Zdenka Kovačiček ponovno otvara vrata prošlosti: Pjesma koju je čuvala 40 godina sada je dobila svoj glas

Ružin cvijet nije pjesma koja traži pažnju. Ona je podsjetnik na doba u kojem su riječi imale težinu, a emocije nisu morale biti objašnjene. Zdenka ju je čuvala kao pismo koje nikada nije poslano, znajući da će njezino vrijeme doći onda kad bude imalo smisla. Sad, kada se svijet ponovno okreće prema autentičnosti, pjesma pronalazi svoje mjesto, a s njom i Zdenka – u punom krugu, između sjećanja i sadašnjosti.

Ružin cvijet kao ogledalo vremena i žene

Nova pjesma Zdenke Kovačiček ne funkcionira samo kao hommage Slavici Maras, nego i kao razgovor između dviju stvaralica koje su kroz različite generacije dijelile isti pogled na svijet. Njihova suradnja oduvijek je bila spoj ironije i nježnosti, duha i otpora, pa Ružin cvijet u tom smislu nastavlja istu misao koju su prije nosile Frka i Konstatacija jedne mačke.

Zdenkin glas u ovoj pjesmi više ne upozorava ni ne prkosi, on jednostavno svjedoči. U njemu se osjeća iskustvo žene koja je preživjela i preispitala svako svoje razdoblje, ali i zadržala onu zaraznu lakoću zbog koje je publika i danas prati. Glazbu potpisuje Zvonimir Bajević, a produkcija i aranžman nose potpis dvojca koji zna prepoznati Zdenkin ritam i humor. Spot Dinka Čvorića Doringa nadopunjuje pjesmu vizualnim tonom – jednostavnim, urbanim, s blagim dodirom ironije, baš onako kako Zdenka živi i pjeva.

U Ružinom cvijetu zrcali se vrijeme koje je prošlo i žena koja ga je odlučila preživjeti na svoj način. To nije povratak, nego nastavak. Pjesma se čuje kao šapat nečega što je dugo čekalo, i kao glas koji zna da više nema što dokazivati.