Zadar je sinoć pokazao lice Europe kakvo želimo vidjeti

U povijesnom prostoru, gdje se kameni zidovi i danas sjećaju svih onih koji su ovuda prolazili tijekom stoljeća, ponovno se govorilo o onome što čovjeka čini čovjekom. Redatelji, umjetnici, diplomati i oni koji su preživjeli Holokaust dijelili su prostor sa zadarskom publikom, stvarajući dijalog koji ne poznaje granice. Riječi Nataše Popović, direktorice festivala, odzvanjale su kao tihi manifest: Festival tolerancije nije samo događaj, nego prostor zajedničke odgovornosti. U vremenu kad je svijet sve podjeljeniji, upravo takvi prostori postaju rijetkost.

Festival tolerancije Zadar 2025. – prostor u kojem razlike govore istim jezikom

Zadar je ovih dana više od grada – postao je pozornica dijaloga, mjesto gdje umjetnost, film i sjećanje stvaraju mostove. Kroz program Sound of Diversity, povezuje se s europskim gradovima koji vjeruju da različitost nije slabost, nego snaga. Na istom platnu susreću se generacije i iskustva, a svaka projekcija postaje prilika za razumijevanje.

Ove godine festival okuplja više od pedeset gostiju iz petnaest zemalja, ali ono što se broji nisu brojke nego tišina u dvorani kad film završi i publika ostane zamišljena. U tom trenutku Zadar diše kao jedno, podsjećajući da umjetnost ima moć zaustaviti nas na sekundu – dovoljno dugo da pogledamo svijet očima drugoga.

Boško Picula, član selektorskog tima, rekao je da svaki film nosi poruku tolerancije i podsjetnik na ono što bismo mogli biti. U publici se mogla osjetiti i nada i tuga, ali ponajviše osjećaj da je važno biti prisutan. I možda je upravo to najveća vrijednost Festivala tolerancije Zadar 2025. – što nas podsjeća da empatija nije samo riječ, nego čin.