. Fabijanić ga prikazuje onakvog kakav jest: s tramvajima u prolazu, suhim lišćem na pločnicima, pogledima koji se križaju i trenutkom koji se dogodi, pa prođe.

Fotografije su velike, analogne, i rađene na rijetkom kolor filmu. Nema filtara, nema inscenacije. Samo svjetlo, grad i tišina između dva okidanja.

Ljubavno pismo unuci — i svakom djetetu koje će odrastati ovdje

Ova izložba nije posveta prošlosti. Ona je ljubavno pismo budućnosti. Fabijanić ju je posvetio unuci Gaji, ali i svim generacijama koje tek dolaze. “Snimao sam Zagreb kao da ga vidim prvi put”, priznaje, i upravo u toj rečenici leži srce projekta. Jer dok gledamo te fotografije, shvaćamo koliko je grad istovremeno poznat i nov, krhak i snažan, star i pun obećanja.

U vremenu kada je gradska jezgra još uvijek u procesu oporavka nakon potresa, ovaj projekt ne prikriva skelu — već je slavi. Pretvara ono što je privremeno u prostor trajne emocije.

13 lokacija. 70 fotografija. Bez ijedne zatvorene galerije.

Od Ilice do Gornjeg grada, od Mimare do HAZU-a — Zagreb ovog ljeta postaje likovna šetnica. Mesh platna velikih formata pretvaraju grad u vizualni dnevnik. Prolaznici više nisu samo promatrači, nego i dio izložbe. Jer dok žurimo na tramvaj ili pijemo kavu na špici, nalazimo se unutar umjetnosti. I to nas mijenja.

Svaka lokacija postaje scena. Svaka scena — mali trenutak kontemplacije u užurbanosti.

Analogno srce u digitalnom dobu

Fabijanić, koji obilježava 50 godina od svoje prve izložbe, i dalje vjeruje u moć filma, u tišinu analognog procesa, u sporost kao luksuz. Njegov odabir fotoaparata, formata, pa čak i starog rol-filma iz hladnjaka, nije slučajan. To je odluka koja govori: uspori. Pogledaj. Osjeti.

I upravo zato ova izložba ne ostavlja dojam retro estetike, nego bezvremenosti. Pogled na Zagreb 2025. postaje pogled na grad bez datuma — grad koji pripada svima nama.

Više od izložbe. Manje od vječnosti. Baš kako treba.

Projekt “Gaia… i Zagreb” ne donosi samo slike. Donosi priču. O ljubavi prema mjestu. O vezama koje se prenose generacijski. O tome kako umjetnost može nastati tamo gdje je ne očekujemo – između dva kata u obnovi, na zidu koji je jučer bio siva barijera, a danas poziva da zastanemo i pogledamo.

Ako ovog ljeta tražite razlog da se ponovno zaljubite u Zagreb, ne morate kupovati ulaznicu. Dovoljno je hodati. Otvoriti oči. I prepustiti se.